Prvoj polusezoni Formule 1 na RTL-u svojim komentarom pridonio je Anđelko Kecman. Sportski komentator iza sebe ima više od desetljeća bogate karijere, a u paleti sportova koje je prenosio od ovog proljeća nalazi se i Formula 1. O prvom dijelu Formule 1, koja ide na zasluženu pauzu, i početku nove sezone domaćeg nogometnog prvenstva, koje donosi na kanalu MaxSport, sportske aktualnosti pretresli smo s Anđelkom Kecmanom.

Na RTL donosite uzbuđenja Formule1. Kako opisujete prvi dio sezone i što očekujete u nastavku?

- Prvi dio sezone bio je dosta izazovan s obzirom na tehničke promjene koje su se dogodile, pa smo na samom početku tapkali u mraku i bilo je dosta nagađanja. Isto se dalo primijetiti i na samoj stazi, trebalo je vozačima i timovima vremena za prilagodbu, ali sada kada smo odradili prvu polovinu, možemo reći da su stvari sjele na svoje. U nastavku sezone nadam se filmskoj završnici. Dosad je Mercedesu najveći neprijatelj bio upravo Mercedes sa svojom pouzdanošću, pa se nadam da će ostatak karavane biti bliže trenutačno vodećoj momčadi da imamo uzbudljivu završnicu poput prošlogodišnje.

Kako je došlo do toga se pridružite komentatorskom kvartetu RTL-a i kako ste reagirali kada ste dobili poziv?

- S obzirom na to da sam se profilirao kao sportski novinar vezan uz hrvatski nogomet, djeluje pomalo neobično da sam završio kao dio ekipe koja prenosi utrke Formule 1. Međutim, od malih nogu vezan sam prije svega uz F1 kao pratitelj i veliki zaljubljenik, ali i uz druge automoto sportove, prije svega WRC i NASCAR. Ajmo reći da je to bio presudan faktor zašto sam upao u ekipu kao četvrti kada je pokrenut ovaj projekt na RTL-u. Moram priznati da je postojala trema pred prvi slobodni trening usred noći u 2.30 iz Australije jer sam sada u novoj ulozi trebao nastupati uz glasove Ivana Blažička i Nevena Novaka, uz koje sam odrastao i doživljavao ih kao zaštitna lica kod nas te uz Antu Vetmu, koji ima nevjerojatno znanje u svim aspektima važnim za F1. Na kraju mogu reći da sam ponosan što sam dobio mogućnost kao prvi pozdraviti gledatelje u Hrvatskoj i uvesti ih u novu sezonu Formule 1, koja je nakon dugog niza godina opet dostupna apsolutno svima kod nas.

Za karijere sportskog novinara pratili ste mnoge sportove. Kako se u tu paletu uklopila Formula 1?

- Pratio sam pregršt sportova, pa ih mogu osobno podijeliti u nekoliko kategorija načina praćenja i komentiranja. Sportovi s loptom imaju svoje zakonitosti, kao i sportovi gdje je umjetnički dojam demonstracije vještina najvažniji. Isto tako sportovi utrkivanja imaju svoje, a Formula 1 je sport utrka. Stalni pogled na štopericu u kvalifikacijama, iščekivanje hoće li je vozač nadmašiti ili ne diže adrenalin, ta neizvjesnost i čekanje iznenađenja do samog kraja daje dodatnu draž. S druge strane, tijekom same utrke praćenje razvoja taktike pojedinaca i timova, tko je pogriješio, a tko pogodio, čekanje onog savršenog trenutka za pretjecanje, pa hoće li uspjeti ili ne… Sve su to čari utrkivanja.

RTL

Vjerujem da ste na neki način odrastali uz Formulu 1 nultih godina. Sviđa li vam se ta pomalo rubna estradizacija i marketabilnost pri čemu jedan, nekad pomalo nišni, autosport prerasta u reality show?

