Osječanin Antonio Rendulić već je u veljači počeo planirati odlazak na ovogodišnje ljetovanje jer je svjestan da mu, kao osobi koja se od 14. godine kreće s pomoću invalidskih kolica, za organizaciju takvog turističkog izleta treba puno vremena i strpljenja. Naime, osobama s invaliditetom u Hrvatskoj još je uvijek teško naći smještaj i plažu potpuno prilagođene njihovim potrebama, tako da je njima organizacija godišnjeg odmora često pravo umijeće i zahtijeva dobre živce.

Obećanje pa razočaranje

Antonio je student Poslijediplomskog specijalističkog studija Kreativne terapije pri Akademiji za umjetnost i kulturu i Medicinskom fakultetu u Osijeku kojeg danas očekuje obrana specijalističkog rada, stoga se, kaže, u nadi da će i tu životnu prepreku uspješno odraditi, želio počastiti dobrim odmorom.

Putovanje je počeo planirati znatno prije baš kako bi izbjegao neugodnosti, koje su uvijek moguće i koje znaju zakomplicirati ionako nimalo jednostavan život.

- Putujem minimalno dva puta godišnje, uglavnom u pratnji roditelja, koji su mi asistenti. Koristimo se osobnim automobilom jer zbog zdravstvenih potreba ne mogu se koristiti vlakom ili autobusom, a ljetujem, u pravilu, u kampovima i mobilnim kućicama prilagođenim osobama s invaliditetom. Volim slobodu i biramo mjesta gdje su plaže prilagođene - priča Antonio.

U potragu za mjestom ovogodišnjeg ljetovanja krenuo je napravivši uži izbor, a onda je počela potraga za informacijama o tome što svako od njih nudi osobama s invaliditetom. U jednoj je turističkoj zajednici na Jadranu dobio informacije koje su ga zadovoljile i cijenom i ponudom.

- Rečeno mi je da je kamp prilagođen potrebama osoba s invaliditetom, boravak je u prilagođenoj mobilnoj kućici i cijena je 180 eura po danu. Kada sam upitao imaju li rampu za ulazak kolicima u more, rečeno mi je da ju još nemaju, no obećali su mi kako će to sigurno napraviti do turističke sezone jer su ionako to planirali. Sve mi je odgovaralo, povjerovao sam njihovu obećanju i uplatio deset dana ljetovanja u kolovozu - detaljno je opisao Antonio, zadovoljan što je relativno brzo uspio riješiti to pitanje, za koje mu je prije trebalo puno više vremena i telefoniranja.

No, na njegovo iznenađenje, u travnju mu stiže mail turističke zajednice s kratkim objašnjenjem da zbog tehničkih razloga ne mogu napraviti rampu za ulazak invalidskim kolicima u more.

- Stigla je ta jedna rečenica, bez drugih objašnjenja. U odgovoru sam tražio detaljnija objašnjenja, međutim, svaki je moj sljedeći pokušaj da stupim s njima u kontakt bio uzaludan. Jednostavno su ignorirali moje mailove, tako da sam odlučio raskinuti rezervaciju. Vratili su mi novac, ali sam ostao bez ljetovanja - požalio se Antonio.

Prisjetio se i ljetovanja od prije koju godinu, u jednom hotelu na Korčuli prilagođenom osobama s invaliditetom koji ima i fizioterapiju i psihoterapiju te sve što treba osobama s invaliditetom - osim plaže u sklopu hotela, koja nije za osobe koje se kreću u invalidskim kolicima.

- Plaže cijelog tog kompleksa su katastrofalne. Zbog skliskog betona sa strmom rampom nisam mogao u more kolicima, nego me je otac nosio na rukama da se okupam u moru. Planirali smo ostati tri, ali smo se zbog toga odlučili otići kući već nakon prvog tjedna boravka - prisjeća se Antonio.

Ispričao nam je i o neugodnom iskustvu svoje kolegice studentice iz Slavonskog Broda, koja je ugovorila putovanje autobusom prilagođenim osobama s invaliditetom, no kad se s asistentom pojavila na kolodvoru, shvatila je da će na put običnim autobusom.

- Kada je došla na kolodvor, vidjela je da bi na put trebala običnim autobusom, a ne prilagođenim osobama s invaliditetom, kako je bilo dogovoreno. Odbila je ući u autobus i tražila je objašnjenje. Rečeno joj je samo da prilagođeni autobus ne može doći i da, ako želi takav prijevoz, mora čekati sutrašnji dan. Kada je odbila ući u autobus, ostavili su je zajedno s asistentom na kolodvoru - kaže Antonio osuđujući takav pristup pojedinih osoba.

Neodgovoran pristup ranjava

Ističe također da neki ljudi ne shvaćaju koliko tako neodgovoran pristup može raniti osobu s invaliditetom.

- Može ju slomiti emocionalno, duhovno i fizički, jer znam kako sam se ja osjećao u takvim situacijama - poručuje Antonio, dodajući kako je to samo manji dio prepreka s kojima se gotovo svakodnevno susreću osobe s invaliditetom i njihovi asistenti.

Njegova je ukupna ocjena da prije ugovaranja ljetovanja treba sve detaljno provjeriti.

- Ako je smještaj i prilagođen osobama s invaliditetom, plaže nisu ili pak sam grad vrvi preprekama za kretanje osoba s invaliditetom u kolicima. Rijeka je tu, prema mom iskustvu, jako loš primjer, postoji dovoljno prilagođenih hotela, ali sve ostalo je katastrofa - smatra Antonio.

Dodaje da se osobe s invaliditetom koje svakih nekoliko sati moraju obaviti medicinske potrebe u sterilnim uvjetima, prije ugovaranja ljetovanja trebaju raspitati postoje li mogućnosti za to.

- Za one koji idu autobusom, najbolje bi bilo da se dogovore s vozačem o stajalištima sa sanitarnim čvorovima osposobljenima za osobe s invaliditetom. Znam da se radi na tome da osobe s invaliditetom dobiju bolje uvjete, međutim, i dalje cijene određuju tko će ići u takve hotele, koji su zaista luksuzni smještaji. U kampovima koji su potpuno prilagođeni desetak dana košta od 2000 do 2500 eura, što je previše, jer su primanja osoba s invaliditetom niska, na razini hrvatskog minimalca, tako da si to ne možemo priuštiti - zaključuje Antonio.

Svaka priča je važna – možda baš vaša treba biti ispričana.
Ako imate važnu informaciju ili priču, pišite nam na gs.portal@glas-slavonije.hr