Povratak tramvaja u Osijek znači radost. Tako sam radosna, rekla nam je gospođa Alida dok smo se zajedno vozili tramvajem (u osječkom slengu: treskom) koji kolokvijalno nazivamo kolodvorcem. U Osijek su se nakon 528 dana stanke zbog modernizacije infrastrukture na tračnice napokon vratili tramvaji. Za Osječane je to velika stvar i čini se da su se teme povratka tramvaja u četvrtak ujutro u svojim razgovorima dotaknuli baš svi.

Dok se Glasov reporterski dvojac približava svojoj polaznoj postaji, Trgu Ante Starčevića, pokraj nas prolaze srednjoškolci iz obližnje Prve gimnazije i komentiraju kako će napokon autobuse zamijeniti tramvajima. Vjernici s mise u konkatedrali idu prema tramvajskoj postaji komentirajući kako se i ne sjećaju kad su se zapravo posljednji put vozili tramvajem.

Već se na postaji susrećemo s dvjema simpatičnim i nasmijanim ženama, a tek kad smo počeli svoju vožnju, shvatili smo da su one nove vozačice tramvaja. Za njih je ovaj dan još posebniji, pa nisu krile svoju sreću. U toplim i udobnim sjedalima s njima smo dijelili tramvaj na liniji T2, od glavnog trga sve do Bikare, pa onda natrag do Oca Domovine. Prigušena glazba s radija, zalijepljene reklame ispod prozora, popis postaja na ekranu... Dok jedni ulaze, a drugi izlaze, čini se kao da se baš ništa nije promijenilo.

I gospođa Ljubica jedna je od onih koji su jutros prvi isprobali nove/stare tramvaje. Povratak tramvaja puno znači jer su, kako kaže, brži, udobniji i voze češće od autobusa. Jedva je čekala da se vrate jer se njima vozila godinama. "Sve je isto kao prije, jedino što je grad stvarno uređeniji nego prije, jako je lijep", kaže sa smiješkom. Ni cijena se nije mijenjala. Jednokratna karta stoji 1,46 eura.

Iako su tramvaji isti kao prije i ništa se zasad nije mijenjalo, osim infrastrukture, neki bi ipak voljeli da jest. Na jednoj od postaja, naime, ušla je Dajana s bebom u kolicima. Vozač tramvaja, koji obučava nove vozačice, morao joj je pomoći podignuti kolica uz stepenice kako bi uopće mogla ući. Priznaje nam da je posve zaboravila da tramvaji opet voze te kako bi se okrenula i otišla čekati autobus da nije bilo vozača da joj pomogne s kolicima. "Iskreno, ići ću autobusom. Bar dok ne dobijemo one niskopodne tramvaje, u koje s kolicima mogu lakše ulaziti. Tramvajima se inače najčešće voze stariji ljudi i svima je teško na ovim stepenicama na ulasku", istaknula je Dajana.

Srećom, na prvi niskopodni tramvaj neće morati toliko dugo čekati jer je dolazak prvog najavljen već za ožujak sljedeće godine. Zbog pripreme za njihov dolazak neke su postaje morale biti obnovljene, a neke čak i pomaknute, pa je jedna putnica na postaji Đakovština glasno povikala: "Može vrata?!" Odmah su joj drugi putnici rekli da je nova postaja nekoliko desetaka metara dalje od one nekadašnje. Zasigurno su se tako iznenadili i oni koji su na staroj postaji čekali tramvaj, pa mogli samo gledati kako prolazi pokraj njih.

Svi su se naši sugovornici vozili autobusima dok nije bilo tramvaja, ali svi govore kako su im tramvaji ipak draži. Gospodinu Antunu olakšavaju putovanje, a kad ih nije bilo, okrenuo se i zdravijim prijevoznim sredstvima. "Pješice, biciklom, svakako sam se snalazio", kaže.

Tijekom vožnje nismo stajali samo na postajama nego i na mjestima gdje je poneki vozač automobila ili kamiona zaboravio da treba maknuti vozilo jer tramvaji ponovno voze. Srećom, svi su bili u blizini, pa nije bilo potrebe za većim intervencijama. Tako smo prošli i pokraj brodića na prikolici parkiranoj tik uz tramvajsku prugu.

Dok izlazimo iz tramvaja ondje gdje smo i počeli svoje putovanje, na Trgu Ante Starčevića, već veća skupina građana čeka na ulazak u njega. I tako u krug. Uza zvuk koji je svima nedostajao.