Neželjeni ishodi liječenja, pod kojima se misli na pogreške u dijagnostici, zakasnjele terapije, nesanirane komplikacije nakon zahvata ili čak smrt zbog nepravilne skrbi, najteže su posljedice bolničkog liječenja. Umjesto da njihovo praćenje bude temelj poboljšanja kvalitete medicinske skrbi, oni ostaju "skriveni" u liječničkim bilješkama, bez sustavne analize, bez nadzora, bez posljedica, osim ako je riječ o liječničkoj pogrešci koja dođe na sud, upozorava dr. sc. Miroslav Mađarić, stručnjak za informatiku i procese u zdravstvu, koji već godinama analizira probleme u provedbi ključnih zakonskih odredaba u bolničkom sustavu.

On podsjeća da po Zakonu o zdravstvenoj zaštiti svaka bolnica uz Registar neželjenih ishoda liječenja, za svakog pacijenta koji umre u bolnici mora izraditi Zaključno mišljenje o smrti. Ni to se, tvrdi, u praksi ne provodi.

- Iz pet KBC-a dobio sam odgovor da se mišljenja o smrti ne izrađuju jer resorno ministarstvo nije izradilo propisani obrazac. Zato neke bolnice izrađuju vlastite obrasce, a neke ta mišljenja uopće ne izdaju - tvrdi Mađarić. Koliko je stanje loše ilustrira primjerom iz 2021. godine, kada je Ministarstvo zdravstva primilo ukupno 67 mišljenja o smrti iz hrvatskih bolnica, a te je godine prema podacima HZJZ-a u zdravstvenim ustanovama umrlo 32.724 pacijenata.

U tri KBC-a koja smo kontaktirali, tvrde kako se u izdavanju dokumentacije za pacijente preminule u bolnici pridržavaju zakona.

- Evidencija o preminulim pacijentima uredno se vodi u bolničkom informacijskom sustavu (BIS), sukladno važećim propisima i internim pravilnicima. Smrt svake osobe umrle u zdravstvenoj ustanovi pojedinačno se analizira na stručnom kolegiju djelatnosti gdje je osoba umrla - vele na Rebru, gdje tvrde da se uredno provode sve obveze vezane uz dokumentiranje, praćenje i analiziranje smrtnih slučajeva sukladno važećem zakonodavnom okviru i internim aktima, uz naglasak na transparentnost, medicinsku opravdanost i zakonitost svih postupanja.

Isto tvrde i u KBC-u Rijeka te KBC-u Osijek, gdje kažu kako se svi neželjeni događaji prijavljuju Ministarstvu zdravstva svaka tri mjeseca, kao i izvještaj o umrlim osobama i izvršenim obdukcijama, koji sadržava podatke o umrlim pacijentima.