Povodom gostovanja Miranda Mrsića na N1 televiziji, u kojem je izjavio da su „braniteljske mirovine ionako visoke“ te doveo u pitanje opravdanost onoga što naziva „dodacima“, ministarstvo hrvatskih branitelja reagiralo je jasno i bez zadrške.

Mirando Mrsić svjesno obmanjuje javnost. Ne radi se ni o kakvim “dodacima”, već o povećanju mirovinskog faktora invalidskih mirovina za sve korisnike, sukladno stupnju gubitka radne sposobnosti. Faktor za djelomični gubitak radne sposobnosti iznosio je 0,8, a sada iznosi 0,9; za potpuni i trajni gubitak iznosio je 1,0, a danas iznosi 1,1. Riječ je o sustavnom povećanju unutar mirovinskog osiguranja koje se primjenjuje na sve korisnike invalidskih mirovina, sadašnje i buduće, a ne o privilegiji bilo koje skupine. 

Namjerno prikazivati takvu mjeru kao “dodatak” znači svjesno stvarati dojam povlaštenosti ondje gdje je riječ o zakonskom pravu osoba koje su izgubile radnu sposobnost.

Još je problematičnije što takve tvrdnje dolaze od čovjeka koji je kao ministar proveo administrativno razdvajanje braniteljskih invalidskih mirovina na tzv. „radnički“ i „povlašteni“ dio. Time je pravo temeljeno na stažu kod brojnih poginulih i teško stradalih branitelja, koji su se kao mladi ljudi izravno iz srednjih škola i fakulteta uključili u obranu Republike Hrvatske, bilo sramotno svedeno na simbolične iznose, dok je ostatak tretiran kao nadogradnja, a ne kao sastavni dio zakonskog prava. Takav model proizveo je pravnu nesigurnost i stigmatizaciju.

Za vrijeme njegova mandata mirovine su rasle tek simbolično, za svega nekoliko eura, dok najniže mirovine nisu rasle uopće. Istodobno je iz drugog mirovinskog stupa povučeno oko 4,3 milijarde kuna kako bi se uopće osigurala isplata mirovina.

Za razliku od takve politike, ova je Vlada u rujnu 2017. spojila razdvojene invalidske mirovine hrvatskih branitelja i uklonila štetne posljedice tog modela. Najniže mirovine u mandatu ove Vlade rasle su tri puta, a kroz zakonske izmjene od 2019. godine do stupanja na snagu Zakona 1. srpnja 2025., dodatno su proširena prava iz mirovinskog osiguranja. Rezultati su jasni i mjerljivi: najniže mirovine porasle su više od 115%, a ostale mirovine više od 92%.

Izjava da su „braniteljske mirovine ionako visoke“ nije samo neosjetljiva, već pokazuje kontinuitet iste politike koja je stvarala podjele i nesigurnost u sustavu. Riječ je o ljudima koji su izgubili zdravlje, radnu sposobnost ili članove obitelji u obrani RH, a njihova prava nisu predmet paušalnih političkih ocjena.

Ovo nije ideološko pitanje, nego pitanje odgovornosti i činjenica. Javnost ima pravo znati tko je razdvajao mirovine i stvarao nesigurnost, a tko je taj model ukinuo, stabilizirao sustav i osigurao konkretan rast mirovina.