- Odrastao sam uz F1 još 90-ih godina. Prva sezona koju sam intenzivno pratio bila je 1996. kada je Michael Schumacher prešao u Ferrari, a naslovom se okitio Damon Hill. Iz tog razdoblja kasnih 1990-ih i ranih 2000-tih godina mogu reći da mi je nedostajalo sadržaja vezanih uz Formulu 1. Bio je samo prijenos utrke, i to je to. Kada su uvedeni televizijski prijenosi kvalifikacija, u totalno drukčijem formatu od današnjeg, bio je spektakl. Utrka je bilo manje u kalendaru i pauze su bile veće, a nestrpljivi klinac poput mene je samo htio još sadržaja. E sad, 20 i nekoliko godina poslije mogu reći da mi dostupnost informacija i postojanje mora sadržaja na neki način odgovara, ali uz uvjet da ja biram kad, što i koliko želim konzumirati. Samim time razumijem da postoje generacije kojima odgovara, iz moje perspektive, pretrpanost sadržajem, a meni je važno da mi je tu nadohvat ruke kad imam želju za tim. S druge strane, ako mislite da 1990-ih ili prije F1 nije izgledao kao reality show, onda se varate. Samo je elitizacija sporta bila naglašenija, teže se dolazilo do informacija, nije bilo tračeva na društvenim mrežama, ali ih je bilo po tabloidima, a naziv koji se znao koristiti da je Formula 1 putujući cirkus može se gledati i iz drugih kutova, ne samo iz perspektive stalne selidbe po svijetu od utrke do utrke.

Nova sezona domaćeg nogometnog prvenstva započinje upravo danas. Kakva su vaša očekivanja?

- Kako se lijepo poklopila ljetna stanka u Formuli 1 i početak SHNL-a. Ulazim u 11. sezonu praćenja domaće lige kao jedan od njezinih komentatora i mogu reći da s vremenom uzbuđenje nije nestalo. Jedino što se promijenilo je rutina, jer s godinama dobro naučiš kako se pripremiti za izazove koje donosi nova sezona. Naravno, nadam se uzbudljivoj i neizvjesnoj sezoni na svim razinama od borbe za naslov prvaka, za UEFA natjecanja i za ostanak, ali svi smo svjesni da ćemo teško imati onakvo ludilo kao na proljeće 2025. godine. U novoj sezoni vidim Dinamo kao velikog favorita za naslov prvaka i teško da mu se ostatak lige može priključiti. S obzirom na trajanje prijelaznog roka, može se puno toga promijeniti i sigurno će se rosteri igrača poprilično izmijeniti. Nadam se da ćemo imati bar dva predstavnika u ligaškoj fazi UEFA natjecanja, pa da nastavimo lijepu priču koju su imali Rijeka i Dinamo prošle sezone u Europi. Veselim se povratku Matjaža Keka u SHNL i što može s ovom novom Rijekom u okršaju s rivalima iz Zagreba i Splita. Dojma sam da bismo mogli imati zanimljivu borbu za poziciju u Europi, s obzirom na to da ima dosta kvalitetom izjednačenih klubova. Na dnu je prvi favorit za ispadanje Rudeš, koji će imati opet zahtjevnu prilagodbu na zahtjeve SHNL-a i kojem želim da što prije uhvati ritam ostatka lige.

I za kraj, koliko je vama samome važan sportski duh?

- Sport mi je uvijek bio, ili sam bar nastojao da bude, središnja točka oko koje se sve vrti u danu. Dalo bi se pričati o dobroj formi i je li uopće dobra, ali trudim se koliko stignem s obzirom na kućne i poslovne obveze držati ritam treninga. Iza sebe imam polumaratone, maratone, pa čak i utrke od stotinjak kilometara. S obzirom na to da za takve distance mora postojati plan i disciplina prilikom priprema, koje traju nekoliko mjeseci, bitno je držati se reda. Inače nisam po prirodi baš takav, već dosta toga što mogu napraviti danas, ostavim za sutra, pa sam upravo kroz sport naučio koliko bolan može biti takav pristup, i to zaista fizički bolan. Nekome tko nije u trčanju možda će zvučati kao nešto ekstremno, ali jednom kad ste unutra, samo želite nove izazove. Najljepše je što uvijek imate izazov u najvećem mogućem protivniku - samom sebi. Kako su se stvari posložile u posljednje vrijeme, više me zovu da budem spiker na najdražim utrkama, a ne da ih trčim. Možda je i to neki znak koliko je forma trenutačno dobra, ali bez obzira na to do kraja godine će pasti još koji polumaraton, a možda i maraton.