Najvažniji broj u priči o mirovinskom sustavu u Hrvatskoj nije prosječna plaća ni prosječna mirovina, nego razlika između ta dva svijeta, jaz koji danas iznosi oko 810 eura mjesečno. U tom prostoru krije se odgovor na neugodno pitanje: koliko zapravo iznosi "dostojanstvena mirovina" i zašto bi današnji 30-godišnjaci već sada trebali razmišljati o izdvajanju 175 eura mjesečno ako žele u starosti zadržati približan životni standard.

Analiza investicijskog stručnjaka Emilia Gučeca iz tvrtke Finax, specijalizirane za dugoročnu mirovinsku štednju, donosi dilemu o tome može li se u Hrvatskoj od državne mirovine živjeti bez znatnog pada kvalitete života, ili je osobna štednja nužan plan B.

Razlika sve veća

- Razlika između plaća i mirovina u Hrvatskoj sve je izraženija, a bez dodatne individualne štednje građani bi u starosti definitivno mogli računati na osjetan pad životnog standarda. Prema izračunima, prosječan umirovljenik u RH danas raspolaže s oko 717 eura mjesečno, dok prosječna neto plaća iznosi 1527 eura, što znači da mirovina pokriva tek oko 47 % prethodnih primanja, istaknuo je Gučec.

Podaci Državnog zavoda za statistiku i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pokazuju da je prosječan radni vijek u Hrvatskoj oko 32 godine, dok građani u mirovini u prosjeku provedu više od 21 godinu. "Analiza je pokazala da je razlika između prosječne plaće i mirovine oko 810 eura mjesečno u današnjim cijenama. Kako bi se u starosti zadržao sličan životni standard kao tijekom radnog vijeka, procjena pokazuje da bi osoba stara 30 godina trebala izdvajati oko 175 eura mjesečno. Cilj je osigurati dodatni prihod koji bi u današnjim uvjetima iznosio oko 800 eura mjesečno, no zbog inflacije bi se taj iznos do umirovljenja mogao povećati na više od 2000 eura", kaže Gučec.

Za ostvarenje tog cilja potrebno je do mirovine akumulirati približno 370.000 eura, uz pretpostavku dugoročnog prinosa od oko 7,95 % godišnje, koji se temelji na povijesnim prinosima globalno diverzificiranih ETF ulaganja. Njegova analiza upozorava da odgađanje početka štednje značajno povećava potreban mjesečni iznos. "Osoba koja počne štedjeti s 40 godina morala bi izdvajati oko 314 eura mjesečno kako bi ostvarila isti cilj, što predstavlja više od 20 % prosječne plaće. Ključni razlog razlike je snaga dugoročnog ulaganja i složenog ukamaćivanja, a 10 "izgubljenih" godina kasnije se teško nadoknađuje", kaže Gučec.

Izračuni pokazuju da krajnji rezultat snažno ovisi o kretanju prinosa na tržištu kapitala i inflacije. U pesimističnijem scenariju nižih prinosa potrebna mjesečna štednja može gotovo udvostručiti iznos, dok povoljniji tržišni uvjeti značajno smanjuju potrebna izdvajanja. Slično vrijedi i za inflaciju, pa viša inflacija povećava ciljani iznos kapitala potreban za očuvanje kupovne moći u mirovini. Međunarodne organizacije poput Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) i Europske unije kao referentnu razinu zamjene dohotka, odnosno visinu mirovine s kojom bi osoba u starosti živjela približno jednako kao dok je radila, navode oko 70 % plaće. Kako smo mi na mirovinama koje su manje od 50 % prosječne plaće, očigledan je strukturni jaz koji se ne može zatvoriti isključivo kroz prvi mirovinski stup, već sve veću ulogu dobiva osobna štednja i ulaganje.

Ograničena štednja

Kao okvir za upravljanje osobnim financijama, iz Finaxa preporučuju primjenu pravila 50/30/20: polovica prihoda za osnovne troškove, 30 % za osobne potrebe, a 20 % za štednju, ulaganje i otplatu dugova. Iako broj građana uključenih u dobrovoljnu mirovinsku štednju u Hrvatskoj raste, prostor za daljnji razvoj i dalje je velik. No, u Raiffeisen društvu za upravljanje obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima ističu kako sve više građana prepoznaje važnost osobne odgovornosti za financijsku sigurnost u starosti.

- Danas više od 500.000 građana štedi u trećem mirovinskom stupu, s ukupno oko 1,7 milijardi eura akumulirane imovine. Svijest o potrebi dodatne štednje je u porastu, osobito među mlađim i financijski educiranijim građanima. Ipak, razina uključenosti i dalje ne prati dugoročne potrebe stanovništva, navode iz Raiffeisena. Glavni razlozi zbog kojih građani ne štede u većoj mjeri uključuju ograničene financijske mogućnosti kućanstava, fokus na kratkoročne troškove te nedovoljno razumijevanje budućih mirovinskih primanja i općenito nižu razinu financijske pismenosti. S druge strane, oni koji štede najčešće to čine kako bi u mirovini zadržali postojeći životni standard i osigurali veću financijsku stabilnost.

