Veliki koncert Šokačke rapsodije u Areni Zagreb održava se 13. listopada 2026. i donosi presjek najvažnijih trenutaka projekta, ali i novu produkcijsku razinu, koja će publici ponuditi snažan i emotivan glazbeno-scenski doživljaj. Karte za ovaj spektakl možete pronaći u sustavu Eventima.

Zasvirat će orkestar s više od stotinu tamburaša, svih generacija, od 11 godina do sedmog desetljeća života, a među njima i neki veterani koji su svirali na prvoj Rapsodiji 2006. godine. Prvi dio programa je osvrt na proteklih 20 godina, pa će tu biti instrumentalnih skladbi, ali i skladbi iz opera i mjuzikla. Drugi dio programa je raspjevan, a tu će nastupiti i mnoga poznata imena naše glazbene scene, među njima: Pero Galić, Mladen Bodalec, Dražen Žerić Žera, Indira Levak, Sandra Bagarić, Đani Stipaničev, Mate Bulić, Lidija Bačić, Darko Ergotić, Viktorija Kulišić Đenka, Stjepan Jeršek Štef, Igor Delač, Klapa Šufit, Đuka Čaić.

Šokačka rapsodija tijekom dva desetljeća izrasla je u jedan od najprepoznatljivijih projekata očuvanja i promocije slavonske glazbene baštine spajajući tradiciju i suvremeni glazbeni izričaj. Kroz godine je okupila vrhunske izvođače i orkestar s više od 100 tamburaša, a koncert u Areni Zagreb kruna je dosadašnjeg rada i važan iskorak prema novim generacijama publike.

Program i koncept cijelog koncerta osmislio je umjetnički direktor Veljko Valentin Škorvaga, s kojim smo tim povodom razgovarali.

Šokačka rapsodija obilježava 20 godina, kada pogledate unatrag, što smatrate ključnim trenutkom koji je definirao ovaj projekt?

- U proteklih 20 godina prije svega uz mnoge zahtjevnosti u organizaciji, ponajprije financijske prirode, ključan je entuzijazam glazbenika tamburaša koji su se svih ovih godina odazivali na poziv na sudjelovanje. Kroz sve protekle godine kroz Hrvatski tamburaški orkestar, koji izvodi program Šokačke rapsodije, prošlo je gotovo 700 tamburaša i 16 dirigenata, što nam govori da imamo bogatstvo u broju tamburaša koji su sposobni svirati zadani program.

Koliko je izazovno raditi program za ovako veliki koncert u Areni Zagreb i po čemu će se ovaj nastup razlikovati od svih prethodnih?

- Kao i za svaki koncert koji sam programski osmislio, ovaj je utoliko izazovniji jer je trebalo zadovoljiti nekoliko kriterija. Prvo, napraviti retrospektivu skladbi proteklih Šokačkih rapsodija u jednom dijelu programa, osmisliti ukupni program koji će pobuditi interes šire javnosti, odnosno publike, koja nije do sada bila na ovakvim koncertima i treće da program odgovara ovom velikom prostoru. Razlika svakako postoji jer osim instrumentalnih i vokalnih solista, sudjelovat će i Mješoviti zbor Glazbene škole Požega i brojni popularni pjevači. Sve nabrojeno djelomično je uvjetovalo i sami program.

U programu spajate tamburašku tradiciju s operom, mjuziklom i popularnom glazbom, gdje je granica između očuvanja baštine i umjetničke reinterpretacije?

- Raznovrsnost programa bila je i u proteklim Šokačkim rapsodijama i to je na neki način naša prepoznatljivost, ali i karakteristika mnogih koncertnih tamburaških programa od XIX. stoljeća do danas. Kroz razne stilove većinom transkribirane glazbe pisane za druge ansamble nastojimo uklopiti i našu tradicijsku glazbu kako bi dali jednaku važnost onome što je naše u odnosu prema međunarodnom glazbenom izričaju. Ja sam pobornik toga da se ne smijemo sramiti svoga, naravno, pazeći da je to kvalitetna glazba. Što se očuvanja baštine tiče, to je pitanje koje bi zahtijevalo elaborat, ali ukratko, tradicijska glazba prenosi se isključivo usmeno i ona nije u svojoj biti namijenjena scenskom nastupu, nego za izvođenje za vlastito zadovoljstvo i na raznim druženjima, a folklorna glazba je priređena za pozornicu, dakle netko je napisao obradu tradicijske glazbe ili osmislio koreografiju kako bi za scenski nastup bila što atraktivnija. U današnje vrijeme rijetko susrećemo da se nedjeljom i drugim blagdanima svira i pleše na sokaku ili nekom drugom sličnom prostoru, kako je to nekada bilo, a što je tipični primjer tradicijske kulture. Ti svirači i plesači nisu išli ni na kakve tečajeve ili škole, nego su učili jedni od drugih slušajući ili gledajući one što su bili talentiraniji i spretniji, nastojeći ih imitirati.

Kako birate izvođače koji sudjeluju u projektu, što je presudno da netko postane dio Šokačke rapsodije?

