Neumorna ekipa iz udruge “Zdravo trčanje” trči po 35 km na minusima pripremajući se za maraton u 30 stupnjeva toplijem Dubaiju
U Dubai kreću 30. siječnja, a putuju s obiteljima, što je i inače običaj, jer maratone ne doživljavaju kao natjecanje, nego kao priliku za druženje i upoznavanje gradova u kojima trče
Ovih dana trče 35 kilometara na temperaturama debelo ispod nule, i to im, kažu, nimalo ne smeta. Svi su članovi Udruge "Zdravo trčanje" i pripremaju se za maraton u Dubaiju, koji će se održati 1. veljače, gdje bi ih mogla dočekati razlika u temperaturi i do 30 Celzijevih stupnjeva. Elvir Rakipović, njihov trener i predsjednik udruge, kaže kako to neće biti nikakav problem.
Najbolji Vatroslav, najstarija Irina
“Jedino ćemo morati prilagoditi tempo, no mi smo rekreativci, ne opterećujemo se rezultatom, iako s nama putuje i najbolji osječki maratonac Vatroslav Haramustek, također član naše udruge, koji ima rezultat 2:38 (svjetski rekord iznosi 2 sata i 35 sekundi, a drži ga kenijski atletičar Kelvin Kiptum, nap. a.). S nama će trčati i 71-godišnja Irina Brkić... Na treningu koji smo odradili prije nekoliko dana bilo nas je 12, a 11 ih je istrčalo oko 35 km i jedna osoba 25 km. Osoba koje je trčala 25 km ne sprema se za maraton, premda ih je istrčala već nekoliko. Nije bilo vjetra i bilo je sunčano, tako da nam je bilo ugodno trčati.
Tempo je bio prilagođen našoj kondiciji, sve smo vrijeme trčali u aerobnoj fazi disanja, tako da nam ni u jednom trenutku nije bilo teško. Moja nas je supruga pratila automobilom, pa smo svakih 5 km napravili kratku stanku, u kojoj smo uzimali tekućinu i sve ono što planiramo na maratonu", otkrio nam je ultramaratonac Rakipović, s kojim smo ipak razgovarali na toplom, u našoj redakciji, gdje nam je otkrio mnogo toga o čarima i tajnama dugoprugaških disciplina, osobito maratona, u koji su se, zahvaljujući baš njemu, zaljubili desetci Osječanki i Osječana, pa će u Dubai otputovati njih 64, njih 17 trčat će maraton, a neki utrke na 10 ili 4,2 kilometra.
A što im je pogonsko gorivo? "Ja sam u tih 35 km treninga pio BCAA, u koji sam si dodao maltodextrin, zatim sam uzeo dva energetska gela i pojeo dvije banane. Banane se jedu zbog kalija, koji je dobar za naše srce. Čim ju pojedemo, organizam dobije kalij. Kad gledamo tenis, tenisači od voća tijekom meča jedu samo banane. Upravo zbog razloga koji sam naveo. Na energetski gel isključivo pijem vodu, a to savjetujem svima koje poznajem i treniram. Gel prvo držim oko 15 minuta pod jezikom i nakon toga ga progutam. Bolja je i brža apsorpcija gela ako se uzima na taj način. Prije tog treninga za doručak sam jeo slaninu s tostom i svježim sirom. Zatim popio kapsulu kofeina. Ostali su pili elektrolite, vodu, jeli banane, datulje, kekse, odnosno ono na što su naviknuli na takvim treninzima. Sve je to individualno. Netko umjesto gelova uzima med iz onih malih pakiranja, a drugima taj med teško pada na želudac tijekom trčanja", opisuje "jelovnik" tijekom posljednjeg treninga.
Odlikaši i odlikašice iz Škole trčanja
U Dubai kreću 30. siječnja, a putuju s obiteljima, što je i inače običaj, jer maratone ne doživljavaju kao natjecanje, nego kao priliku za druženje i upoznavanje gradova u kojima trče.
“Devedeset posto ljudi koji putuju u Dubai uopće ne zanima rezultat. Trčati smo počeli zbog posve drugih razloga, neki zbog stresa na poslu ili neke neugodne obiteljske situacije, bolesti, razvoda i sl., ja, osobno, zbog situacije iz Domoviskog rata, u kojem sam više puta nastradao, te obolio od težeg oblika PTSP-a. To me motivira da trčim što duže i što više, unatoč ozljedama. Trčanje je za mene ispušni ventil i puno je bolje od terapija koje sam znao uzimati. Zaista smiruje čovjeka", govori o motivaciji koja pobjeđuje iznimno velike fizičke napore svojstvene maratonu.
Kaže kako je 2012. godine, kada je pokrenuo Udrugu "Zdravo trčenje", u Osijeku i okolici bilo osam ljudi koji su bili spremni istrčati maraton, a do danas je kroz njegovu Školu trčanja više od 110 njih istrčalo maraton i nikada nitko nije odustao od trčanja.
“Kada sam pokrenuo Školu trčanja nisam ni razmišljao o maratonu, pripremali smo se za pet i deset kilometara. Nije bilo osipanja, ljudi su ostajali godinu-dvije, pa sam se pitao što s njima. Rekoh, spremit ću vas za maraton. Prvi je u Istanbulu, bit će to lijepa priča, trčiš preko dva kontinenta... I tako je krenulo. Istanbul, Atena, Moskva, Marakeš... Najviše nas je maraton istrčalo 2014., u Istanbulu, gdje nas je bilo više od 20 iz Osijeka. Irina je tada, u 62. godini, istrčala svoj prvi maraton..." govori o početcima osječkih maratonaca.
