Bez pretjeranih formalnosti, u društvu prijatelja, suradnika, sugrađana i zaljubljenika u fotografiju, u srijedu je u već provjerenom kreativnom kutku Kapucinske ulice, cafe-galeriji Grejp, otvorena samostalna izložba portreta osječkog fotografa Samira Kurtagića, pod nazivom Lica grada.

Dostojanstvo i na margini društva

Autor je predstavio 21 fotografiju nastalu u razdoblju od 2007. godine do danas. Prema riječima tog višestruko nagrađivanog fotografa, radi se o "rotirajućoj" izložbi, što znači da će u iduća tri mjeseca svaki tjedan biti zamijenjeno nekoliko fotografija iz početnog postava novim portretima, odnosno novim fotografijama. Ukupno će na izložbi u tom razdoblju posjetiteljima biti predstavljene 42 fotografije.

Izložba Lica grada donosi jedinstveni fotografski presjek života ljudi s ruba društva – onih čija se lica rijetko nađu pod reflektorima, a čije su priče duboko utisnute u njihove poglede, bore i osmijehe. Svaka fotografija zrači emocijom i pričom, otkrivajući dušu pojedinca u njegovoj punoj ranjivosti i snazi. Kurtagićeve fotografije otkrivaju ljepotu i bol svakodnevice, mistiku jutara uz Dravu i maglovitih večeri, a sve kroz prizmu onih koje često zaobilazimo u žurbi.

Cjelokupni postav čine portreti građanima Osijeka manje-više poznatih osoba, a među njima svakako se ističu oni gradske legende Đure Belcara – Đokice.

Kurtagić se fotografijom bavi od 2005. godine, i u protekla je dva desetljeća stvorio iznimno bogatu zbirku, 500-tinjak portreta, iz koje mu je bilo teško odlučiti se za njih 42 koja će zaljubljenicima u fotografiju predstaviti u iduća tri mjeseca.

Njegovi radovi nisu samo umjetnički prikazi – oni su poziv na susret, na razumijevanje i na pogled koji prodire ispod površine. To su portreti naših sugrađana, često socijalnih slučajeva, marginaliziranih i prešućenih, no u Kurtagićevu objektivu svi dobivaju zasluženo dostojanstvo.

Ekspresija s distance

- Tražim karakterna lica, osobe koje u sebi imaju nešto što portret treba prenijeti. Portreti nisu namješteni, sve su to ulični dokumentarni portreti. Većinom su to ljudi težeg socijalnog statusa, što nikako ne igra ulogu jer su to osobe koje su uvijek tu oko nas i koje smo gotovo svakodnevno susretali ili ih još susrećemo na ulicama našeg grada - objašnjava Kurtagić, dodajući kako svaki portret nosi neku ekspresiju, nosi žalost, tugu, sreću... i svatko će od promatrača na svakoj fotografiji primijetiti nešto specifično što će privući njegovu pažnju.

Na upit kako se odlučio snimati baš portrete i kako je nalazio "modele", Kurtagić se prisjeća vremena kada je u pothodniku na Trgu Ante Starčevića imao skateshop, kamo su često znali navraćati upravo ljudi s fotografija izloženih u Grejpu.

- Bili su to socijalni slučajevi, poznavao sam ih dosta, a često sam skupljao i pomoć za njih, tako da sam poznavao njihove navike, znao sam gdje su boravili, a poznavali su i oni mene. To su ljudi koji su oko nas i koje susrećemo svakodnevno - kaže Kurtagić.

Iako je nekada radio i s filmom, danas se isključivo koristi digitalnom opremom, a većina je izloženih fotografija nastala upotrebom teleobjektiva.

- Na distanci, najspontanije je kada me ne primijete, jer tada se može uhvatiti neka ekspresija potrebna za dobar portret - poručuje autor.

Prvo je priznanje za svoj rad dobio već 2006. godine i to mu je bila prva smjernica da je na dobrom putu.

- Tako i doživljavam nagrade i priznanja, kojih je bilo jako puno na svim svjetskim salonima proteklih 20 godina bavljenja fotografijom. Ali na nagrade za svoj rad gledam samo kao na poticaj za dalje, znak da sam na dobrom putu. Zarade tu nema - naglašava Kurtagić.

Osjećam, zato fotografiram

Tvrdi kako u svom radu nije orijentiran na jedan, poseban smjer u fotografiji, nego da radi po osjećaju.

- Volim fotografirati i fotografiram sve što mi se čini zanimljivim i lijepim. Pejzaže, dokumentarne portrete, studijsku i makro fotografiju, sve osim sprovoda. Uostalom, imam obrt i moja je primarna zarada od fotografija. Na fotografiranje krećem prema osjećaju. Ako želim biti sam, slikam prirodu, ako sam u nekom drugom modu, onda je to ulična fotografija, noćna. Najčešće idem fotografirati kada je i najbolje svjetlo, rano ujutro i navečer. Slavoniju sam prošao uzduž i poprijeko. U posljednje sam vrijeme smanjio te izlaske, no i dalje ljubav i želja za dobrom fotografijom postoji - dodaje Kurtagić.

Jedan je od pokretača i osnivača sada već svjetski poznatog sportskog festivala Pannonian Challenge. Njegov je dio posla vizualni identitet, stoga nije ni čudno što su Osječanima najpoznatije upravo fotografije s PC-a.

- Obožavam extreme fotografiju, iskreno, ne onu iz parka, nego uličnu extreme fotografiju. I tu je arhiva ogromna, zato svake godine uoči novog Pannonian Challengea postavljam izložbu s prethodnih festivala - podsjeća Kurtagić, naglašavajući kako za dobru extreme fotografiju treba znati kako trik izgleda i u kojem momentu uhvatiti motiv.

Za kraj se našeg razgovora Kurtagić osvrnuo i na osječku fotografsku scenu, za koju kaže da je vrlo jaka i da svake godine dolaze novi.

... Jer kada se zakačiš za fotografiju, zakačiš se gadno, zaključuje Kurtagić.