U Hrvatskoj je inflacija u lipnju dodatno usporila, na 4,5 % godišnje, odnosno 4,2 % prema procjeni Eurostata, što nas ipak i dalje smješta među zemlje s najvišom stopom inflacije u EU-u. Viša je samo u Litvi (5,5 %) i Bugarskoj (5,3 %).

Niže stope od prosjeka europodručja redovito se bilježe na Malti (inflacija samo 2,1 %), kao i u Francuskoj, Estoniji, Njemačkoj i Finskoj. Francuska i Njemačka su zemlje s velikom proizvodnjom, iako Njemačka proživljava teške dane, uz nerijetka otpuštanja ili smanjen obujam proizvodnje. No Malta je otočna država, čime bi, po definiciji, trebala imati veće logističke troškove, također se bavi turizmom i dosta uvozi. Gospodarstvo joj se temelji na uslugama, financijskim, ali i na razvoju modernih tehnologija. Euro je uvela znatno prije. U čemu je tajna Malte i njezine niske inflacije, u odnosu prema našoj, upitali smo ekonomskog analitičara Damira Novotnyja, koji kaže da je to gotovo neusporedivo.

- Kod inflacije je 50 % psihologija, odnosno socijalna psihologija. Malta je skromna zemlja, a očekivanja njezinih građana oko potrošnje posve su različita od naših. Imaju turizam, ali ni približno koliko mi, u smislu sezonalnosti i masovnosti. Hrvatska doživi nagli rast broja ljudi u tri ljetna mjeseca. Dođe nam 20 milijuna posjetitelja i tu se stvaraju neka druga očekivanja oko potrošnje. K tomu, dolaze turisti iz zemalja u kojima su cijene više nego kod nas, te onda naše cijene "podrže". Drugo, obala nam je neusporedivo logistički kompleksnija, a na Malti baš i nema masovnog turizma. Našu jako razvedenu obalu i sve otoke logistički pokriti noćna je mora, i vodu treba dopremati s kopna, a ljeti to jako diže troškove. Supermarketi i u nekim manjim mjestima rade cijele godine i te troškove treba pokrivati. Znači, imamo snažan pritisak velike potražnje. Kupci hoće kupiti više, a roba nemamo - kaže Novotny. Na Malti, dodajemo, postoji i, doduše mali, sustav kojim država usklađuje plaće s rastom cijena, u javnom i u privatnom sektoru. Novotny veli da je Italija prva imala "scalu mobile", odnosno dizanje svih plaća u skladu s rastom inflacije, pa je sve završilo u hiperinflaciji. Stoga drži da ni to nije rješenje za nas. Upravo suprotno, kaže, kod nas je inflacija generirana dizanjem plaća javnog sektora. Ljudi troše, ogromna je potražnja. I tu je, kaže, do izražaja došla naša sklonost potrošnji: Hrvati su tomu skloniji od bilo kojih drugih europskih građana, zaključuje.

- Ni jedna vlada nije zaustavila inflaciju pa neće ni ova. Naša je inflacija inicirana vanjskim šokom, ali je postala domaća, autohtona. U biti je strukturni problem: nedovoljna ponuda roba i ogromna potražnja generirana najviše iz turizma, ali i domaćih izvora, visokih plaća i sklonosti potrošnji - ističe Novotny.

Saša Drezgić s Ekonomskog fakulteta u Rijeci drži da ima nekoliko razloga za naše više stope inflacije. "Prva je, naravno, helikopterski novac iz EU-a, koji je značajan. Drugo su inflacijska očekivanja nastala od dizanja plaća u javnom sektoru, što se dijelom prelilo i na privatni. Treće je turizam, ali u kontekstu toga da uvozimo većinu robe koju prodajemo na domaćem tržištu. Zbog toga imamo više cijene. Nemamo vlastitu proizvodnju i onda se to uvijek prelije preko marža. Četvrto je to što smo maleno tržište, ponuda je u nekim segmentima manja od potražnje." Tu su i kamatne stope, koje su sada kod nas niže nego na razvijenijim tržištima, kaže, dodajući da je efekt uvođenja eura u odnosu prema svemu tomu sitan.

Ističe kako dugo imamo ekspanzivnu i fiskalnu i monetarnu politiku, niske kamate i velike emisije novca, protiv čega se ne može boriti. “No nije ni to skroz loše. Nije inflacija najveći problem, standard ipak raste, no, s druge strane, svi umirovljenici i pola zaposlenih ispod su medijana. Struktura ekonomije je takva. Turizam će, primjerice, uvijek imati relativno niske plaće. Visoke plaće donosi visoka tehnologija, koje nemamo”, rekao nam je.