Čak i najveći amater koji za geopolitičke događaje potroši par minuta dnevno na pametnom telefonu ili gledajući središnje dnevnike, znao je da će se ovo dogoditi. Da će, kada počne veliki rat na Bliskom istoku, cijena nafte naglo porasti. I to se, naravno, i dogodilo.

Uvijek bude tako kada se počne pucati po Bliskom istoku. Kao što svaki amater geopolitičar sada zna, kako se rat bude nastavljao i kako će se početi gađati i naftna infrastruktura, cijene će i dalje nastaviti rasti. Dokad? Pa dok rat ne stane, a možda ni tada. Naime, i kada u jednom trenutku oružje konačno zašuti, cijena nafte neće se odmah početi stabilizirati, već će lako moguće i dalje rasti. Dokle? To baš nitko ne zna. Toliko je u svemu ovome nepoznanica, toliko varijabli koje baš nitko ne može do kraja kontrolirati, da se jedino može predvidjeti da je gotovo sve naprosto nepredvidivo.

Povezani

Uglavnom puno pitanja, a jako malo odgovora. Jer čini se da ima sve manje onih koji uopće mogu odgovoriti. Ponekad izgleda da to sasvim precizno ne zna ni Benjamin Netanyahu, a kamoli Donald Trump koji se čini potpuno pogubljen. Čini se da je na teži, odnosno na najteži mogući način saznao da Iran nije Venezuela. I da kad ubiješ ili otmeš predsjednika neke države, to nikako nužno ne znači da si je stavio pod kontrolu. Nekad to može biti istina. Ali nekad, odnosno puno češće, nije.

Tako da izgleda da ni glavni pokretači rata ne znaju kako bi i kada mogao završiti. Oni se čine kao ljudi koji su sjeli u automobil i stavili ga u petu brzinu pa sada jure 200 na sat. Ali ga ne znaju zaustaviti, a i mislili su da će cesta biti ravna, a ona ispala puna opasnih zavoja koje nisu očekivali. Ili ih je možda jedan i očekivao, ali je izbjegao s time upoznati ovog drugog. Koji nešto takvo sigurno nije očekivao. Nema šanse. Uglavnom, natrag na cijenu nafte. Slična situacija ovoj nastala je 1973. kada su zemlje OPEC-a nezadovoljne potporom zapada Izraelu u ratu koji se dogodio te godine radikalno podigle cijenu nafte. Uslijedila je tada gospodarska kriza koja je imala brojne posljedice. Jedna od posljedica bila je i ta da je nekako tada započela na zapadu dekonstrukcija države blagostanja. Naprosto, trebalo je negdje uštedjeti to što su energenti naglo znatno poskupjeli. Pa se posegnuo za socijalom, zdravstvom i obrazovanjem. Bila je to prilično neugodna posljedica tog rata na Bliskom istoku, a u to doba prije globalizacije svijet je bio puno manje međusobno povezan i međuovisan. I što je tu možda i važnije, taj je rat trajao jako kratko. Ovaj aktualni gotovo sigurno neće biti takav. Svijet je međusobno povezan više no ikad. Što znači da će se rast cijena energije osjetiti u cijelom svijetu.

AFP

Pirova pobjeda

Posljedica će biti. Bit će ih puno. I ni jedna neće niti baš previše ugodna. Jedini način da se ove zastrašujuće posljedice spriječe jest to da rat prestane. Da oni koji imaju utjecaj na Netanyahua i aktualnu vlast u Izraelu povuku ručnu. Da se shvati da je prevelik rizik. Da je rušenje iranskog režima toliko rizično da bi taj rizični poduhvat mogao naštetiti čak i onima koji su na njemu godinama radili. I koji su u taj projekt gurnuli i nesretnog Trumpa koji se tu uopće ne snalazi. Naravno, s druge strane, iz Irana također ne dolaze neke naznake da bi oni mogli pristati na prekid vatre. Sada se i njima čini da bi mogli nanijeti veliki udarac i Izraelu i Americi samom činjenicom da sadašnja vlast preživi recimo i jednogodišnji rat. Ili dvogodišnji. Ili trogodišnji. Da postanu zemlja trećeg svijeta koja je to uspjela. Da Iran bude novi Vijetnam.

Ali ni to se ne čini baš dobrom idejom. Između Vijetnama iz šezdesetih godina prošlog stoljeća i sadašnjeg Irana puno je velikih i nepremostivih razlika. Dugotrajan rat koji bi se vodio na način na koji se sada vodi praktički bi gurnuo Iran natrag u kameno doba. Čak i da sadašnja ekipa zadrži vlast. I da na taj način pobijedi Izrael i Ameriku. Bila bi to najveća pirova pobjeda u ljudskoj povijesti. Pred nama su očito teška vremena. Bit će tu puno poremećaja i potreba za hitnim Vladinim i državnim intervencijama u cijelom svijetu. Ali i ta politika ima svoja ograničenja. Ne mogu se vječno ograničavati cijene koje stalno rastu. A cijene nafte rast će sigurno.