Inflacija u Hrvatskoj posustaje i kreće se prema ciljanoj stopi od dva posto, što se smatra idealnom, čak i poželjnom razinom, i to je ona inflacija koju u stabilnim gospodarskim vremenima "ne primjećujemo" i uzimamo je zdravo za gotovo.

Bogati profitiraju

No inflacija od dva posto u prijevodu znači da sve poskupljuje za dva posto, a države i središnje banke aktivno rade na tome da cijene u prosjeku rastu za dva posto godišnje, ili u prijevodu da svakih 35 godine sve bude dvostruko skuplje nego što je bilo, smatra analitičar Josip Kokanović i dodaje da se u tim naporima često pretjera, pa je stopa inflacije često osjetno viša od "idealnih" dva posto. Upravo takvu situaciju smo imali u cijelom zapadnom svijetu u posljednjih nekoliko godina, kaže Kokanović, i mnogi smatraju da su cijene danas gotovo dvostruko veće nego prije pandemije, koja nije počela prije 35 godina, nego prije samo nešto više od četiri godine.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, inflacija od sredine 2019. do danas, odnosno posljednjih pet godina, ukupno iznosi 26,5 posto ili godišnje prosječno 4,9 posto, navodi Kokanović i nastavlja da većina javnosti toga nije svjesna pa pasivno pristaje na porez zvan inflacija. Naime, moderni financijski sustav toliko je kompleksan da često i ljudi koji su studirali ekonomiju ne shvaćaju da je inflacija zapravo prikriveni porez te da njezino namjerno stvaranje pogoduje isključivo bogatima, a jako šteti srednjoj klasi i siromašnima te produbljuje jaz između između njih, upozorava Kokanović.

Građani koji pripadaju u tzv. srednju klasu u pravilu nemaju dovoljno novca, znanja ni vremena da se aktivno bave razvijanjem vlastite tvrtke ili ulaganjem na burzama i znatan dio svoje teško stečene ušteđevine drže u bankama, državnim obveznicama, policama životnog osiguranja ili čak u gotovini ispod madraca, podsjeća Kokanović, dok bogati ljudi ne drže novac ispod madraca ili na štednji za 0,5 posto kamate, nego većinu svojeg bogatstva ulažu u nekretnine, privatne biznise, zlato ili dionice. "Te imovinske klase su se pokazale kao dugoročno otporne na inflaciju jer u pravilu, koliko god država obezvrijedi vrijednost novca, cijena nekretnina, zlata i dionica poraste i nadoknadi taj gubitak, pa ukupna vrijednost bogatstva ostaje približno ista ili čak poraste", navodi Kokanović, no upozorava da se kod običnih građana vrijednost njihova bogatstva zbog inflacije smanjuje.

Kako štedjeti

Ukupna štednja građana u Hrvatskoj iznosi 37 milijardi eura, a prema procjenama HNB-a, samo u novčanicama i kovanicama kuna građani još uvijek drže 4,4 milijarde kuna. Iznos koji građani drže u gotovini u obliku eura sigurno je višestruko veći i još je podložniji inflaciji od štednje u bankama jer držanje gotovine ne donosi čak ni simboličnu kamatu, podsjeća Kokanović. "Ta simbolična kamata koju je posljednjih 15-ak godina moguće dobiti pri štednji u banci ili ulaganju u životno osiguranje ne može nadoknaditi inflaciju, što znači da se štednjom u banci ne zarađuje, nego gubi novac. Građani u Hrvatskoj su samo u posljednjih pet godina zbog inflacije izgubili više od 10 milijardi eura kupovne moći, a ako bi se gledalo razdoblje od primjerice 20 ili 30 godina, gubitak bi bio višestruko veći", naglašava Kokanović i dodaje da, dok štediše gube pri štednji, banke se tim novcem cijelo vrijeme koriste za izdavanje kredita, razna druga ulaganja i financijske akrobacije te na tome odlično zarađuju, što pokazuju i rekordne dobiti banaka posljednjih godina.

Međutim, postoje načini kako se i obični građani tzv. srednjeg sloja mogu zaštititi od inflacije. Kokanović poručuje da prije svega treba izbjegavati držanje novca u gotovini, štednji u banci, policama osiguranja ili državnim obveznicama jer ta ulaganja, kaže, gotovo nikad ne pokrivaju inflaciju. Stoga ga treba držati u realnoj imovini kao što su nekretnine, dionice i zlato. "Nekretnine ne donose kamatu, ali s vremenom im cijena raste i nadoknadi pad kupovne moći novca. Prema podacima HNB-a u posljednjih 20 godina prosječni porast cijena nekretnina u Hrvatskoj je bio 5 posto godišnje. Sa zlatom je ista stvar. Ne donosi kamatu, ali mu zbog rasta troškova rudarenja i povećanja potražnje cijena relativno stabilno raste. U posljednjih 20 godina prosječni godišnji porast cijene zlata u eurima iznosi više od 8 posto", navodi Kokanović. Kaže da i dionice imaju tendenciju rasta u dugom roku.

Građani teško da imaju novca za ulaganje u nekretnine, ali zato mogu u zlato i dionice ulagati male iznose, već od 50 do 100 eura mjesečno.