Prva je asocijacija na Sjenjak mnogima zelenilo. Šuma usred grada - najčešći je opis jednog od najljepših osječkih naselja. Ambijent za poželjeti, ne samo iz perspektive čovjeka nego i brojnih ptica koje se gnijezde u bujnim krošnjama drveća. Uz one standardne, gradske, koje često ne nalaze zajednički jezik s ljudima, a takve su, recimo, vrane, čini se kako zelenilo Sjenjaka sve više privlači i grabljivice, čija su prirodna gnjezdišta litice.

S jednom takvom pticom blizak susret nedavno je imao jedan naš čitatelj, koji je uspio fotografirati gosta koji mu je sletio na balkon.

“Sjedio sam za računalom, radio, kada sam odjednom čuo kako neki vrag krešti. Pomislih, da nije vrana napala golubove, jer to se zna događati, no bio je to ipak sasvim drukčiji, prodorniji, zvuk. Izišao sam na balkon i ugledao pticu koju prije, u 27 godina, koliko živim na Sjenjaku, nisam viđao", rekao nam je čitatelj, dodavši kako je u međuvremenu tu pticu primijetio još nekoliko puta. Fotografiju koju je snimio poslali smo Tiboru Mikuški, biologu s Odjela za biologiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera, koji nam je odmah otkrio kako je riječ o vjetruši, vrsti koja i nije toliko rijetka u Osijeku, a pripada redu sokolova.

“Vjetruše su najčešće sokolovke u Hrvatskoj. Hrane se na okolnim poljoprivrednim površinama, u prvom redu glodavcima i kukcima. Uobičajene su gnjezdarice grada Osijeka, samo što ih ljudi ne primjećuju često. U gradu imamo najmanje 20 - 25 parova tih ptica, od kojih je najmanje pet parova na Sjenjaku, gdje se gnijezde u balkonskim žardinijerama", otkrio nam je Mikuška.

Dodaje kako se vjetruše gnijezde na dva mjesta. Jedno su napuštena gnijezda vrana ili gavrana, a drugo su prirodna gnjezdišta na liticama. S obzirom na to da ih zgrade u urbanim sredinama podsjećaju upravo na potonje, nije čudno što i ondje svijaju svoja gnijezda, a po hranu odlaze na poljoprivredne površine, kojih u okolici Osijeka ne nedostaje.

“Odlaze se hraniti na poljoprivredne površine, sve dok mladi ne izlete, a upravo je sada sezona malih poletaraca, koji se često mogu pronaći na zemlji, pa ih ljudi pokupe i odnose u Oporavilište za divlje životinje Zoološkog vrta Osijek, gdje ih othrane i puštaju natrag u prirodu", objašnjava Mikuška.

Te ćete ptiće prepoznati po paperju, koje je u početku bijelo, poslije sivo, a na kraju poprima smećkastu boju, poput odrasle jedinke koju je snimio naš čitatelj. Kao i sve grabljivice u Hrvatskoj, vjetruše su strogo zaštićena vrsta, međutim, populacija im je dovoljno velika da se ne smatra i ugroženom vrstom.

Uz njih, pažljiv i iskusan promatrač u Osijeku može primijetiti još neke vrste ptica koje nisu tipične za gradske sredine.

“Ponekad sokol lastavičar preleti grad u potrazi za plijenom po kojem je i dobio ime, a zimi je redovit gost i sivi sokol", otkriva ornitolog Mikuška.