Nadolazeći maraton u Dubaiju Elviru neće biti prvi u tom gradu, ondje je već trčao sa suprugom, pa smo ga upitali kako je trčati u takvom podneblju.
“Vlaga je katastrofalna. Objektiv na kameri maglio se čim bih ga otvorio, kao da sam u kupaonici. Što se tiče grada, luksuz je na svakom koraku. Naišli smo na policijsko vozilo Lamborghini, to vam sve govori. Tada se ganjao svjetski rekord, a novčane nagrade za elitu (misli se na profesionalne atletičare, nap. a.) iznosile su 200.000 za prvo, 120.000 za drugo, 80.000 za treće i, čini mi se, 60.000 američkih dolara za četvrto mjesto. U dvije sekunde utrčalo je njih pet, što znači da je netko zbog samo dvije sekunde izgubio ogroman novac. Mi rekreativci dobili smo velike medalje", opisuje destinaciju koja je pojam luksuza i gdje se sve mjeri novcem.
Uspori, uživaj, ne ganjaj rezultat
Putovanja si sami financiraju, a mnogi će se zapitati koliko to stoji.
“Često su mi znali govoriti, još dok sam radio u HV-u, pa ti još i plaćaš da bi se patio (smijeh). Dubai će nas doći 995 eura po osobi, plus startnina u iznosu od 135 eura, i to se moglo platiti na deset rata. Dakle, nije strašno, odvojiš si 100 eura mjesečno i odeš na jednu takvu destinaciju. Rim će nas stajati 395 eura za četiri noćenja, i to se može platiti na desetak rata. Sve su to lijepa obiteljska druženja bez presinga. Koliko god bili spori, kažem im, istrčite još sporije. Ponesite si mobitel i napravite uspomene s utrke, to će vam više značiti nego da date maksimum pa da vam nije dobro do povratka u Osijek. Imali smo jednog koji se preforsirao u Istanbulu, na svom prvom maratonu. Trčao je ispod četiti sata, ali je zato na povratku u Osijek bio sav zgrčen. Više vrijedi malo usporiti nego ganjati rezultat. Ako to baš želiš, uzmi Zagreb ili Ljubljanu, pa tamo ganjaj rezultat, a u Istanbulu i sličnim gradovima uživaj. Ondje i u drugim velikim gradovima zatvore sav promet i daju ti da slobodno trčiš, bodre te na svakom koraku, a u Hrvatskoj i Srbiji spominju ti oca, majku, sve živo, jer je takav mentalitet", otkriva iskusni maratonac.
Napuni akumulator, zaobiđi bolesti
Svima koji nemaju veća zdravstvena ograničenja, bez obzira na godine, poručuje da mogu doći na razinu tjelesne spreme koja je dovoljna za istrčavanje maratona. To, ističe, treba biti postupno, bez forsiranja, bitan je kontinuitet, a još bolje ako to radite pod nadzorom stručne osobe.
“Pozitivni su učinci trčanja na psihu iznimno važni. Upoznao sam mnogo prijatelja koji ne mogu bez trčanja, a i ja sam takav. Mi ne trčimo zato što to osjećamo kao neku obvezu, nego jednostavno zato što nam trčanje donosi zadovoljstvo koje osjećamo u svakodnevnom životu. Često prijateljima znam reći: Danas ću se odmoriti s dva-tri sata laganog trčanja. I doista je tako, nakon takvog treninga nisam umoran, nego odmoran, na taj način napunim svoj akumulator", kazuje Elvir te dodaje kako je poznata činjenica da je za većinu "bolesti civilizacije" odgovoran poznati medicinski trijas faktora rizika – hipokinezija (nedostatak kretanja), nervna napetost (stres) i prekomjerna tjelesna težina.
“Tom trijasu trebamo 'zahvaliti' stalan pad stupnja zdravlja u našem društvu. Rekreativnim trčanjem možemo najbolje djelovati na te opasnosti. Lagano je trčanje prihvaćeno kao sredstvo zdravlja, i to ne samo za ljude srednje nego i starije dobi. Ja se za trčanja opustim i nikad mi nije dosadno. Više od 90 % svojih ultramaratonskih treninga odrađujem sam, ponekad mi društvo prave divlje životinje koje često sretnem trčeći nasipom iza ZOO-a, zatim nasipom prema Kopačevu te raznim drugim šumama i stazama oko Osijeka. Dok tako trčim prirodom i po svim vremenskim uvjetima, postanem svjestan toga kakve nas ljepote okružuju. Zadovoljan sam što osjećam da sam aktivan i u dobroj kondiciji. Mentalni su učinci trčanja nepobitni, pogotovo onog laganog, dugotrajnog trčanja u ravnomjernom tempu. Takav nam način trčanja donosi sasvim određeno smirenje nakon užurbanog tempa današnjeg života, praćenog obiljem psihičkih stresova. Ovakva aktivnost pomaže čovjeku da postigne opuštanje i da se uspostavi ravnoteža djelovanja žlijezda s unutarnjim izlučivanjem i autonomnog živčanog sustava", zaključuje osječki ultramaratonac Elvir Rakipović.
