Hrvatska mora hitno osigurati nižu i predvidljiviju cijenu električne energije za gospodarstvo kako bi zadržala konkurentnost industrije, investicije i radna mjesta, poruka je koju je u utorak poslala Hrvatska udruga poslodavaca nakon predstavljanja policy papera o cijeni električne energije za gospodarstvo.

Iz HUP-a upozoravaju da cijena energije više nije isključivo energetsko pitanje, nego jedno od ključnih pitanja industrijske politike, investicija i dugoročne održivosti proizvodnje u Hrvatskoj. Hrvatska poduzeća, osobito ona energetski intenzivna, prema HUP-ovoj ocjeni, posluju u nepovoljnijem položaju od konkurenata u dijelu država članica Europske unije koje su već iskoristile dostupne europske mehanizme za stabilizaciju troškova električne energije.

Jedan od instrumenata koje HUP predlaže jest uspostava nacionalnog programa temeljenog na CISAF-u, odnosno europskom okviru državnih potpora Clean Industrial Deal State Aid Framework. Riječ je o mehanizmu koji državama članicama omogućuje privremeno rasterećenje od dijela troška električne energije za energetski intenzivne industrije, ali uz obvezu ulaganja u dekarbonizaciju, energetsku učinkovitost, elektrifikaciju proizvodnje, obnovljive izvore energije ili sustave za pohranu energije.

HUP pritom naglašava da CISAF nije klasična subvencija računa za struju. Potpora je vremenski ograničena, ciljana i uvjetovana ulaganjima, pri čemu najmanje polovina dodijeljene potpore mora biti reinvestirana u projekte koji dugoročno smanjuju troškove energije i emisije stakleničkih plinova.

Prema HUP-u, dio europskih zemalja već primjenjuje ili priprema takve modele. Slovenija je CISAF program aktivirala 1. lipnja 2026. za 38 energetski intenzivnih tvrtki, Njemačka je za slične mjere izdvojila 3,8 milijardi eura, a Bugarska 334 milijuna eura. Slovenski program vrijedan je 90 milijuna eura za razdoblje od 2025. do 2027., odnosno oko 30 milijuna eura godišnje.

Hrvatska, upozoravaju poslodavci, zasad nema aktivnu CISAF shemu za rasterećenje od cijene električne energije. To znači da domaći industrijski pogoni u investicijske odluke ulaze s manje predvidljivim uvjetima od konkurenata u zemljama koje su već reagirale. Za energetski intenzivne proizvodne sustave, ističu, razlika od 10, 20 ili 30 eura po megavatsatu nije marginalna, nego izravno utječe na cijenu proizvoda, marže, izvoznu konkurentnost i odluku o tome gdje će se realizirati iduća investicija.

Marin Bekavac, voditelj za procese i energiju u Cemexu, kaže da je, ako hrvatske tvrtke imaju znatno više, a istovremeno manje predvidljive troškove električne energije od svojih konkurenata u drugim državama članicama Europske unije, sve teže opravdati nova ulaganja i zadržati postojeće proizvodne kapacitete u Hrvatskoj.

HUP zato predlaže hitnu analizu i pripremu nacionalnog CISAF programa za energetski intenzivne potrošače električne energije, po uzoru na modele koje već provode Slovenija, Njemačka i Bugarska. Usto traži kombiniranje CISAF-a s kompenzacijama za neizravne troškove ETS-a, osnivanje međuresorne radne skupine Ministarstva gospodarstva, Ministarstva financija i HUP-a, ubrzanje dozvola i priključenja za projekte industrijske elektrifikacije i obnovljivih izvora te reformu mrežarina i razvoj dugoročnih ugovora o kupnji električne energije.

Bez mjera za stabilizaciju cijena energije i bržih administrativnih postupaka Hrvatska ulazi u rizik odgode ulaganja, smanjenja proizvodnje i postupne deindustrijalizacije.

Cilj predloženih mjera, zaključuju poslodavci, nije administrativno snižavanje cijene energije, nego stvaranje okruženja u kojem hrvatska industrija može dugoročno planirati, ulagati, ostati konkurentna i zadržati radna mjesta.