Majčinstvo im je dalo snagu u borbi s karcinomom. Ideju da nikada neće postati roditelj nisu željele prihvatiti
U središtu kampanje “Moja mama” stvarne su žene koje svojim ispovijestima pružaju snagu i ohrabrenje
Kampanja "Moja mama" posvećena je ženama koje su postale majke ili su prolazile najintenzivnije razdoblje majčinstva uslijed ili nakon dijagnoze karcinoma, a provodi ju Human i točka u suradnji s udrugom Sve za nju.
- Cilj kampanje je prikupiti 30 tisuća eura za financiranje besplatne psihološke pomoći oboljelima od karcinoma i članovima njihove obitelji. Sekundarni cilj kampanje je senzibilizacija javnosti za tu temu te važnost psihološke pomoći u procesu liječenja i oporavka onkoloških bolesnika. Kampanja je nastala na inicijativu Human i točka, a mi kreiramo humanitarne kampanje za udruge, a iniciramo, produciramo i publiciramo potpuno besplatno - kaže Senad Zemunović iz Human i točka, društveno angažiranog multimedijalnog projekta grupe autora i medijskih profesionalaca.
- U kampanju su uključeni članovi projekta Human i točka te udruge Sve za nju, a pridružuju se postupno i javne osobe pa je svoj video podrške objavila Nana Nadarević. Uskoro će biti objavljen video Ivana Molnara, Luke Bulića i drugih javnih osoba, a prikupljena sredstva su 100 posto namijenjena financiranju besplatne psihološke pomoći koju provodi udruga Sve za nju kroz svoj Centar za psihološku podršku osobama oboljelim od raka i članovima njihovih obitelji - dodaje.
Stvarne žene
Kampanja ima više faza od kojih prva uključuje internetske i medijske objave, druga produkciju TV spota, a treća izložbu fotografija Vjekoslava Skledara koji će portretirati žene koje su nakon liječenja od karcinoma postale majke. Izložba je planirana kao završni događaj kampanje ove jeseni. U središtu kampanje su stvarne žene koje svojim osobnim ispovijestima pružaju putokaz i ohrabrenje mnogima, kao dokaz da se vrijedi boriti. "One su istovremeno morale biti majke, pacijentice i oslonac drugima. U takvim okolnostima, briga o sebi često dolazi posljednja. Upravo tada trebala bi biti na prvome mjestu. Zato je ova kampanja usmjerena na psihološku pomoć - na prostor u kojem žene suočene s izazovom života, mogu govoriti, dobiti podršku i biti osnažene", stoji na službenim stranicama kampanje. Ističu da "Moja mama" nije kampanja o bolesti, nego o majčinstvu, nadi i snazi unatoč strahu i neizvjesnosti te o potrebi da u najzahtjevnijim trenucima nitko nije sam.
Jedna od njih je i Riječanka Ivana Datković Škoda koja je dijagnozu dobila u vrijeme kada je planirala trudnoću, no odustajanje od ideje majčinstva nije joj bila opcija.
- Dijagnozu raka dojke dobila sam s 35 godina baš u vrijeme kada sam planirala trudnoću. Naravno da me dijagnoza zatekla i šokirala, možda moje bližnje više nego mene. Zbog majčinstva, prije liječenja i kemoterapija sačuvala sam jajne stanice ako kasnije ne budem mogla zatrudnjeti prirodnim putem. Naglašavala sam liječnicima svoju želju za djetetom, no oni su odmahivali glavom: "Nemojte se s time opterećivati, to sada nije važno, borite se za svoj život", no nisam tako osjećala. Želja za djetetom bila je sveprisutna u meni da je ne bih mogla ignorirati, čak i da sam htjela. Srećom lječenje je od početka bilo vrlo uspješno. Već je prvi ciklus kemoterapije imao odličan rezultat - ispričala je Datković Škoda u objavi za Human i točka.
Nakon prvotnog šoka, Ivana je bila spremna za borbu za zdravlje i sve što ta borba sa sobom nosi, ali ideju da nikada neće postati majka nije željela prihvatiti.
- Kada se nađeš u takvoj situaciji, nije baš da imaš previše izbora, nego se nositi sa situacijom. Velika mi je pomoć bila podrška obitelji i prijatelja. Žao mi je što u tim prvim trenucima nisam znala za mogućnosti korištenja usluga psihološke pomoći preko udruga. To bi mi uvelike olakšalo liječenje. Tijekom liječenja mnogo sam istraživala i educirala se, tražila druga mišljenja i na kraju, nakon godinu i pol dana hormonalne terapije, odlučila sam je prekinuti. Prekid hormonske terapije nije nešto što bih propagirala, niti nešto što bih drugim ženama preporučila ili savjetovala. Nikako. Svaka žena je drugačija, nijedna dijagnoza nije ista i svaka situacija je različita. Ovo je samo moja priča. Jednostavno sam osjećala da je to ispravan put za mene - kaže Datković Škoda.
Danas je majka malene Mare.
- Naša Mare ima osam mjeseci i savršena je i sretna beba! Čak su mi trudnoća i porod protekli glatko. Mnoge su mi prijateljice znale reći: "Vidjet ćeš kad rodiš, nije to baš tako kako izgleda, namučit ćeš se…" ali, zaista ne osjećam tu težinu majčinstva. Mare me umirila. Postala sam opuštenija i nježnija što i drugi primjećuju. Prije nje bila sam ponekad pomalo hladna prema drugima, pomalo oštra. Ona me omekšala, ublažila - priča Datković Škoda.
Veliki izazovi
Kazala nam je da ju je tijekom samog liječenja najviše frustrirala neorganiziranost sustava i nedovoljno informiranje pacijenata te da se nalazila u situacijama kada je sama kao pacijentica morala rješavati različite situacije.
- Imamo divne i stručne liječnike i ostalo medicinsko osoblje, imamo zdravstvo koje u potpunosti financira sve trenutno dostupne lijekove (u mom slučaju), što u inozemstvu često nije slučaj. Uza sve to, i svu dobru volju osoblja, događale su se situacije u kojima pacijent mora objašnjavati, rješavati, boriti se s nelogičnim praksama, papirologijom i administracijom.
Dodaje da bi bilo dobro kada bi postojalo organizirano mjesto na kojem se mogu dobiti sve potrebne informacije u vezi s liječenjem, ali i sveukupna prava i obaveze osobe koja kreće u postupak tako ozbiljnog liječenja.
- Pozitivna strana su udruge koje odrađuju taj dio posla, ali i do njih osoba mora doći sama. To su veliki izazovi za pacijentice, koje bi u tim trenucima trebale svu energiju usmjeriti isključivo na vlastito izlječenje. Uspjeh liječenja olakšavao mi je nadu u potpuno izlječenje. Pomoglo mi je i druženje s umirovljenicama koje su preboljele rak prije trideset godina. Govorila sam si: “Vidiš kako su one dočekale unuke, možda i ti to uspiješ” - zaključuje Datković Škoda.
