Konferencija o regionalnom razvoju i korištenju sredstava EU-a, u organizaciji Ministarstva regionalnog razvoja i europskih fondova u Šibeniku, iskorištena je i za razgovor s premijerom Andrejom Plenkovićem, i to upravo dan nakon što je obilježio 10. godišnjicu na čelu Vlade. S obzirom na to da su europske teme bile glavne, uz niz kriza u ovih deset godina, bila je to prilika i za analizu koliko je Hrvatska dosad dobila od Europske unije, ali i što može očekivati nakon donošenja novog europskog proračuna, za razdoblje od 2028. do 2034. godine.

Tvrđe prema migracijama

Pregovori su o novom Višegodišnjem financijskom okviru EU-a (2028. - 2034.) u završnici. U kojim se okolnostima novi proračun donosi i kakve su prilike za Hrvatsku?

- Na posljednjem Europskom vijeću razgovarali smo i o konkurentnosti EU-a, migracijama, obrani, Bliskom istoku, proširenju, međunarodnoj trgovini i neravnotežama koje postoje, primjerice između EU-a i Kine. Raspravili smo i više nego kompleksne odnose sa SAD-om, osobito u kontekstu njihovih posljednjih odluka oko Ukrajine, koje bitno mijenjaju situaciju na terenu, a što je potvrdio i ukrajinski predsjednik Zelenski. Razgovarali smo o proširenju EU-a, a posebno sam liderima istaknuo temu koja je nama važna s obzirom na niz neriješenih pitanja s Crnom Gorom. Hrvatska je prema Crnoj Gori konstruktivna i želimo da postane članica EU-a, ali i da pritom ispuni određene aktivnosti koje su važne za naše odnose. Aktualna je i politika migracija - vidimo i po onome što se zbiva u Francuskoj da je riječ o kompletnoj promjeni političke arhitekture u velikim državama članicama, kao posljedica migracijskog vala iz 2015. i 2016. Taj je val utjecao na razvoj nekih potpuno novih političkih stranaka i slabljenje "mainstream" stranaka u velikim državama, a stvorio je i novu optiku na koncept europske solidarnosti. Na Europskom vijeću gotovo nitko više nije susretljiv prema fleksibilnosti oko migracija, nego su svi vrlo čvrsti oko sprječavanja nezakonitih migracija. Kad je, dakle, riječ o europskom proračunu, u fazi smo da idemo prema kompromisu, međutim, nekoliko velikih država članica, koje su najveći kontributori, želi smanjiti ukupni volumen proračuna što je više moguće. Irci, kao predsjedajući, predložili su određena smanjenja, koja nisu utjecala na "prvi stup" proračuna, koji se zove Nacionalni i regionalni partnerski planovi (NRPP). To je s aspekta Hrvatske najvažnije - da tradicionalne politike, poput kohezijske, poljoprivredne i ribarstvene, ostanu čvrsto i kvalitetno zastupljene u nacionalnim omotnicama. Time možemo zadržati dinamiku ostvarenja politike u hvatanju koraka. Istovremeno, važno je da dio sredstava iz II. stupa, a to su konkurentnost, prosperitet i sigurnost, te trećeg stupa, vezanog uz temu "Globalna Europa", koji reflektiraju nove izazove pred cijelom Europom, bude dovoljan za jačanje konkurentnosti i za vanjskopolitičko pozicioniranje Europske unije.

Konkretno, za Hrvatsku se spominje plus od sedam milijardi eura. Na što se one točno odnose, uključuje li to i trošak inflacije, uključuje li to i troškove izrade samih projekata?

- To uključuje razliku između iznosa koji ćemo mi na godišnjoj razini uplaćivati u europski proračun i sredstava koja su a priori rezervirana za Hrvatsku. Imamo dva načina kako se koristiti europskim fondovima. Prvi se odnosi na fiksna sredstva po modelu kako smo pregovarali financijski okvir, a drugi se tiče konkurentnosti, gdje hrvatske kompanije i drugi subjekti mogu aplicirati za horizontalne programe i tu priskrbiti više sredstava nego što smo inicijalno dobili. Trenutno se borimo za prvi stup, i tu smo, mogu reći, dosta solidni. Ne možemo vječno imati toliko veliki plus u odnosu isplata i uplata u europski proračun kao onda kad smo krenuli kao Vlada prije deset godina, jer je hrvatski BDP tada iznosio 47 milijardi eura, a krajem ove godine bit će iznad 100 milijardi eura. Kumulativno gledajući - od 2016. pa do kraja idućeg sedmogodišnjeg paketa 2034. - Hrvatska će biti u plusu više od 30 milijardi eura.

Jesmo li ikad izračunali koliko bi hrvatski BDP rastao bez toga?

- Sigurno je da bez europskih sredstava ne bi hrvatski BDP toliko snažno rastao, niti bismo imali tako snažan oslonac u krizama. Jedan dio političke scene, koji nije identificiran s projektom članstva Hrvatske u EU, ustraje s podcjenjivačkim i neistinitim tezama da nam EU šteti ili da će presušiti europski fondovi. Pravo pitanje je gdje oni vide Hrvatsku ako ne u užoj integraciji europskog projekta. Brojni projekti nisu sami po sebi došli u Hrvatsku, već su rezultat sredstava za koja smo se izborili i reformi koje smo proveli.

Ti isti kritičari kažu da se u proteklom razdoblju jako puno ulagalo u infrastrukturu, odnosno u objekte koje će sada biti skupo održavati, a da se premalo ulagalo u produktivnost, u gospodarstvo.

