O rezultatima i učinicima nedavnih izbora u Bosni i Hercegovini razgovarali smo s Ivanom Pepićem, pročelnikom Sveučilišnog odjela sigurnosno-obavještajnih znanosti na Sveučilištu obrane i sigurnosti "Dr. Franjo Tuđman", koji je doktorirao političke znanosti na Sveučilištu u Ženevi, gdje je istraživao demokraciju u duboko podijeljenim društvima, s posebnim naglaskom na BiH.

Hrvatski narod u BiH ponovno ima člana, tj. članicu, Predsjedništva kojeg je sam izabrao, da ga Bošnjaci ovaj put nisu preglasavali, iako su Željko Komšić i njegova stranka nuđenjem svog kandidata iznova tomu težili. Koliko je to važno za hrvatski narod ondje i za HDZ BiH, koji nakon osam godina opet ima člana Predsjedništva?

- Pobjeda hrvatske članice Predsjedništva BiH Darijane Filipović iz HDZ-a BiH od strateške je važnosti za položaj Hrvata u BiH, pogotovo u trenutku kad Hrvati, zbog redovite rotacije, ostaju bez predsjedateljice Vijeća ministara BiH. Članovi Predsjedništva BiH imenuju mandatara za sastav Vijeća ministara BiH. Odatle se onda određuju ključni resori, javna uprava itd. Komšić je doživio potpuni izborni poraz te je, u odnosu prema izborima prije četiri godine, njegova stranka izgubila nevjerojatnih 50 posto glasova. Dobar dio tih glasova prelio se na Stranku za BiH i njezina kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva Semira Efendića. Pritom je važno naglasiti da je Komšićeva Demokratska fronta osvojila čak 35 posto manje glasova od svojeg kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva Slavena Kovačevića, što pokazuje da i dalje postoji znatan broj birača spremnih glasovati za kandidate čija je politika izrazito usmjerena protiv hrvatskih političkih interesa.

Zamor od Izetbegovića

Je li ta činjenica plod zdravog rezoniranja kako Daytonski sporazum sigurno nije napravljen tako zato da bi se kandidat malobrojnijeg naroda preglasavao voljom dijela brojnijeg ili je izborna bitka za bošnjačkog člana Predsjedništva ponukala građane da se uključe u izbore?

- Nitko u Daytonu nije predvidio da će bošnjački politički predstavnici poticati preglasavanje Hrvata kako bi bošnjačka strana stekla dodatnu prednost u provođenju politike unitarizma i puzajuće, ali sustavne promjene daytonskog okvira, koji je predvidio delikatan balans podjele vlasti između tri konstitutivna naroda. Trenutna izborna pravila za izbor članova Predsjedništva BiH postoje još od prvih poslijeratnih izbora, 1996. godine. Već na drugim izborima za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH bošnjačka je strana pokušala s preglasavanjem Hrvata s kandidatom SDP-a Gradimirom Gojerom, koji je pak izgubio od HDZ-ova Ante Jelavića. Ta je pravila izradio OESS, a potvrđena su u Izbornom zakonu BiH iz 2001. godine. Pritom je važno naglasiti da hrvatski predstavnici koji su imali većinsko hrvatsko povjerenje u BiH nikada nisu glasovali za ta pravila. Ona predviđaju da birači u Federaciji BiH, neovisno o nacionalnoj pripadnosti, mogu birati između bošnjačkog i hrvatskog kandidata, što u praksi otvara mogućnost da više nego triput brojniji bošnjački birački korpus može odlučiti o tome tko će biti izabran za hrvatskog člana, što se i dogodilo četiri puta s bošnjačkim izborom Željka Komšića za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH. Sada je HDZ BiH, ali i vlasti u Zagrebu, uložio mnogo truda u isticanje važnosti osvajanja mjesta hrvatskog člana Predsjedništva BiH, što je na kraju rezultiralo uspjehom. Drugi važan razlog bila su tri iznimno jaka kandidata unutar bošnjačkog političkog bloka. Budući da je došlo do znatne podjele glasova unutar bošnjačkog biračkog tijela u izboru bošnjačkog člana, to je također uvelike pridonijelo izboru Darijane Filipović za hrvatsku članicu Predsjedništva BiH.

Očekujete li kako će to ostati problem s kojim će se hrvatski narod u BiH morati boriti ili će sada doista sazreti vrijeme za promjene izbornog zakona u tom smislu?

