Statistika govori jedno, a novčanici građana često drugo. Plaće u Hrvatskoj posljednjih su godina značajno rasle, nezaposlenost je na povijesnom minimumu, a poslodavci sve teže pronalaze radnike. Ipak, zbog rasta troškova života mnogi građani imaju osjećaj da im novac nikada nije kraće trajao. Kako je moguće da rekordni rast plaća nije svima donio i bolji životni standard, bila je središnja tema okruglog stola "Sit gladnom ne vjeruje: zašto plaće moraju rasti?", koji je okupio ekonomiste i sindikalne predstavnike.

Da brojke ne govore uvijek cijelu priču, upozorio je ekonomist Viktor Viljevac na okruglom stolu "Sit gladnom ne vjeruje: zašto plaće moraju rasti?", koji je organizirao Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja. Kako je rekao, "možemo reći da je životni standard u prosjeku rastao, ali mnogim ljudima je zapravo pao."

Velike razlike

Iza podataka da su plaće u privatnom sektoru posljednjih godina rasle između 20 i 80 posto, upozorio je, kriju se velike razlike među radnicima.

- Mnogi su dobili upravo tih dvadesetak posto, dok se u javnosti često ističu najveći postoci. Prostora za veći i ravnomjerniji rast plaća bilo je i prije nego što je inflacija počela nagrizati kupovnu moć. Hrvatsko gospodarstvo prije pandemije bilježilo je snažan rast BDP-a, a uz današnju rekordno nisku nezaposlenost od 3,4 posto plaće su mogle rasti i brže, čak i uz određeno smanjenje profita poduzeća - rekao je Viljevac.

Na usporedbe s Njemačkom odgovorio je da tamošnji radnici jesu produktivniji, ali ne samo zbog vlastitog rada.

- Produktivnost je rezultat niza čimbenika, od povijesnog razvoja i ulaganja države do poslovnih politika poslodavaca i organizacije rada - rekao je.

Izvršni tajnik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Darko Šeperić smatra da se položaj radnika posljednjih godina ipak promijenio.

- Plaćamo cijenu tri desetljeća visoke nezaposlenosti, ali danas više nije vrijeme kada je poslodavac mogao reći radniku da ode jer ga čeka deset novih ljudi na ulazu - rekao je.Gospodarska savjetnica Nezavisnih hrvatskih sindikata Izabela-Delfa Mišić istaknula je da inflacija nije jednako pogodila sva kućanstva. Ona s nižim primanjima najveći dio svojih prihoda troše na hranu, a upravo je hrana posljednjih godina među proizvodima koji su najviše poskupjeli, napomenula je.

Podsjetila je i da su hrvatski radnici prema cijeni rada gotovo upola jeftiniji od europskog prosjeka, odnosno gotovo triput jeftiniji od radnika u najrazvijenijim državama Europske unije.

Nitko zadovoljan

Na stanje u javnim službama upozorio je glavni tajnik Sindikata znanosti Matija Kroflin. Iako su plaće formalno porasle kroz novi sustav koeficijenata, smatra da reforma nije riješila ključne probleme.

- Plaće su formalno rasle, ali gotovo nitko nije zadovoljan. Sustav je donesen uoči izbora i sada ga treba ozbiljno mijenjati. Posljedice su kronični nedostatak radnika u javnim službama, od zdravstva do obrazovanja, pri čemu je upravo obrazovni sustav među najvećim gubitnicima. Sve je manji interes mladih za rad u znanosti i visokom obrazovanju jer su početne plaće niže nego u privatnom sektoru, a mogućnosti napredovanja vrlo ograničene - rekao je Kroflin i istaknuo kako Hrvatska danas nema jasnu politiku plaća.

- Plaće ne bi smjele ovisiti o tome kada vlastima odgovara povećanje, nego o ekonomskim okolnostima. Vlada može otvoriti prostor za njihov rast poreznim rasterećenjem rada, a i dio privatnog sektora još ima prostora za povećanje primanja zaposlenika - zaključio je.

Rast plaća nije samo pitanje zadovoljstva radnika, istaknuli su sudionici, nego preduvjet dugoročnog razvoja hrvatskog gospodarstva. Bez jasne i dosljedne politike plaća, upozorili su, Hrvatska će i dalje teško zadržavati radnike, privlačiti mlade u javne službe i graditi konkurentno gospodarstvo.