- Ulagalo se u sve sektore. Ako nemate razvijenu prometnu infrastrukturu, ako nemate modernizirane zračne luke, energetsku i digitalnu infrastrukturu, onda je teže postići napredak i razvoj. To je važno i u smislu hvatanja koraka s razvijenijima u EU-u. Kad smo krenuli kao Vlada 2016. godine, bili smo na 62 posto prosjeka razvijenosti EU-a, a sada smo na 78 posto.

Sasvim konkretno, znači li to da će i mala i srednja poduzeća u idućim godinama imati veće prilike?

- Sigurno da, jer gledajući u cjelini, to je i pitanje gospodarske snage u odnosu prema drugim svjetskim tržištima. Zašto to govorim? Ako pogledate današnji odnos EU-a s tri glavna aktera, SAD-om, Kinom i Rusijom, i ako znate da imate trgovinski deficit s Kinom od 370 milijardi eura godišnje, to znači da moramo više raditi na konkurentnosti europskih kompanija. S druge strane imamo trenutno raspoloženje američke administracije da iskoristi carinsku i trgovinsku politiku za ostvarenje svojih ciljeva u međunarodnim odnosima. Pritom vodimo računa o hrvatskim izvoznicima, osobito onima koji rade samo sa SAD-om. Oni su nam rekli: 15 posto carina možemo iznijeti, ali bude li carina od 20 posto, mi na američkom tržištu teško možemo biti konkurentni. I treće, imate Rusiju koja agresijom na Ukrajinu politički, obrambeno i energetski nastoji destabilizirati Europu. Zato se struktura EU proračuna bitno mijenja. Tko je mogao zamisliti da će se 5 posto BDP-a izdvajanja za obranu postaviti kao cilj svih članica NATO-a. Hrvatska je prešla 2 posto i želimo, uz daljnja ulaganja u modernizaciju Oružanih snaga, doći do 3,5 posto za obranu i 1,5 posto za povezane aktivnosti do 2035. Srećom, sad to i možemo jer smo ekonomski puno snažniji. Moramo znati da se danas mir i sigurnost više ne doživljavaju u EU-u zdravo za gotovo. Sve to valja imati na umu kad se raspravlja o proračunu EU-a.

Kako komentirate nove izjave američkog predsjednika Donalda Trumpa oko Rusije, koju otvoreno ističe kao partnera?

- SAD zbog dogovora o izvozu dizelskog goriva iz Rusije na američko tržište narušava koncept režima sankcija za uvoz fosilnih goriva iz Rusije. U pozadini je očito vrlo pragmatičan potez vezan uz izbore, koji su u SAD-u za desetak dana.

Politički cilj

Traju veliki prosvjedi po metropolama Europe. Kako procjenjujete, u kojem je stanju EU ekonomski, socijalno, i što je uzrok ovim golemim problemima? Kao da se ruše temelji svih tih društava?

- Jedan razlog sam već naveo, to su političke posljedice velike migracijske krize iz 2016. No ovo što se sada događa u Francuskoj, to je amalgam više uzroka. Inicijalno, to su mladi koji su nezadovoljni obrazovnim sustavom, pri čemu je bilo više izostanaka profesora iz obrazovnog ciklusa nego učenika, i to je bio početak. Sada su se pridružili i "žuti prsluci", ljudi koji prosvjeduju zbog visokih životnih troškova i skupljih energenata i koji osjećaju ekonomske i socijalne posljedice dugotrajne krize, u kojoj su države članice EU-a različito reagirale. Nerijetko sam u javnim nastupima govorio o tim isprepletenim krizama. Što je nama kao Vladi bilo najbitnije? Da očuvamo socijalnu koheziju. Da nije bilo tih intervencija države, imali bismo rascijep u društvu, velike nejednakosti i nezadovoljstvo, koje bi se i ovdje politički reflektiralo. Znate zašto se to nama nije dogodilo? Zato što je cijena energenata, dakle struje, plina i goriva, uz intervencije Vlade sve ovo vrijeme praktično ostala za ogromnu većinu aktera nepromijenjena ili samo blago povišena. Nema tko nije došao u Hrvatskoj pod kišobran zadržavanja cijena energenata. Da nismo intervenirali i da smo sve prepustili tržištu da odredi, zaista se pitam gdje bi Hrvatska danas bila u političkom, gospodarskom i socijalnom smislu.

Malo je čudno da ste vi, kao Vlada desnog centra, posegnuli za tim intervencionizmom?

- Ali morali smo, i to ne jednom. Mi to više od pet godina radimo kontinuirano.

Stalno su vas pratile krize, izgleda?

- Vanjske smo šokove uspjeli smirivati snažnim mjerama Vlade. Oni koji to nisu uspjeli, sada osjećaju posljedice kriza i onda dolazi do ove eskalacije, koja je u Francuskoj poduprta i predizbornim tajmingom, u kojem se pojavljuju radikalne i antiglobalističke skupine.

Kako Europa to može izdržati?

- Velika je snaga Europe i dalje bez obzira na sve, ali se, osobito u velikim državama, osjeti socijalna kriza.

Možemo li u takvim okolnostima očekivati da se sedmogodišnji proračun uopće donese do Nove godine?

- Moguće je. Glavni politički cilj je dogovoriti se na Europskom vijeću o novom europskom proračunu najkasnije do sredine prosinca ove godine, jer niz država, u prvom redu Francuska, ima izbore iduće godine. Tu su i Španjolska krajem studenoga, zatim Poljska, pa Italija, velike njemačke regije, Grčka - svi će biti 2027. u izbornom raspoloženju. Zato je ambicija svih da se ovaj dio europskog proračuna zatvori što brže. Imamo tri susreta do Nove godine i ako se do tada dogovorimo, bit će dobro. Ako ne, stajat će sve otvoreno, po mojom mišljenju, do ovog doba iduće godine.