- Tamburaše u orkestru birali smo javnim pozivom. Nakon toga sam obišao sve destinacije iz kojih su bili prijavljeni glazbenici. Od Vukovara, Đakovštine, brodskog kraja, Požeštine, Moslavine, Zagrebačke, Karlovačke, Međimurske i Ličke županije te srednjih glazbenih škola iz Požege, Karlovca, Slavonskog Broda i Novske iz kojih nam dolaze učenici glavnog predmeta tambure i njihovi profesori kao i studenti i magistri tambura, složen je Hrvatski tamburaški orkestar za proslavu 20 godina Šokačke rapsodije u Areni Zagreb 13. listopada 2026. Svi s velikim žarom vježbaju i željno čekaju najavljeni koncert, od najmlađeg 11-godišnjaka do najstarijeg 67-godišnjaka. To je spoj iskusnih i mladih glazbenike koji s nevjerojatnom radošću uvježbavaju program. Sa zadovoljstvom najavljujem i popularna imena naše glazbene scene koja su se odazvala i sigurno će dati dodatnu zanimljivost i ekskluzivnost ovogodišnjoj Šokačkoj rapsodiji, pa im od srca zahvaljujem. Uz naše slavonske snage, Stjepana Jeršeka Štefa, Igora Delača, Viktoriju Kulišić, Darka Ergotića iz Slavonskih lola, Peru Galića, Indiru Levak, Đuku Čaića, pjevat će i Sandra Bagarić, Đani Stipaničev, Lidija Bačić, Mate Bulić, Dražen Žerić Žera iz Crvene jabuke, Mladen Bodalec iz Prljavog kazališta i klapa Šufit.

Koliko vam je važno da projekt privuče mlađu publiku i na koji način im približavate tamburašku glazbu?

- U današnje vrijeme i veliku raznovrsnost u ponudi glazbenih sadržaja teško je naći način kako privući mlađu publiku. Uza sve prethodno nabrojeno vjerujem da će jedan dio dvorane zauzeti i mlađa publika. Ono što znam kroz više od 40 godina profesionalnog bavljenja glazbom, samo edukacijom, ali i atraktivnim, bolje rečeno biranim programima može se privući i mlađa publika. To govorim iz iskustva, jer sam takve programe za vrijeme dugogodišnjeg ravnateljstva u Glazbenoj školi Požega uspješno provodio za djecu iz vrtića i učenike osnovnih i srednjih škola.

PIXSELL

Radite s orkestrom koji okuplja više od stotinu tamburaša različitih generacija, kako izgleda proces rada i koliko je zahtjevno uskladiti sve te ljude?

- Kako bismo sve uspješno uvježbali na više destinacija imamo voditelje s kojima koordiniram detalje interpretacije, artikulaciju, agogiku, dinamiku i posebno zahtjevna mjesta, a u dogovoru s njima po potrebi odlazim na probe. Protekli vikend imali smo prvi kamp svih 120 tamburaša u hotelu The Westin u Zagrebu, gdje smo kolega Tomislav Cvrtila i ja, dirigenti ovog koncerta, vježbali najzahtjevnije skladbe i dio repertoara uspješno odsvirali na predstavljanju za medije.

Što publika može očekivati od drugog, "raspjevanog" dijela koncerta i koliko vam je važno da program ima i zabavni, a ne samo umjetnički karakter?

- Drugi dio, koji je znatno duži od prvog, predviđen je za hitove, kako tamburaške tako i drugih glazbenih stilova, što se može zaključiti po solistima. Veselim se da će cijela Arena pjevati s nama, jer su to pjesme koje jednostavno imaju takvu energiju da vas privlače na pjevanje. Što se tiče zabavnog i umjetničkog, priklanjam se onoj podjeli na dobru i lošu izvedbu, a mi vjerujemo da će svi koji dođu na koncert otići ispunjeni pozitivnom energijom i snažnim emocijama.

Smatrate li da tamburaška glazba danas dobiva mjesto koje zaslužuje na velikim pozornicama poput Arene Zagreb?

- Tamburaška glazba ima svoje mjesto. Sigurno još nije dostigla razinu koju zaslužuje, ali ovakvi spektakli pobuđuju interes šire javnosti i uvjeren sam da će to pridonijeti većoj popularnosti i zainteresiranosti publike.

Koliko su ovakvi projekti važni za očuvanje identiteta i kulturne baštine u vremenu globalizacije?

- U programu je jedan dio skladbi u duhu tradicije koje su bitne za naš identitet kao i kulturnu baštinu. Na to smo ponosni i njegujemo na najbolji način, prenoseći tu ljubav na mlađe glazbenike kako bi naučili cijeniti i voljeti svoje.

Interes za koncert je velik, jeste li to očekivali i govori li to da publici nedostaje ovakvih sadržaja?

- Ovaj koncert u svijetu bi nazvali gala koncert jer je u program uvršten veliki broj skladbi koje su prepoznatljive široj publici i nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Zbog toga je razumljivo da je i interes publike velik jer smo pripremili sve da ponudimo nešto što još nije izvedeno na ovako velikoj pozornici.

Kada biste morali opisati Šokačku rapsodiju u jednoj rečenici nekome tko je nikada nije doživio, kako bi ona glasila?

- Kada s veseljem, ozarenih lica i punih energije, zasvira više od 100 tamburaša, taj je doživljaj neponovljiv kako za nas, tako i za publiku. To je Šokačka rapsodija.