U hrvatskom zdravstvu već godinama postoje propisi koji obvezuju bolnice na praćenje neželjenih ishoda liječenja, no te se obveze u praksi ne provode. Ne radi se tu samo o manjkavoj statistici: praćenje neželjenih ishoda liječenja važno je da bi se greške ponavljale u što manjoj mjeri, što brojne europske države koriste da bi unaprijedile rad u svojim bolničkim sustavima. Hrvatska se zasad time, nažalost, nije ozbiljno pozabavila.

“Nedifiniran" pojam

- Sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, zdravstvene ustanove imaju obvezu voditi registar neželjenih ishoda liječenja. Međutim, valja naglasiti da pojam "neželjeni ishod" nije jasno i precizno definiran, niti trenutačno postoji nacionalni sustav ili standardizirani informacijski okvir preko kojeg bi se ti ishodi sustavno pratili, analizirali i izvještavali - priznaju u KBC-u Zagreb na naš upit o tome koliko se u najvećoj hrvatskoj bolnici radi na praćenju neželjenih ishoda liječenja.

Zbog tog normativnog i metodološkog nedostatka, zdravstvene ustanove pristupaju praćenju neželjenih ishoda različito. Na primjer, praćenjem pokazatelja kvalitete kao što su stope smrtnosti pacijenata, postotak reoperacija, ponovna hospitalizacija unutar 30 dana. No, bez jasnih smjernica i nacionalne koordinacije, praćenje tih pokazatelja je neujednačeno i teško usporedivo, ističu na Rebru. To ne znači da nam bolnice uopće ne prate učestalost tzv. neočekivanih neželjenih događaja prilikom liječenja, kao što su suicid ili pokušaj suicida u bolnici, radioterapija pogrešne strane tijela, kirurški instrument ostavljen u tijelu pacijenta. Takvi su događaji, koji dijelom ulaze u domenu medicinske pogreške, jasno i precizno određeni. Jedan od njih je, naprimjer, i pad pacijenta u zdravstvenoj ustanovi, što pripada u neželjene događaje, a pokazatelj je sigurnosti pacijenata i jedan od indikatora kvalitete zdravstvene skrbi. Pitanje je, međutim, sustavnosti praćenja neželjenih ishoda.

Nacionalni registar

- Takvi događaji su definirani kroz zakonske i interne procedure, prate se kroz Registar neočekivanih neželjenih događaja i obvezno se u obliku kvartalnih izvješća dostavljaju Ministarstvu zdravstva - kažu na Rebru. Ističu, ipak, kako podržavaju inicijative za razvoj nacionalnog registra kliničkih ishoda, kao i normativno preciziranje pojma "neželjeni ishod liječenja", što bi omogućilo ujednačeno, transparentno i usporedivo praćenje uspješnosti i sigurnosti liječenja u svim dijelovima zdravstvenog sustava.

Iz bolnica, međutim, nerado daju čak i brojčane podatke o neželjenim ishodima koji su im se dogodili prilikom liječenja. KBC Rijeka jedini nam je dao i brojčane pokazatelje - u 2024. godini imali su ukupno osam neželjenih ishoda koji se mogu pripisati komplikacijama liječenja i ostalim zakonom propisanim uzrocima koji se obavezno prijavljuju, dok je mišljenje o smrti izrađeno za sve osobe umrle tijekom godine u riječkoj bolnici, njih ukupno 1398.

- Neprihvatljivo je da bolnice i dalje sustavno ne prate ishode liječenja. Ishodi koje mjere same zdravstvene ustanove najčešće se svode na broj operacija, dužinu boravka ili komplikacije, dok se ignorira ono najvažnije - kako se pacijent stvarno osjeća nakon liječenja i kakva mu je kvaliteta života. U razvijenim zemljama se već godinama sustavno prate tzv. ishodi koje prijavljuju sami pacijenti, što omogućuje bolnicama da kontinuirano poboljšavaju skrb, a pacijentima da biraju ustanove na temelju stvarne učinkovitosti i iskustva liječenja - komentira Jasna Karačić, predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata. Ministarstvo zdravstva moralo bi, kaže, konačno uvesti standardizirani sustav praćenja i objave ishoda liječenja po bolnicama jer pacijenti imaju pravo znati što mogu očekivati i gdje će dobiti najbolju moguću skrb. A praćenje ishoda isto također utječe na smanjenje troškova u zdravstvu.