- S obzirom na najave pojedinih bošnjačkih političara nakon izbora, nisam siguran koliko su glavni bošnjački lideri spremni na kompromisna rješenja. Od Daytona naovamo, uz iznimku nekoliko godina mandata Sulejmana Tihića iz SDA-a, nije bilo ozbiljnog liderstva među bošnjačkim predstavnicima usmjerenog na rješavanje tog pitanja. Na bošnjačkoj strani postoje dva jaka bloka, jedan okupljen oko SDP-a BiH, a drugi oko SDA-a. Svaki pokušaj jedne strane da postigne sporazum s Hrvatima druga strana optužuje za izdaju. To je obrazac koji traje već više od tri desetljeća. Jedan je od razloga i u pogrešnim očekivanjima međunarodne zajednice, koja je u prvom poslijeratnom desetljeću tragala za fantomskim "umjerenim" i "antinacionalističkim" političarima i strankama. Pokazalo se da i ti umjereni na kraju dobivaju povjerenje gotovo isključivo bošnjačkih birača te se s godinama pretvaraju u protivnike bilo kakve suradnje s hrvatskom stranom ili, još gore, u otvoreno antihrvatske stranke, poput Demokratske fronte Željka Komšića. Jer samo tako mogu doći do vlasti. U posljednjih pet godina međunarodna zajednica kao da sve više prepoznaje pogreške u dosadašnjem pristupu i postupno odustaje od potpore takvim projektima. Upravo u spomenutim globalnim promjenama, snažnoj prisutnosti Hrvatske, koja uz sustavnu politiku sadašnje Vlade RH nudi nezamjenjive milijunske projekte od velike važnosti za Hrvate u BiH, kao i u postojanju odluke Ustavnoga suda BiH u predmetu "Ljubić" te svijesti da ovo stanje ne može trajati unedogled i da će zahtjevi hrvatske strane s vremenom biti možda i veći, vidim prostor za dogovor odnosno izbornu i ustavnu reformu BiH, na korist ne samo hrvatskom konstitutivnom narodu nego i svim građanima BiH.

SDP BiH, plus NiP i NS, poznatiji kao Trojka - ovaj put su nakon četiri godine izgubili bitku protiv SDA-a, koji će očito sada predstavljati Bošnjake u vlasti BiH.

- Od prvog dana mandata 2022. godine Trojka je bila izložena snažnim pritiscima SDA-a i medija pod njegovim utjecajem. Kao što sam rekao, kada jedan od dva glavna politička bloka ne sudjeluje u vlasti, tada iz oporbe optužuje vladajući blok za "izdaju" zbog sudjelovanja u vlasti s HDZ-om i SNSD-om. To je svojevrstan apsurd, jer je upravo srž daytonskog sustava da predstavnici triju konstitutivnih naroda sudjeluju u vlasti. Ipak, Trojka je dijelom žrtva i vlastitih sukoba i velikih obećanja koja nije uspjela ostvariti, uključujući i najavu da će Milorada Dodika izbaciti iz vlasti.

Izuzetak je Denis Bećirović, koji je SDP-u donio pobjedu na izborima za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Zašto?

- Očito je da postoji određeni zamor od Bakira Izetbegovića. Njegov SDA dobio je više glasova nego on osobno. Manji dio nezadovoljnih SDA-ovih glasova otišao je i Efendiću, što je pomoglo Bećiroviću. On se tijekom mandata donekle uspio udaljiti od Trojke, opterećene unutarnjim sukobima i snažnim napadima SDA-a u oporbi. Bećirović je pritom uspio ući u dio političkog i retoričkog prostora bošnjačke konzervativne scene te uspostaviti relativno dobre odnose s Islamskom zajednicom, tradicionalno bližom SDA-u. Čak je i u kampanji naglasak stavljao više na vlastito političko ime nego na stranačku ili koalicijsku pripadnost, što se pokazalo uspješnom političkom taktikom.

Samo Hrvati žele u EU

Profitirali su i Dodik i njegov SNSD, ovaj put puno lakše izborivši prevagu u Republici Srpskoj. Što je tomu razlog?

- Milorada Dodika godinama se u medijima prikazuje kao čovjeka koji je pred zatvorskim vratima. Bivši visoki predstavnik Christian Schmidt izmijenio je kazneni zakon kako bi pravosudnim institucijama omogućio pojačan pritisak na njega. S dolaskom Trumpove administracije Dodik je svoju situaciju ni manje ni više usporedio s predizbornim "političkim progonom" sadašnjeg američkog predsjednika. Doslovno je optuživao "globalističke snage", "izgubljenu Europsku uniju" i Bidenovu administraciju. Uspio je pridobiti dio potpore Washingtona, nakon čega je međunarodni pritisak na njega nestao. Štoviše, Amerikanci su ukinuli sankcije njemu i suradnicima te otvorili vrata gospodarskoj i političkoj suradnji s Banjom Lukom. Dodik je tako sebe prikazao kao političkog pobjednika, osobito jer uspijeva istodobno održavati odnose i sa SAD-om i s Rusijom. Birači vole pobjedničke priče, a Dodik je kampanju upravo tako gradio. Time je razoružao šaroliku oporbu i ostvario jedan od najboljih rezultata svog SNSD-a, koji s koalicijskim partnerima, prema preliminarnim rezultatima, može potencijalno dosegnuti i dvotrećinsku većinu u Narodnoj skupštini RS-a.

Može li se BiH u ovakvim odnosima snaga uopće približavati Europskoj uniji, s obzirom na to da to očito Dodika i SNSD nimalo ne zanima i čine sve da se nikada ne dogodi?

- Osim kod hrvatskih stranaka u BiH, ne vidim stvarnu političku volju. Na čelu svih ključnih resora povezanih s reformama u korist europskoga puta BiH bili su predstavnici hrvatskih stranaka, uključujući predsjedateljicu Vijeća ministara i pravosuđe. S druge strane, učestale blokade SDA-a na razini kantona te SNSD-a u institucijama BiH pridonijele su kašnjenju s važnim projektima i suradnje s EU-om.