Proizvod se proda za 100 eura, a radnik koji ga je izradio dobije 5
Država nije na vrijeme reagirala i dovela brendove koji plaćaju dobre cijene, kažu u Novom sindikatu
Domaća tekstilna industrija ovisi o izvozu na inozemna tržišta, koji čini čak dvije trećine prihoda. Upravo je zato prva i osjetila negativne utjecaje recesije u sjevernoj Europi. Jedna od tvrtki izravno pogođenih konkurencijom brze mode talijanski je Benetton, koji posljednjih godina gomila milijunske gubitke. U siječnju ove godine zbog financijskih problema tvornica je službeno zatvorila svoja vrata u Osijeku.
O radnim uvjetima u tekstilnoj industriji u Hrvatskoj s naglaskom na poslovanju stranih brendova i njihovim praksama u domaćem tekstilnom sektoru bilo je riječi na tribini "Tekstilni brendovi bez odgovornosti - Koja je budućnost Benettona u Hrvatskoj?", održanoj u organizaciji Novog sindikata upravo u Osijeku.
Stečaj i otkazi
- Na ovu tribinu potaknuti smo nedavnim događajima u Benettonu, odnosno odlukom da zatvori svoju proizvodnju u Hrvatskoj i, koliko smo čuli, u Srbiji. Odlaze u jeftinije države istočnog svijeta, pretpostavljamo Bangladeš. Nažalost, to je jedna od posljedica rasta cijena rada u Hrvatskoj, iako nije negativna, jer odlaze brendovi koji zapravo ne poštuju radnička prava. Dok su mogli isplaćivati bolje plaće i osiguravati bolje uvjete rada, uvijek su cijene svojih proizvoda uštimavali prema minimalnoj cijeni rada. Benetton se našao u stvarnim problemima, zatvaraju neke trgovine i u Italiji, kao i neke proizvodne pogone. U Hrvatskoj je problem što država nije na vrijeme reagirala i dovela brendove koji plaćaju dobre cijene. Postoje takvi brendovi, oni koji se bave održivom proizvodnjom i nije im fokus na brzoj modi. Mi smo zapravo zadovoljni što na ovaj način prestajemo biti dijelom Trećeg svijeta - pojasnio je Mario Iveković, predsjednik Novog sindikata.
Nakon 25 godina poslovanja talijanski tekstilni div odlazi u stečaj, a više od 250 osječkih radnica i radnika ostaje bez posla. Prošle jeseni zatvorena je i daruvarska tekstilna tvrtka Leonarda, zbog obustava narudžbi iz Benetton tekstila. Ona je, kao prva žrtva, bila pokretač ove tribine, odnosno činjenica da radnici nisu ostvarili pravo na otpremninu.
- Radnici će dio otpremnine dobiti tek kroz stečajni postupak, koji smo zatražili, a drugu polovinu ćemo tražiti od Benettona. Kao sindikat već smo poslali dopis Benettonu, no ako oni nisu spremni na to, postoje mehanizmi koje ćemo upotrijebiti kako bismo zaštitili radnike. Radnici u Osijeku bolje su prošli samo s te strane što je njima Benetton izravan vlasnik, pa su osigurali sredstva za otpremnine. Ono što nas zabrinjava jest to što znamo da je u okolici 200 - 300 radnika u malim kooperantskim tvrtkama koje su isporučivale robu Benettonu, ali ne znamo što je s tim radnicima. Upravo zato smo održali tribinu, kako bismo poslali poruku radnicima da se, ako još nisu dobili otkaz, što prije jave i organiziraju. U Leonardu smo došli prekasno, bili su neorganizirani. Pokušat ćemo sada za njih od Benettona naplatiti otpreminine - govori Iveković.
Pola otpremnine
Novi sindikat moli spomenutih 300 radnika da im se što prije javi kako bi mogao na vrijeme reagirati, za njihovo dobro. Prema zakonu, radnici mogu ostvariti pravo samo na pola otpremnine kada se u tvrtki otvori stečaj. Ipak, Novi sindikat nastoji promijeniti takvu praksu, što je dodatno otežano manjkom reakcije nadležnih.
- Agencija za zaštitu potraživanja radnika u slučaju stečaja poslodavca osigurava 50 posto otpremnine, drugih 50 posto prema hrvatskim zakonima nećemo moći dobiti i to je žalosno. Pokušavamo promijeniti taj odnos na državnoj razini, ali našim političarima treba puno vremena da reagiraju. Problem tekstilne industrije oduvijek je bila minimalna plaća, uvjeti rada ondje su oduvijek najlošiji. Dok je minimalna plaća bila 600 eura bruto, dobili su točno toliko kao i sada kada je 970 eura. Brendovi mogu platiti više i to je poruka naše kampanje Clean Clothes, koja okuplja tekstilne radnike, sindikaliste i udruge iz cijelog svijeta. Zalažemo se za dostojanstvenu plaću svim radnicima, to bi trebalo biti nešto što bi Republika Hrvatska svim svojim radnicima morala osigurati. Onaj tko ne može isplatiti dostojanstvenu plaću, a koju hrvatski Ustav garantira radnicima, i ne treba nam - ističe Iveković.
- Sustav izrabljivanja gradi se posljednjih 50 godina u cijelom svijetu, pa tako i u Europi. Za proizvod koji se prodaje po 100 eura, prosječno se za rad daje do pet eura, a zarada brenda je oko 15 eura. To je očito nepošteno. Svagdje u svijetu tekstilni radnici su najlošije plaćeni i rade u najgorim uvjetima. Na listi najbogatijih ljudi na svijetu među prvih deset su čak četiri osobe iz tekstilne industrije. To su bogataši koji se bogate na iskorištavanju radnika iz cijelog svijeta - zaključuje Iveković.
