Činjenica da smo tjedan dana daleko od lokalnih izbora, činjenica da je kampanja u punom jeku, natjerala je Krešu Macana da "Špicu s Macanom" na tren odvede daleko od politike, koliko god istina bila da je politika sve i svuda. Stoga je u "Špici", ponešto drukčijoj od onih uobičajenih, gost bio Zlatan Stipišić Gibonni, ali ne toliko zbog njegovih pjesama koliko zbog knjige "Drvo", u kojoj su Gibonnijeve pjesme i stihovi bili inspiracija vrsnim piscima da o njima, ili zbog njih, napišu priču. Da Gibonniju bude ugodnije, uz njega je u studiju bio i Ivo Šćepanović, novinar, prijatelj, pratitelj, no u fokusu ipak ponajviše Gibonni.

Nego, knjiga, knjiga koja se itekako čita u ovo moderno vrijeme, kada se ne čita s papira ništa, ali se zato u ekrane povazdan bulji. Taman da Macan otvori razgovor pitanjem kako je knjiga nastala.

- Spontano – na to će Gibonni.

To spontano na neki se način, kako reče, začelo 2016. s osvrtom na pjesmu "Udica" što ga je napisao Miljenko Jergović.

- Tekst je toliko bio vrijedan da je ustvari mogao i bez pjesme. Pomislio sam, da ima ovakvih tekstova više, trebalo bi ih ukoričiti - priča Gibonni. Ideja je zatim putem malo isparila, a i nije tekstova poput Jergovićeva baš nešto bilo, ali je u Beogradu 2022. nagradu za najbolju novelu dobila ona Dejana Stojiljkovića nastala prema motivima Gibonnijeve pjesme "Kiša". To je pak ponukalo Đorđa Matića, pjesnika i esejista, da p(r)omisli kako bi knjige bilo vrijedno kad bi novela poput Stojiljkovićeve bilo, recimo, makar šest.

- On je počeo kontaktirati neke ljude, a ja sam ga samo molio da to ne piše netko tko to ne voli, tko nešto ne osjeća – ističe Stipišić. Jer pjesma je, ne sumnja on, forma uz koju se, u mašti, moglo i može nekamo otputovati.

- Ja sam puno prije vidio Ameriku kroz pjesme nego što sam je vidio s putovnicom kada sam prelazio granicu. Puno prije sam kroz pjesme vidio Englesku, London. I u glavnom su bili bolji u pjesmama (smijeh) – priznaje Gibonni. Tako je knjiga, reklo bi se, povukla autore za jezik, ili ruku, da se upute na mjesto koje, ne dvoji Gibonni, nikada i nismo smjeli napustiti.

Ambasadorske dužnosti

- Mislim da i jest srž i svrha pjesme da imaš svoju malu kinodvoranu u svojoj glavi i u svome srcu – reče Gibonni.

- I u njoj svoj film – složio se s tim Macan.

Knjiga je uvelike već promovirana kojekuda, ali kako su odrađene neke velike promocije u velikim gradovima, tako Gibonni, primjetio je Macan, ne bježi ni od malih kružoka, susreta s malim brojem ljudi. I bude to njemu, priznaje, doživljaj za cijeli život.

- Nekako sam mišljenja da mi je trenutno jedini resurs do kojeg mi je stalo dobri i plemeniti ljudi. Dva i pol sata provesti s nekim tko te čuje i da ti čuješ njega, razlog je da nakon toga idem sretan leć' – iskreno će Gibonni.

I dok je Macan razloge za sretno lijeganje, onaj recept, počeo tražiti u negledanju televizije, vijesti, politike, Gibonni daje drugu recepturu.

- Recept mi je ispuniti dan plemenitim ljudima – uči Gibonni. Ne znači to, dakako, da Gibonni ne prati ona tzv. društveno-politička zbivanja kod nas i u svijetu, ali nije od onih, kako reče Šćepanović, koji će pred svaki mikrofon istrčati da iskaže svoj stav o svemu i svačemu. Kriv je za to i onaj Berlin, u kojem je onomad mlad živio.

- Ima nešto magično u tom svijetu germanskom, to što te Nijemac nauči da nije sramota ne znati, nego je puno veća sramota bulazniti o stvarima koje ne znaš. Meni se to jako sviđa, jer zašto dovoditi sebe u situaciju da zvučiš k'o šarlatan, ako to sluša onaj tko je cijeli svoj život posvetio nekoj temi – ističe Gibonni.

