Gospić, 2.9.2026.- Nelegalno odlagalište otpada na lokaciji bivšeg industrijskog kompleksa PPK Velebit u Gospiću.foto HINA/ Admir BULJUBAŠIĆ/ abu
HINA/Admir BULJUBAŠIĆ
19.9.2026., 15:08
Sanacija u fokusu

Ključne odluke o otpadu zakopanom u Gospiću: Dvije opcije u igri, a presudit će to kamo se otpad može odvesti

Odabir će se temeljiti na izvedivosti, sigurnosti, troškovima i mogućnostima za zbrinjavanje

Gotovo 35.000 tona otpada zakopanog na području bivšeg PPK Velebit u Gospiću sada je pred jednom od ključnih odluka: hoće li sve biti iskopano i odvezeno iz Hrvatske ili će se dio otpada obrađivati i razvrstavati na samoj lokaciji. Nakon sastanka Znanstvenog savjeta koji je razmatrao plan sanacije najvećeg i najzahtjevnijeg dijela lokacije, kao dvije najpraktičnije mogućnosti izdvojene su upravo te dvije varijante. No konačna odluka još nije donesena.

Na površini od oko dva hektara nalazi se gotovo 35.000 tona zakopanog otpada, a pitanje njegova uklanjanja istodobno otvara niz drugih pitanja, od sastava i klasifikacije otpada preko mogućeg utjecaja na podzemne vode do toga gdje bi se uopće mogao konačno zbrinuti i koliko bi to stajalo.

Možda i u inozemstvu

Važno je razjasniti da četiri varijante koje su se prije spominjale nisu predložene na sastanku Znanstvenog savjeta. Nakon sastanka predsjedajući Savjeta, rektor Sveučilišta u Zagrebu Stjepan Lakušić kao dvije najpraktičnije mogućnosti izdvojio je potpuno iskopavanje i odvoz zakopanog otpada izvan Hrvatske, gdje bi se on obrađivao i konačno zbrinjavao te obradu i razvrstavanje otpada na lokaciji u Gospiću, uz izdvajanje opasnog dijela koji bi se potom zbrinjavao izvan RH. Konačni odabir trebao bi se temeljiti na tehničkoj izvedivosti, sigurnosti, vremenu potrebnom za sanaciju, troškovima i mogućnostima konačnog zbrinjavanja.

KUŠIĆ: NUŽNA PRECIZNA KATEGORIZACIJA

Pitanje je koliko se bez detaljne kategorizacije može procijeniti najbolji model za rješavanje pitanja zakopanog otpada. Na to upozorava dr.sc. Hrvoje Kušić, redoviti profesor Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu, koji se bavi upravljanjem otpadom i tehnologijama njegove termičke obrade. “Bez precizne kategorizacije otpada prema Katalogu otpada nije moguće ozbiljno procijeniti ni koji bi model sanacije bio najprimjereniji. S tehničkog stajališta najjednostavnije bi bilo provesti takozvanu ex-situ sanaciju, odnosno iskopati otpad i ukloniti ga s lokacije. No takav bi model bio vrlo skup i potencijalno dugotrajan jer bi trebalo pronaći odgovarajuće kapacitete za njegovu obradu i konačno zbrinjavanje. Dodatni problem je u tome što Hrvatskoj nedostaje završen sustav za zbrinjavanje ostatka otpada nakon njegove obrade”, istaknuo je Kušić. Prema njegovim riječima, nakon mehaničko-biološke obrade u centrima za gospodarenje otpadom oko 40 posto ulaznog materijala može ostati u obliku goriva iz otpada, čija ogrjevna vrijednost ovisno o ulaznoj sirovini i stupnju obrade iznosi približno 14 do 18 MJ/kg. I taj bi materijal morao imati svoje konačno odredište.

Upravo posljednja stavka mogla bi biti jedna od ključnih. Fond već provodi istraživanje tržišta među potencijalnim operatorima u Hrvatskoj i u drugim državama, uključujući mogućnosti prihvata i trajnog zbrinjavanja otpada u inozemstvu. Razmatra se i mogućnost zbrinjavanja u zatvorenim bivšim rudnicima soli. Fond je objavio dostupne analize sastava zakopanog otpada koje je za potrebe Državnog inspektorata izradio Nastavni zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”.

