Najviši HDZ-ovi dužnosnici i dalje ritualno javno veličaju Franju Tuđmana. Tako će stranačko izaslanstvo predvođeno Tomom Medvedom u srijedu na Mirogoju položiti vijenac na grob utemeljitelja HDZ-a, u povodu 26. godišnjice njegove smrti.

No današnji HDZ zapravo se sve više udaljuje od Tuđmana i njegove politike. HDZ, primjerice, vrlo aktivno sudjeluje u afirmaciji HOS-a kao gotovo najvažnije postrojbe Domovinskog rata iako je tu paravojnu formaciju HSP-a Tuđman ukinuo zbog njezina naslanjanja na ustaški pokret i protuzakonitog karaktera. Ovih dana je HDZ, upravo spomenuti ministar hrvatskih brantelja Medved, doznajemo, povukao potez koji je također u velikom raskoraku s onim što je Tuđman radio kao predsjednik RH. Naime, u Ured predsjednika stigle su dvije inicijative, jedna je potekla baš od Medveda, koje su pokušaj rehabilitacije umirovljenih djelatnika Sigurnosno-informativne službe Ivice Drviša, Nikole Krište i Antonija Lekića, čiju je vojnu karijeru okončao baš Tuđman. Umirovljeni general Ivan Kapular predlaže predsjedniku Zoranu Milanoviću da autorima glasovite Predstavke, dokumenta koji je silno uzdrmao hrvatsku političku scenu sredinom devedesetih, dodijeli čin brigadnog generala, a Medved, pak, traži za njih niz odlikovanja, jer su ostali samo na Spomenici Domovinskog rata. Doznajemo da na Pantovčaku nije još donesena odluka, ali kako trenutačno raspoloženje ne ide u prilog faktičnoj rehabilitaciji Drviša, Krište i Lekića.

Tri nekadašnja visokorangirana SIS-ovca, koja su u politiku ušla kao članovi Hrvatskog državotvornog pokreta, napisala su 1994. Predstavku, čiji sadržaj nikad u cijelosti nije objavljen, tvrdeći da je bivši šef hrvatske Službe državne sigurnosti Josip Perković, u to vrijeme blizak suradnik ministra obrane Gojka Šuška, odgovoran za ubojstva političkih emigranata, posebno Stjepana Đurekovića, kao i da je uključen u organizirani kriminal. Predstavku su predali saborskom Odboru za nacionalnu sigurnost, koji ju je proglasio tajnom, a Lekić je i u Vojnom državnom odvjetništvu podnio kaznenu prijavu protiv Perkovića. Predsjednik Tuđman bio je konsterniran i formirao je komisiju kojoj je zadaća bila istražiti tvrdnje iz Predstavke i pozadinu njezina nastanka. Na čelo tog tijela postavio je predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost Krunislava Olujića, a članovi su bili još Miroslav Tuđman, ravnatelj HIS-a, Ivić Pašalić, predsjednikov savjetnik za unutarnju politiku, te Mate Laušić, načelnik uprave Vojne policije. Prije devet godina nam je Olujić ispričao neke važne detalje u kontekstu te komisije.

U izvještaju Olujićeve komisije demantirane su sve optužbe protiv Perkovića, Lekić, Drviš i Krišto prvo su kažnjeni suspenzijom i smanjenjem plaće, a 1996. nečasno su otpušteni iz HV-a. Žalili su se i Ustavnom sudu, koji im je dao za pravo, pa su vraćeni u SIS, ali su odmah prebačeni na druga radna mjesta i ubrzo potom umirovljeni. Vojno državno odvjetništvo odbacilo je Lekićevu kaznenu prijavu. Javnost je već pomalo zaboravila na njih, a onda se Lekić 2015. pojavio kao svjedok na suđenju Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču u Münchenu. Otvoreno je tada kazao da on Drviš i Krišto nisu imali Tuđmanovu potporu. Odnosno, prisjetio se Lekić, Tuđman ih je primao i podržao, ali “samo formalno”.

Lekiću je naročito ostalo u pamćenju kako se nakon jednog takvog sastanka s Tuđmanom kod predsjednika duže zadržao pomoćnik ministra obrane Goran Dodig, koji je bio na strani autora Predstavke. Kada je i Dodig izišao iz Tuđmanova ureda, informirao je Drviša, Krištu i Lekića “da stvari neće biti dobre, a za tri-četiri mjeseca razriješen je i on”.