Tek oko 1,5 posto hrvatskih studenata iskoristi priliku da tijekom studija u okviru programa Erasmus+ provede nekoliko mjeseci na sveučilištu neke druge europske zemlje. Dragocjeno iskustvo koje ne samo što mijenja studentske dane nego i utječe na osobni i akademski razvoj, kod nas je limitirano birokratskim i financijskim razlozima. Sve je manje obitelji koje, unatoč stipendijama koje Erasmus+ nudi, svojem studentu mogu osigurati sredstva za takav boravak.

Problem s bodovima

S druge strane, iskustva studenata koji su po povratku na svoj fakultet imali problema s priznavanjem ECTS bodova stečenih u inozemstvu odbijaju druge od takve razmjene.

Prema podatcima Agencije za mobilnost i programe EU-a, ukupno su 2604 studenta, od njih 147.000 u cijeloj Hrvatskoj, u razdoblju od 2022. do 2024. otputovala u drugu zemlju u okviru poziva Erasmus+. U mobilnosti u svrhu studija sudjelovalo je 74 posto tih studenata, a 26 posto otišlo je na stručnu praksu. Na razmjenu u većoj mjeri idu studentice (69 posto), a studenata je bilo 31 posto. Većinu su činili studenti diplomskih studija (58 posto), slijedili su ih studenti preddiplomskih studija (39 posto), a studenata doktorskih studija bilo je tri posto. Gotovo trećina studenata na mobilnosti sudjelovala je u tzv. kombiniranoj mobilnosti, koja uključuje fizički i virtualni dio, a trećina ih je boravila u inozemstvu manje od mjesec dana.

Na inozemna se sveučilišta najčešće odlazilo na studije ekonomije, administracije i prava (30 posto), zatim zdravstva i socijalne skrbi (13 posto) te umjetnosti i humanističkih znanosti (12 posto). Na razmjenu u području inženjerstva, proizvodnje i građevinarstva otišao je tek svaki deseti student, a studenata prirodnih i društvenih znanosti još i manje. Više od polovine naših erasmusovaca otišlo je na razmjenu u sveučilišta u pet zemalja: Španjolska je najpopularnije odredište, u koje ide svaki peti student na razmjeni, a slijede je Portugal, Italija, Njemačka i Slovenija, što govori o popularnosti odredišta u južnoj i srednjoj Europi.

Cilj je Bolonjskog procesa da bar 20 posto diplomanada tijekom svog visokog obrazovanja ostvari neki oblik mobilnosti u inozemstvu. Slovenija je, s tri-četiri posto studenata u Erasmusu godišnje, među uspješnijim zemljama koja se približava tom cilju na kraju studija. Zemlje poput Italije, Njemačke ili Španjolske godišnje bilježe od 40.000 do 60.000 studenata na razmjeni, što je oko dva posto ukupnog broja studenata, no računa se da je na kraju studija od 10 do 15 posto onih koji su bar jednom za studija sudjelovali u takvoj razmjeni.

PIXABAY

Premale stipendije

Stručnjaci upozoravaju da su nam brojke u odnosu prema cjelokupnoj studentskoj populaciji u Hrvatskoj i dalje niske, a ključni razlozi su u administrativnom otporu na fakultetima i platnoj moći naših građana. Mnogi su se studenti proteklih godina suočili s problemima priznavanja ispita položenih na inozemnim sveučilištima i ECTS bodova koje su tamo ostvarili, kaže Ninoslav Šćukanec Schmidt, izvršni direktor Instituta za razvoj obrazovanja (IRO). Taj proces zna ovisiti o subjektivnoj procjeni pojedinih profesora, iako bi trebao biti automatski.

- Imali smo, nažalost, slučajeva u kojima je to priznavanje bilo otežano. Nikome ispit nije bio potpuno osporen, jer imamo pravne mehanizme koji osiguravaju takvu razmjenu i da netko doista ne prizna položeni ispit, mogli bi ga tužiti. Ali u određenom broju slučajeva studentima se to ne priznaje automatski, profesori propituju broj ECTS bodova koje su stekli - veli Šćukanec Schmidt.

Drugi je problem financijski. Iako studenti na Erasmusu mogu računati sa stipendijama, one ne uspijevaju u cijelosti pokriti troškove života u drugoj zemlji, što utječe na pristupačnost tog programa studentima. Direktor IRO-a očekuje da će stanje u idućim godinama biti sve lošije, jer inflacija uzima danak našim kućnim budžetima. Stipendije se, ovisno o državi, kreću od 500 do 600 eura mjesečno, a za studente slabijeg socioekonomskog statusa predviđen je dodatak od 250 eura, no to često ne pokrije stvarni trošak.