Od 16.250 studenata koji trenutačno studiraju na osječkom sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera čak ih je 7745 iz drugih hrvatskih županija, a 248 iz drugih zemalja, najviše, naravno, iz Europske unije. Ono što ih na početku svake akademske godine najviše zabrinjava je smještaj, pronalaženje stana i cijena mjesečnog najma.

Marijana je iz okolice Našica i uspjela se upisati na željeni Fakultet agrobiotehničkih znanosti u Osijeku, a sada je pred njom teška obveza da se mora pobrinuti za pronalaženje smještaja u Osijeku. Uz roditelje velika su joj pomoć i prijateljice koje su već prošle takva iskustva. "Ako ne nađem nešto odgovarajuće, za početak ću biti cimerica s dvije prijateljice, iako mi to dugoročno nije rješenje. Željela bih ipak iznajmiti stan samo za sebe. No, koliko sam čula, cijene su znatno više nego prošle godine. Ono što je lani bilo 250 ili 300 eura, sada je 400 eura i više", požalila se Marijana napominjući kako svakodnevno na internetu obilazi stranice s ponudama stanova.

Cijena prioritet

Priznaje da ne zna ništa o stambenoj strategiji koju priprema Ministarstvo graditeljstva iako smatra da bi bilo jako dobro kada bi država subvencionirala najam smještaja studentima.

Duško Grgur, predsjednik strukovne skupine pri HGK - Županijskoj komori Osijek i direktor Agencije za promet nekretninama German, kaže da je za studente cijena najma prioritet pri odabiru. "Lani su mogli iznajmiti dvosobni stan za 300 - 350 eura, a sada su cijene podignute na 450 - 500 eura. Po meni je to nerealno jer 500 eura najma plus režije malo tko može platiti. U Zagrebu se cijene najma takvog stana kreću od 600 do 900 eura, ovisno o lokaciji. Tako da su cijene u nas još uvijek znatno manje cijene nego u Zagrebu ili dalmatinskim gradovima", podsjeća Grgur.

Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine uz porez na prazne stanove priprema i program priuštivog najma kojim bi, prema nekim najavama, država subvencionirala do 30 posto ekonomske cijene najma. Najmodavac, vlasnik kuće ili stana, potpisivanjem ugovora o najmu na pet ili deset godina dobio bi tržišnu cijenu najma, podstanar bi plaćao priuštivu cijenu, a država bi najmodavcu nadoknadila razliku.

Službeni podaci govore da se u Hrvatskoj godišnje prijavi 40-ak tisuća ugovora o najmu stanova, a u podstanarstvu živi 4,4 posto kućanstava, ili 64.000 obitelji. S obzirom na to da gradnja novih stanova traje duže i da je skupa, država se u svojoj prvoj stambenoj strategiji, koja bi trebala biti predstavljena do kraja ovog mjeseca ili početkom kolovoza, okreće praznim stanovima kojih je, prema svim podacima, najviše u velikim gradovima.

Prema HEP-ovim projekcijama u gradovima je oko 400.000 praznih stambenih jedinica, a Državni zavod za statistiku, pak, objavio je podatak za cijelu Hrvatsku gdje je 600.000 stambenih jedinica koje se ne koriste. Činjenicu da se netko sjetio napokon napraviti stambenu strategiju pohvalio je Duško Grgur.

“Kakvi su uvjeti kreditiranja u odnosu prema primanjima, mladi neće moći kupiti stan veći od 55 četvornih metara. Plaće se kreću od tisuću do 1300 eura, a cijene dvosobnog stana od 110 do 120 tisuća eura. Mislim da nije loša ideja da država subvencionira i dio najma, jer bi time pomogli za početak mladim obiteljima i naravno studentima", ističe Grgur, dodajući kako će najmodavci sigurno htjeti iskoristiti tu situaciju da povise najamninu. No smatra da je dobro što će država na taj način potaknuti vlasnike stanova da legalno prijave najam. "Veliki je broj stanova zaključan, ne troše se energenti, struja, plin i troškovi takvog stana su paušalni. Ovako će ih stimulirati da legalno rentaju stanove, da prijave poreznoj upravi, i to je najčišći i najpošteniji način poslovanja", poručuje Grgur.

Ekonomski analitičar Damir Novotny skeptičan je prema onome što se do sada govorilo o stambenoj strategiji jer smatra da intervencije države najčešće nisu dobre.

Siva ekonomija

“Prema statističkim podacima, koji nisu baš precizni, više od 30 posto stambenih jedinica u RH nije nastanjeno. Ili se uopće ne koristi, ili se koristi za kratkoročne najmove, ili se koriste u okvirima sive ekonomije.

Dr.sc. Damir Novotny

Petar Žarković

Postoji neravnoteža između potražnje za stanovima u velikim gradovima, naročito u jadranskoj Hrvatskoj i Zagrebu dok imamo viškova stanova u središnjoj i panonskoj Hrvatskoj. Tu je, pak, manjak potražnje, a višak stanova znatno veći", podsjeća Novotny i naglašava da bi porez na nekretnine morao utjcati na postavljanje ravnoteže i bio bi dio izvora prihoda lokalnoj samoupravi.

Drži da što se veći broj stanova nađe na tržištu po nižim cijenama, dostupnih mladim ljudima koji tek počinju život i svoje karijere, lakše će si osigurati prostor za stanovanje. Mišljenja je, međutim, da bi puno bolje bilo da to rade gradovi, kao što se to čini u Sloveniji, Austriji i Njemačkoj. "Jedinice lokalne samouprave investiraju u gradnju komunalnih stanova koji bi imali subvencioniranu najamninu. To je uobičajeno u gradovima, ali gradovi su ti koji to trebaju napraviti, nikako država. Gradovi bi mogli napuniti svoje proračune upravo iz poreza na nekretnine jer je to lokalni porez. Oni koji imaju viškove nekretnina, a ne koriste ih, morali bi platiti porez iz kojega bi se mogla financirati izgradnja komunalnih stanova", objašnjava Novotny.

Zagovornik je "bečkog" modela, za koji kaže da ga koriste i veliki gradovi u Njemačkoj kako bi "smirili" tržište. "Grad Beč desetljećima je investirao u gradske stanove i desetak tisuća ih je godišnje 'izbacivao' na tržište i u tim stanovima žive mladi ljudi koji imaju subvencionirane zakupnine do jedne trećine njihovih dohodaka odnosno primanja, ali plaćaju po ekonomskim cijenama režijske troškove. Gradovi imaju na raspolaganju zemljišta na kojima se to može graditi", tvrdi Novotny. n