U nas je, međutim, tako da imamo mišljenje o stvarima o kojima zapravo i nismo mislili, niti za to imamo temelje, dodaje Gibonni. Pritom priznaje da se, svemu usprkos i vjerojatno genetike redi, eto, i on nekada ulovi u tu zamku, pa govori o stvarima i temama za koje i nije kompetentan. Taman da se Macan prisjeti riječi velikog Ljube Stipišića, Zlatanova oca, koji je rekao: "Rob si svojih riječi."

- To je odlično upozorenje. Pazi što pričaš, jer postane čovjek rob svojih riječi i čak počneš braniti stavove koji nisu tvoji, samo zato što si ih izrekao – ističe Gibonni.

Dotaknuo se Macan za razgovora i onih ambasadorskih dužnosti Zlatana Stipišića, manje one što je ima kao ambasador UNICEF-a, a više činjenice da je Gibonni nekada mucao. Zamuca kadikad i danas, ali se to i ne primjećuje.

- Profesor Fattorini je napravio udrugu od mucavaca koji su imali u životu nekakav uspjeh, s ciljem da idemo među djecu koja imaju taj sindrom i da im se poruči da sve to može dobro završiti. Ja sam predsjednik, a potpredsjednici su Dino Rađa, Slaven Bilić i Tonči Tadić. I to ima jako pozitivnog efekta kad dođeš pred klince koji imaju taj neki kompleks – kazao je Gibonni.

Apsolutna potkapacitiranost

A slučajno ili ne, zaslužio je i format podcasta gdjekoji kompliment, i ovaj s Macanom, za koji Gibonni reče da ga voli pogledati zato što "ne zna što ga tamo čeka" i zato što nije jedan od onih u kojima istomišljenik priča s istomišljenicima, a onda i podcast kao format za koji se dade reći da je u njemu manje cenzure negoli, primjerice, na "ozbiljnoj" televiziji. Pritom mu je idealno prometalo ono koja daje vremena za sve, od knjige u ruci do podcasta na ekranu mobitela, onaj trajekt kojem treba nešto više od tri sata da ga do Korčule doveze.

- Blaženi trajekt. Kažu mi: "Di to živiš, na kraj svita!" A ja kažem: "Bolje da je još dalje. Još bih se više obrazovao!" - u svom stilu će Gibonni. Sluša i gleda podcaste da čuje i ono s čim se ne slaže.

- Ako si stalno u potrazi za istomišljenikom, je li to malo narcisoidno?! Ajde da čujem tebe da potvrdiš ono što ja mislim. Zar nije to malo narcisoidno? I meni je isto drago kad naletim na nekog da neće nastati neki konflikt, ali moguće je da i ne pričamo s istog stajališta, ali da se slušamo i da se ne uhvatimo za vrat – vjeruje Gibonni.

Taj spomen potrebe zdravoga dijaloga vjerojatno bi bio najbliži temi politike da Macan nije pretkraj poželio čuti i što Gibonni misli o Trumpu. Nije se Gibboni dao u tu mrežu, makar mišljenje svoje ima.

- Imam mišljene o jednoj apsolutnoj potkapacitiranosti ljudi koji su trenutno na vodećim mjestima diljem planeta – kazao je Gibonni.

- Nisi jedini – na to će Macan, prije nego što je za kraj pozvao sve da iduću nedjelju iziđu na izbore.

“Špica s Macanom" bila je prigoda i da se podsjeti na ono što slijedi, na veliki solo koncert Gibonnijev što će se 21. lipnja dogoditi u pulskoj Areni, a onda i na onaj 27. lipnja na splitskom Starom placu. U Arenu se sa solističkim koncertom Gibonni vraća nakon 14 godina, i to s velikim veseljem. Jer, kako reče, interesantan je to prostor, s najboljim zvukom, iako je napravljen prije dvije tisuće godina.

- Sviraš u spomeniku, to je posebnost. Izgleda izvanredno i izvanredno zvuči. I Istra je jako zahvalna. Vidi se da je to kraj koji ima tradiciju gostoprimstva - istaknuo je Gibonni.