Veliki koncert Šokačke rapsodije u Areni Zagreb prigodom obilježavanja 20 godina tog jedinstvenog glazbenog projekta održat će se 13. listopada 2026. i donosi presjek najvažnijih trenutaka projekta, ali i novu produkcijsku razinu, koja će publici ponuditi snažan i emotivan glazbeno-scenski doživljaj. Ulaznice za ovaj spektakl možete pronaći u sustavu Eventima.

Šokačka rapsodija tijekom dva desetljeća izrasla je u jedan od najprepoznatljivijih projekata očuvanja i promocije slavonske glazbene baštine spajajući tradiciju i suvremeni glazbeni izričaj. Kroz godine je okupila vrhunske izvođače i orkestar s više od 100 tamburaša, a koncert u Areni Zagreb kruna je dosadašnjeg rada i važan iskorak prema novim generacijama publike. Nastupit će više od stotinu tamburaša, a među gostujućim solistima koji će zapjevati uz njih naći će se i županjski roker Pero Galić. Podsjetimo, osim njega, nastupaju i Mladen Bodalec, Dražen Žerić Žera, Indira Levak, Sandra Bagarić, Đani Stipaničev, Mate Bulić, Lidija Bačić, Darko Ergotić, Viktorija Kulišić Đenka, Stjepan Jeršek Štef, Igor Delač, Klapa Šufit i Đuka Čaić.

S Perom Galićem smo porazgovarali o ovom glazbenom spektaklu, karijeri, hrvatskoj sceni i, naravno, tamburici.

Šokačka rapsodija slavi 20 godina, koliko vam znači biti dio projekta koji je postao simbol tamburaške i slavonske glazbene tradicije?

- Svako naše djelo, koje kod publike, koja i jest najvažnija u svemu ovome, ostavi traga, tako da se već 20 puta ponavlja, govori samo za sebe. Uvijek će biti dovoljno dragih prijatelja ove vrste glazbe i i vjerujem da će se festival nastaviti još duuugo godina, a nadam se da ću biti dijelom još ponekoga, tako da me i ovo druženje 13. listopada jako veseli. Volim ovo i ne mogu to kriti.

Vi ste kroz karijeru prošli velike pozornice i tisuće koncerata, postoji li ipak nešto posebno kada iza vas stoji orkestar od više od stotinu tamburaša?

- Već sam se izdao poslije prošlogodišnje rapsodije, da mi je želja napraviti koncert s istim tim orkestrom. Pa to je nešto posebno. Jako dobar osjećaj i doista bih volio pripremiti takav koncert, ali vjerujem da će i publika u Arenu te večeri uživati koliko i mi, pa možda i približiti zašto ovo volimo.

Koliko vas danas, nakon svih godina na sceni, još uvijek drži slavonska emocija i koliko je ona utkana u vaš način izvođenja?

- Tu sam rođen, Slavonac sam ja... Mislim da taj stih može opisati sve, ali da, živim u Slavoniji i dalje, i sve to često sretnem i volim i čuti. Nije to nešto jako drukčije nego ovo što ja radim, ili drage kolege u bilo kojoj sferi ovog glazbenoga svijeta, emocija je bitna prije svega, a sjetimo se kako je glazba i nastala, i koji su prvi instrumenti, tako da je ovo danas samo puno, puno bolje iz godine u godinu. Poštujem i zalaganje organizacije cijelog ovoga projekta da se tambura čuje i neka traje.

Poznato je da publika na vašim nastupima uvijek reagira snažno i emotivno, očekujete li u Areni više rock-koncert, slavonsko slavlje ili spoj svega toga?

- I na to pitanje uvijek isto i odgovorim, a to je da je tambura, po meni, čisti rock 'n' roll, samo na ovaj način, i sreo sam jako puno dragih prijatelja koji svojim instrumentima, tamburom, to i donesu. Pa ne treba nam struja da bi glazba bila rock 'n' roll. Tako će i tu noć ovaj moj dio programa i zazvučati.

Koliko je izazovno prilagoditi vlastite pjesme i energiju jednom projektu poput Šokačke rapsodije, koji ima posebnu orkestralnu i tamburašku dimenziju?

- Ma bitno je donijeti onu energiju, koju spomenuh. Ne mijenjamo se mi ako se popnemo na pozornicu, a na njoj se izvodi glazba koja nam nije svakodnevni način izražavanja. Ja sam i dalje samo onaj isti ja, i doista volim kada mogu s publikom podijeliti tu emociju, energiju, i onda publika uzvrati istim mjerom. Pa mogu reći i neopisivo.

Što mislite, zašto publika danas ponovno traži ovakve projekte, tamburu, emociju i pjesme koje imaju priču?

- Mislim da ipak pjesma bira nas, a ne mi nju. I kad se dogodi ta povezanost, kada osjetite iste emocije koje ste i sami možda prošli, a na taj način nas i ova vrsta glazbe uzme pod svoje, ispriča nam nešto što jako dobro znamo, pa se možda i nazdravi poneka, to je veza zauvijek. Zato vjerujem da se tambura traži i dalje, jer rađaju se nova djeca, koja su u svome životu srela tamburu, to je virus za cijeli život.

Radite li trenutno na novim projektima ili glazbi i koliko vam je danas važno ostati kreativan, a ne samo živjeti na uspomenama i hitovima?

- Mi smo, mislim na novi bend i ja, u studiju, kako se to lijepo kaže. Snimamo nove pjesme, završavamo novi, moj prvi album, i ovih dana će i jedna nova pjesma na put do publike, i baš nas veseli da ćemo vam pokazati koliko i ova nova ekipa nosi nove energije, smijem slobodno reći. Mario Vestić je i dalje u timu, pa je i to najbolji način za nastavak mojega putovanja. Ali da, i dalje kreativno jako, a mladost je donijela svoje. To smo prije nekog vremena i pokazali u Zagrebu, u Tvornici kulture, pa im i ovim putem zahvaljujem na gostoprimstvu. Ili voliš ili ne voliš!!

Kada pogledate današnju domaću glazbenu scenu, nedostaje li po vašem mišljenju više autentičnosti i "pravih" emocija u pjesmama?

- Ja samo vjerujem da svi oni koji su osjetili da bi pjesmom mogli pred publiku, daju sve od sebe da to publika i osjeti. I može se zvati kako god. Teško je lagati publici, osjete oni najbolje jesmo li ili nismo. Ja ću uvijek dati sve od sebe i biti publici vječno zahvalan jer su kod mene pronašli nešto što ih veže uz mene i moje pjesme. Doistao ne volim suditi što tko i kako to radi. Jer možda i ovo moje nije svuda isto prihvaćeno, ali upravo to i dalje radimo, i vjerujemo da to baš treba biti tako.

Slavonija je kroz glazbu uvijek imala poseban identitet, bojite li se da se taj duh pomalo gubi ili mislite da ga upravo ovakvi projekti održavaju živim?

- To sam spomenuo već, dolaze i nova djeca, koja su zavoljela ovu glazbu. Ne može to nikada nestati niti prestati. To je posebna duša, znam da bi svi rado neko vrijeme proveli u ovom našem kraju. I ovaj koncert će to samo i potvrditi. Tambura zauvijek.

Kada stanete pred publiku 13. listopada u Areni Zagreb, što biste voljeli da ljudi ponesu kući nakon tog koncerta, emociju, nostalgiju ili možda osjećaj zajedništva?

- Ma sve to skupa sigurno. Jer i osjetit će baš to. I evo još jednom poziv svima na druženje u Areni Zagreb 13. listopada 2026. Vidimo se!