Kantautor nove generacije napokon se vraća na glazbenu scenu. Juraj Jurlina nakon hita "Moglo je i drugačije" publiku osvaja novim singlom "Njihov glas", koji u samo tri tjedna ima gotovo 80.000 pregleda na YouTubeu.

Danas, kao viši asistent na Odsjeku za sociologiju FFOS-a, ima detaljan uvid u ponašanje društva, što mu pomaže u pisanju dirljivih, ali i okrutnih priča. Pjesma o "malim ljudima" koji su sve samo ne maleni, dobila je tako i svoj nastavak, jer 21. studenog Jurlina objavljuje svoj prvi EP "Par stvari". Ekskluzivno i iskreno o povratku na scenu, vrhunskim suradnjama i glazbenim snovima govori vam Jurlina u intervjuu.

Nakon sedam godina stanke objavio si singl "Moglo je i drugačije". Što te inspiriralo?

- Pjesma je nastala prije ogromnih 13 godina u Zagrebu, dok sam još studirao. Jedne večeri s manje poezije i više vina Ljudevit Ivić i ja odlučili smo napisati pjesmu, i ona se zapravo dogodila u petnaestak minuta. Nekad se jednostavno posloži baš kako treba. Napisali smo tekst, uzeli dvije akustične gitare i odsvirali. Snimili smo sve na mobitel i nisam to dirao gotovo 13 godina. On me zapravo potaknuo prije godinu dana da se vratim autorskim pjesmama, za koje je znao da postoje, ali i moja supruga Josipa, koja mi je najveća podrška. Nije bilo u planu snimiti baš tu pjesmu, ali smo se sjetili da bismo mogli pokušati izvući "ono naše". Pronašao sam tu datoteku na računalu i ponovno smo je snimili. Nismo planirali nju kao prvi singl, ali iako je akustična i drukčija od ostatka materijala, nama je super zazvučala, jer tako smo zvučali tada, i to nam je bilo iskreno. Sad nam nije žao; moglo je biti drukčije, ali nije.

Nekoliko mjeseci poslije izbacio si i najnoviji singl "Njihov glas". Koja je pozadina te pjesme i kako se ona veže uz tvoju struku?

- Ta pjesma je nastala prije desetak godina. Zapravo, sve pjesme s EP-a su starije i dugo su čekale da ih snimimo. "Njihov glas" poseban je po tome što je socijalno angažirana pjesma. Definitivno je povezana s mojim zvanjem sociologa jer progovara o društvenim problemima, o svim onim situacijama u kojima nam nije lako. To su situacije koje ponekad zahtijevaju neku vanjsku pomoć, i mislim da bismo trebali ne okretati glavu od tih problema i pomoći kad god možemo. Dovoljno bi bilo da čak samo malo ozbiljnije razmislimo o tome, jer djelovanje će onda samo proizići iz tog razmišljanja. U pjesmi imamo četiri male priče i svaka se na neki način temelji na stvarnim iskustvima, ljudima koje sam kroz život primijetio ili upoznao.

Budući da sam doktorirao o temi individualizma u hrvatskom društvu, koliko smo sami sebi važni u odnosu prema drugima, odnosno kako se socijalni altruizam suprotstavlja individualizmu, često razmišljam o tim stvarima. To su one situacije kada sjediš negdje i promišljaš o svijetu oko sebe. Osim ljubavi, postoji cijeli niz zanimljivih životnih tema o kojima se može pisati.

“Njihov glas" nadmašio je sve procjene broja pregleda. Jesi li očekivao tako pozitivnu reakciju?

- Nisam, doista nisam. Na prvoj pjesmi smo ostvarili jedan lijep uspjeh, ali ova druga je baš eksplodirala i prezadovoljan sam. Hvala svima koji su slušali, dijelili, podržali nas. Stvarno je iznad svih mojih očekivanja, daleko.

Kako je uopće izgledao cijeli proces snimanja te pjesme i tko sve čini glazbenu ekipu?

- Proces je, naravno, bio kaotičan, ali nekako smo uspjeli sve posložiti. Ljudevit Ivić odgovoran je za zvuk i produkciju. On je izvrstan kantautor, gitarist i producent - sve u jednom. Snimao je većinu pjesama s albuma, razne instrumente, perkusije i još štošta, a zajedno smo aranžirali pjesme. Fran Jurlina, bubnjar i bratić iz Valpova, s kojim sviram već gotovo 20 godina, također sudjeluje na "Njihovu glasu". Tu je i sjajni Nikica Barović na bas-gitari, Tomislav Jambrešić na klavijaturama te Rino Sinobad na audio summingu i Josip Slamek na snimanju bubnjeva. Moja supruga Josipa također je uključena u EP jer je radila spot za oba singla. Ček pjevamo i jednu pjesmu, duet koji bi, možda, mogao postati i treći singl. Dakle, sve su to ljudi s kojima surađujem dugi niz godina, koje dobro poznajem i kojima dugujem veliku zahvalnost što me trpe i što još uvijek žele stvarati i snimati sa mnom. Bez njih ovo ne bi bilo moguće.

Što nas sve očekuje na nadolazećem EP-ju "Par stvari"?