Koliko će sve stajati, zasad se ne može precizno reći. Ministarstvo zaštite okoliša reklo nam je da konačni trošak sanacije gotovo 35.000 tona zakopanog otpada ovisi o odabranom modelu, rezultatima stručnih analiza i istraživanja tržišta. Sanacija će se financirati sredstvima Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, odnosno državnog proračuna, a Vlada najavljuje pravne korake radi naknade troškova od odgovornih osoba i subjekata. “Fond je u međunarodnom istraživanju tržišta kontaktirao potencijalne izvođače iz Hrvatske i više europskih zemalja. Interes su iskazale tvrtke iz Francuske, Belgije, Grčke, Austrije, Mađarske i Slovenije, kao i jedna kineska tvrtka. Zainteresirane kompanije uzele su uzorke otpada kako bi mogle predložiti odgovarajuća tehnološka rješenja”, poručili su. Drugim riječima, konačna odluka neće ovisiti samo o tome što je tehnički moguće izvesti u Gospiću nego i o tome postoji li kapacitet izvan Hrvatske koji može prihvatiti konkretan otpad.

KLJUČAN JE KONTINUIRANI MONITORING PODZEMNIH VODA

Dr. sc. Jelena Parlov, profesorica Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i članica Znanstvenog savjeta, kaže da nalazi onečišćujućih tvari u podzemnim vodama na ovom području nisu neočekivani s obzirom na hidrogeološke značajke krša. “Za to su područje karakteristični privilegirani putevi tečenja podzemne vode. Dosadašnji nalazi pokazuju da je dio onečišćenja već dospio u podzemlje, ali i da se ono zadržalo ponajprije u gornjoj, slabije propusnoj zoni”, kaže. Kao prvu mjeru zaštite ističe prekrivanje otpada, kojim bi se spriječilo da oborinske vode dalje prolaze kroz otpad i unose nove onečišćujuće tvari u podzemlje. Jednako važnim smatra praćenje onoga što je tamo već dospjelo. “Zato su ključni kontinuirani monitoring podzemnih voda i praćenje njihovih razina, posebno za visokih voda”, dodaje.

Zdravstveno ispravna

Dodatnu pozornost izazvali su rezultati ispitivanja vode. Hrvatski zavod za javno zdravstvo i ličko-senjski Zavod uzorkovali su vodu iz 43 privatna objekta: 38 zdenaca, tri cisterne i dva izvora. U dva bunara u neposrednoj blizini i nizvodno od odlagališta pronađeni su PFAS spojevi, takozvane vječne kemikalije. U jednom je izmjereno 0,3018 mikrograma po litri, odnosno više od tri puta iznad vrijednosti od 0,1 µg/L, a u drugom je izmjereno 0,0265 µg/L. No HZJZ navodi da vlasnici tih bunara imaju priključak na javni vodovod i da se voda iz njih ne koristi za piće. U 33 objekta utvrđeno je mikrobiološko onečišćenje karakteristično za neobrađenu vodu, dok povišene fizikalno-kemijske vrijednosti u još deset uzoraka pripisuju prirodnim svojstvima krša, a ne otpadu. Navode da ispitivanja potvrđuju zdravstvenu ispravnost vode za javnu vodoopskrbu u Ličko-senjskoj županiji. “Nalaz upućuje na ograničeno, lokalno opterećenje podzemne vode, a ne na širenje onečišćenja na širem području”, rekli su nam iz Zavoda.

Istodobno, ne tvrde da je povezanost pronađenog PFAS-a s odlagalištem isključena. PFAS spojevi nisu pronađeni iznad granice kvantifikacije metode niti drugi kemijski pokazatelji upućuju na prodor onečišćenja u duboki krški vodonosnik. Monitoring privatnih bunara nastavit će se, Hrvatske vode razmatraju dodatne lokacije za praćenje podzemnih voda, a Institut za vode provodi dodatna ispitivanja površinskih voda. 

DODATNE ANALIZE U NEXEU

Već traje zbrinjavanje jednog drugog dijela otpada s te lokacije. Našička će tvrtka Nexe, na temelju odluke Vlade, preuzimati samo neopasni otpad za koji ima važeću dozvolu. Iz tvrtke navode da se provode dodatne analize akreditiranog neovisnog laboratorija, pri čemu se uzorci uzimaju iz svake pojedinačne vreće. “U slučaju da uzorak ne odgovara ključnom broju otpada za koji Nexe d. d. posjeduje valjanu dozvolu, otpad neće biti preuzet na lokaciji PPK Velebit”, kažu. Njihov tim već je obišao lokaciju, a dovršava se operativni plan koji uključuje vaganje, utovar i prijevoz otpada specijaliziranim zatvorenim vozilima. Ističu i da se korištenje zamjenskih goriva provodi uz kontinuirano 24-satno mjerenje emisija te periodična mjerenja ovlaštenih vanjskih institucija.