- Dugoročne projekcije pokazuju kako mirovina iz obveznog sustava sama po sebi u većini slučajeva neće biti dovoljna za očuvanje životnog standarda na razini radnog vijeka. Procjenjuje se da će ukupna mirovina iz prvog i drugog stupa u prosjeku iznositi oko 50 do 60 % posljednje plaće, dok bi za održavanje sličnog standarda života mnogim građanima bilo potrebno oko 70 do 80 % prethodnih primanja. Upravo zbog tog raskoraka, dodatna dobrovoljna štednja i ulaganja sve više se ističu kao ključan element mirovinske sigurnosti, jer omogućuje stvaranje dodatnog izvora prihoda u starosti i ublažavanje pada životnog standarda nakon odlaska u mirovinu, poručuju iz Raiffeisena.

I njihovi se stručnjaci slažu s Gučecom te ističu kako je vrijeme najvažniji faktor u dugoročnoj štednji i ulaganjima. Zato preporučuju da se s dodatnom štednjom krene što ranije, idealno već u dvadesetima ili početkom tridesetih godina života. "Čak i manji mjesečni iznosi, ako se uplaćuju kontinuirano kroz dulje razdoblje, mogu rezultirati značajnom akumulacijom sredstava zahvaljujući učinku složenog ukamaćivanja. Za građane koji s dodatnom štednjom počinju kasnije, potrebno je izdvajati znatno veće iznose kako bi se nadoknadio izgubljeni vremenski horizont", naveli su iz ovog mirovinskog fonda i istaknuli pritom kako ne postoji jedinstven iznos koji vrijedi za sve, već on ovisi o prihodima, životnim ciljevima i željenom standardu u mirovini. "Ključni naglasak ostaje na kontinuitetu štednje, dugoročnom planiranju i što ranijem početku ulaganja", naglasili su iz Raiffeisena.

Iz Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike su se pohvalili kako je u Hrvatskoj u posljednjem desetljeću zabilježen snažan rast mirovina, uz relativno stabilan omjer između prosječne mirovine i prosječne plaće. Ipak, upozoravaju kako će za značajniji rast standarda u starosti ključnu ulogu i dalje imati duljina radnog staža. Prema njihovim podacima, od 2016. do travnja 2026. prosječna mirovina porasla je s 358 na 725 eura, što je 103 %. U istom razdoblju udio prosječne mirovine u neto plaći ostao je stabilan, uz blagi porast s 46,8 na oko 48 %.

Oko 10 posto BDP-a

Ističu kako će dodatni učinci na mirovine biti vidljivi kroz novi Zakon o mirovinskom osiguranju, koji je stupio na snagu 1. srpnja prošle godine. Među ključnim promjenama izdvajaju izmijenjeni model usklađivanja mirovina u omjeru 85:15 prema rastu plaća i cijena, povećanje dodanog staža za svako dijete sa šest na 12 mjeseci, novi model bonifikacije za kasnije umirovljenje te ukidanje penalizacije za korisnike prijevremene starosne mirovine nakon navršenih 70 godina života.

Unatoč ukupnom rastu, u Ministarstvu naglašavaju da je mirovinski staž i dalje presudan čimbenik visine mirovine, a kao primjer navode da je prosječna starosna mirovina za osiguranike s 40 i više godina staža u travnju 2026. iznosila 1026,59 eura, odnosno 67,2 % prosječne plaće. Prošlogodišnji zakon, dodaju, usmjeren je na povećanje adekvatnosti mirovina, ali i na šire strukturne promjene koje uključuju tržište rada i aktivne politike zapošljavanja. Cilj je povećati zaposlenost i produljiti radni vijek, čime bi se dugoročno povećali i budući mirovinski iznosi. U Ministarstvu pritom ističu kako se mirovinski sustav u Hrvatskoj i dalje ocjenjuje dugoročno financijski održivim, te da su prošle godine rashodi za mirovine iznosili oko 10 % BDP-a, uz očekivanje stabilnosti u srednjem roku i blagi pad u idućim desetljećima.

- Usporedbe radi, prosjek EU-a iznosi oko 12 % BDP-a, što je znatno više nego u Hrvatskoj, a projekcije pokazuju da će hrvatski udio ostati ispod europskog prosjeka, navode iz Ministarstva, uz napomenu da budućnost sustava uvelike ovisi i o razvoju drugog i trećeg mirovinskog stupa. Drugi stup još je u fazi sazrijevanja, a njegovi se puni učinci očekuju u idućem desetljeću. Ipak, već sada raste broj korisnika koji primaju kombiniranu mirovinu iz prvog i drugog stupa, s oko 1500 korisnika u 2019. na 22.700 u 2025. godini. Istodobno rastu i prinosi obveznih mirovinskih fondova: u posljednje tri godine prosječni godišnji prinos iznosio je 13,8 % u kategoriji A te 8,9 % u kategoriji B. Značajan rast bilježi i dobrovoljna mirovinska štednja, pa je broj članova trećeg stupa povećan s oko 365.000 u 2019. na više od 500.000 u 2026. godini.

Iz Ministarstva građane potiču na korištenje alata poput sustava "Moja mirovina", koji omogućuje uvid u buduća mirovinska prava i projekcije te naglašavaju važnost trećeg mirovinskog stupa kao dodatnog oblika štednje uz državne poticaje i porezne olakšice. Njihova su očekivanja da će do kraja mandata ove Vlade prosječna mirovina premašiti 800 eura, dok bi omjer mirovine i plaće trebao ostati stabilan, a ukupna razina primanja ovisit će o kombinaciji obveznih i dobrovoljnih stupova.

- Sustav usklađivanja ne može bitno smanjiti razlike među pojedinačnim mirovinama zbog čega je nužno i dalje poticati dulji radni vijek, osobito uz nepovoljan omjer od 1,41 radnika na jednog umirovljenika, ističu iz Ministarstva.