- Kao što i ime kaže, EP po formatu obično sadrži samo nekoliko pjesama, ali na kraju smo pripremili šest pjesama. Već sam spomenuo da će na njemu biti i duet s mojom suprugom Josipom, što mi je posebno drago. Na albumu se pojavljuje i moj vršnjak, jedan visoki roker iz Valpova - Zoran Mišić. Imamo jednu akustičnu blues-stvar koju smo otpjevali i odsvirali zajedno, a nastala je još dok smo svirali kao akustični duo "The Whiskeys". Pjesmu smo stvorili u kombiju, tijekom pauze na jednom nastupu i zato mi je posebno draga. I danas smo prijatelji, pa mi je lijepo da smo zaokružili tu našu zajedničku glazbenu priču koja je počela još davno. Žanrovski, usudio bih se reći, album je poprilično raznolik. Ima svega; od klasičnog rocka, preko akustičnog folka u stilu Springsteena ili Dylana, do laganijih pop-elemenata i akustičnog rocka. Ima čak i jedna pjesma koju ne znam kamo bih svrstao, a ne znaju ni drugi koji su je čuli. Zato vjerujem i nadam se da će album biti jedno konkretno, lijepo iskustvo za slušanje. Pozivamo sve čitatelje i medije da nam se pridruže 5. prosinca na promociji u Trici. Pripremite se na dobru svirku i druženje!

Juraj Jurlina

GORAN KUPCERIC

Što je uzrok tvoje stanke u snimanju? Kakve te uspomene vežu uz prijašnje bendove i svirke u Valpovu?

- Iskreno, ta pauza nije bila planirana. Jednostavno se dogodio život. Preselio sam se iz Zagreba u Osijek, napisao doktorat, zaposlio se na Filozofskom fakultetu, oženio se, postao otac... Imao sam najvažnije životne stvari posložiti i apsolvirati. Sada, kada je sve nekako sjelo na svoje mjesto, osjećam se spremnijim nego ikada prije da se ponovno posvetim glazbi. Svirke i bendovi u Valpovu bili su prekrasno razdoblje mog života, dok sam još bio u srednjoj školi. U to vrijeme je tamo bilo toliko bendova da to nije bilo normalno, a ja sam svirao gotovo u svakom. Petkom i subotom znalo je biti tri-četiri rock-svirke odjednom i to u tako malom mjestu! Vinkovci su tada glasili kao rokerski grad, Rijeka isto. U Valpovu je bilo nenadmašno. Kada nije bilo svirke, uvijek je bila neka proba. Mogao si samo doći do ekipe u dvorac, poslušati probe i razgovarati o glazbi. Baš je bilo lijepo i s velikim brojem tih ljudi sam i danas prijatelj što mi je posebno drago.

Koliko se uopće glazbena scena u međuvremenu promijenila?

- Mislim da je u jednom trenutku došlo do zatišja u Valpovu, pogotovo kada smo mi prestali svirati. Dosta nas se odselilo i scena se malo raspršila iako i dalje ima odličnih bendova poput Gradskih bitangi, koji su upravo izdali debitantski album. Dosta nas je tada sviralo po kafićima, uglavnom obrade, ali nekolicina nas je stvarala autorsku glazbu — onu koja zauvijek ostaje. Još uvijek imamo snimke iz 2008., 2009. i 2010. godine, te stvari i dalje postoje na streaming platformama i mogu se poslušati. Naravno, postoje velike razlike između tada i sada, ali, u biti, sve je to rock'n'roll, ako mene pitaš.

Kakvi su tvoji planovi i možemo li očekivati još koji album?

- Već 22. studenog imamo koncert u Županji, pa onda svirke u Osijeku i Valpovu tijekom studenoga. Sve ćemo to, naravno, najaviti na društvenim mrežama. Radimo i na autorskim pjesmama i na nekim standardnim obradama koje volimo svirati uživo. Baš me veseli što smo nedavno imali probu kod Frana, na istom mjestu gdje smo počeli još 2006. godine. Tada smo prvi put zajedno odsvirali "Njihov glas" i tako je dobro zazvučalo da sam pomislio: "Pa ja ovo stvarno želim raditi." Tako da ne planiram definitivno ovako dugu pauzu. Za sada imamo ugovor i planirano je da sljedeće godine snimimo i izdamo drugi album. On bi trebao imati više bendovsku energiju, s izraženijim zvukom našeg rock-trija. Imamo, naravno, svoje uzore, koji će se vjerojatno čuti u tome što radimo, ali bit će to naš prepoznatljiv izraz. Ovim putem želim zahvaliti svima koji su bili strpljivi u čekanju novog materijala sve ove godine i koji su mi podrška od samih početka. Neću ih nabrajati, oni znaju tko su. Hvala vam i vidimo se na koncertima!

Budući da glazbena scena u Osijeku u posljednje vrijeme doista buja, vidiš li potencijal da grad postane novo glazbeno središte?

- Apsolutno, vidim. Ima tu jako puno glazbenika koji dijele sličan pogled na scenu i s kojima sam u kontaktu. Mislim da nam zapravo nedostaje jedna prava platforma ili inicijativa koja bi nas sve povezala, okupila i omogućila da zajednički radimo na tome da scena postane glasnija i vidljivija. Ima jako puno materijala i kreativnih ljudi. Pogledajte samo bendove poput Echoes ili Fluentes, oni rade fantastične stvari i već su prepoznati. No svima nama zapravo nedostaje podrška. Mislim da bismo se trebali udružiti, skupiti glave i pokušati zajedno nešto osmisliti i organizirati. Treba nam mjesto koje bi povezalo glazbenike, organizatore, medije i publiku. Možda bi prvi korak bio organizirati okrugli stol i okupiti sve te strane. Iz toga bi možda mogao proizići neki godišnji festival, a tu se mogu uključiti i diskografske kuće, pa i potencijalni sponzori. Sigurno ima ljudi kojima bi takvo što bilo zanimljivo i koji bi željeli uložiti u razvoj scene. Nedostaje nam taj osjećaj ujedinjenosti, ali vjerujem da se uz nekoliko poziva, malo dobre volje i suradnje to može uvelike promijeniti. n