Osnovana 1996., grupa Veli Jože nikada nije jurila za hitovima ni popularnošću te je ostala vjerna sebi. Glazba ovog zagrebačkog sastava oduvijek je bila osobna, angažirana i iskrena, a tim putem nastavljaju i na novom albumu “A tko će nam sad reći kakav je svijet?”. Riječ je o njihovu prvom službenom izdanju pod etiketom (Croatia Records), koje ujedno označava novu fazu u karijeri. Donosi devet pjesama koje se kreću između osobnog i društvenog, svakodnevnog i refleksivnog, zadržavajući njihovu prepoznatljivu kombinaciju new wavea, folk rocka i kantautorske lirike. Koncertna promocija održat će se 17. svibnja u zagrebačkoj Glazbenoj kući, a mi vam donosimo kraći razgovor s frontmenom grupe, Goranom Markovim Kneževićem (GMK).

Kako bi opisao glazbeni identitet benda danas u usporedbi s počecima?

- Naspram nekadašnjeg garažnog zvuka 90-ih, odsviranog u temeljnoj rock-postavi trija - bubanj, bas i gitara, danas je zvuk obogaćen klavijaturama, a pjesme su aranžirane slojevitije i dublje. Ondašnja rock i novovalna energija ostala je do danas.

Koje ključne teme istražujete u svojim pjesmama?

- Teme su dosta raznovrsne i nose neku tamnu boju i težinu. Pjevati u VJ-u doista nije lako kad se mora pjevati o tome kako se borimo sa samoćom, kako preživljavamo ljubav, je li spas u erotici ili u podčinjenosti partneru, što kad naiđe smrt drage osobe, kako se boriti s tiranijom i porobljenošću, trebamo li pobjeći ili se pobuniti, smijemo li odustati od života, gdje pronaći vjeru i nadu itd. Kad bolje razmislimo, VJ je preuzeo popriličan teret egzistencijalnih, filozofskih, socijalnih i ljubavnih tema, nadamo se da će ih još dugo uspješno nositi.

Kako izgleda vaš proces stvaranja pjesama - od ideja do finalnih verzija?

- Za tekstove su uvijek pri ruci papir i kemijska olovka; bilježe se osobni osjećaji te zanimljivi ljudi i događaji u neposrednoj blizini. Glazba uvijek nailazi tijekom vježbanja gitare iz nekih viših sfera. Slijedi odabir teksta koji bi odgovarao nastaloj melodiji, pa onda puno usklađivanja, izbacivanja, prekrajanja i dodavanja dok se tekst ne sljubi s muzikom. Kad proces završi, nakon nekog vremena, više nije jasno kako je pjesma uopće nastala i otkud se stvorila. Puno rada, kao i u svakom zanatu.

Kako birate pjesme koje će se naći na albumima?

- Pjesme biraju nas! Nakon nastanka uvijek trebaju odležati neko vrijeme u ladici, kao i vino u dobrom podrumu. I onda kada dođe vrijeme za kreativno stvaranje albuma, same zovu i nude se. Najteže je odabrati, nekoj reći da, nekoj ne. U procesu stvaranja zajedničkog aranžmana vrlo brzo osjetimo koja je za nas, a koja nije. One koje brzo i s lakoćom prosviramo, te idu na album.

Kako se pripremate za nastupe uživo?

- Doista treba biti u dobroj fizičkoj kondiciji. Dobar rock-nastup nije moguće odsvirati, a da se ne oznojiš. Takav je to glazbeni stil gdje je na pozornici važan i stav i stas i glas.

Koji ti je vaš nastup ostao u posebnom sjećanju i zašto?

- Nastup na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu, gdje smo za studente odsvirali naš drugi album “Ovo su vrlo žestoki dani”, uglazbljena poezija Slavka Mihalića. Studenti su došli u dvoranu kao na predavanje, a dočekao ih je rock-koncert uživo, rock-sat suvremene hrvatske poezije. Jesu li ih profesori ispitivali odslušano gradivo i koje su ocjene pale, to ne znamo.

Kako publika reagira na vaše pjesme uživo, posebno one s dubljim tekstovima?

- Doista neke od pjesama nisu nam na prvo slušanje, treba vremena da se doživi i proživi tekst. Spašavaju refreni koje ponekad učimo publiku pjevati na samim koncertima. Mi smo bend iz malih klubova, oni su nas stvorili, odgojili i naučili zanatu. To nam je prirodno okruženje, gdje u malom prostoru “oči u oči” s gostima (da ne kažemo “uši uz uši”) stvaramo malu svečanost te zajedničku kemiju između nas i publike.

Imate li planove za međunarodne nastupe, poput ovogodišnjeg koncerta u Ljubljani?

- Bilo bi doista lijepo otići k susjedima i u najavama naših pjesama vježbati slovenski jezik. Ponudit ćemo im se.

Koji su glazbenici/bendovi najviše utjecali
na vaš zvuk?

- Svaki član benda donosi specifičnu glazbenu pozadinu - od klasične naobrazbe do iskustva u demo scenama, od rada u studiju do svirki po klubovima. Ta raznolikost daje nam širinu u zvuku, ali i stabilnost u identitetu. Kritičari često čuju ove stilove u zvuku VJ-a: new wave, rock, blues, kantautorstvo. Spominju se The Smiths, R.E.M., XTC, Dylan, The Byrds, Drago Mlinarec, Azra... Kao osnovnoškolac sam na jednom školskom izletu davnih 80-ih godina prošlog stoljeća u Otočcu nazočio koncertu zadarskog benda Šaka glazbe i zauvijek zapamtio njihove izvedbe pjesama “Bungle in the Jungle” Jethro Tulla i “Nice ‘n’ Sleazy” The Stranglersa. Klasični rock 70-ih i new wave 80-ih i danas se čuju u zvuku VJ-a.

Kako se nosite s promjenama u glazbenoj industriji i digitalnim platformama?

- Prilagođavamo se tehnološkim digitalnim promjenama. Što nam drugo preostaje? Iako više volimo opipljive nosače zvuka - LP-je i CD-ove, gdje možeš slušajući i nešto prelistati i pročitati.

Što nam možeš reći o novom, četvrtom albumu, objavljenom za Croatia Records?

- Prvo je pitanje otkuda takav poduži naslov albuma - “A tko će nam sad reći kakav je svijet? - koji sugerira nesnalaženje svih nas u događajima koji nas okružuju. Stih je to iz pjesme “Pozdrav tebi, Stari”, koju sam posvetio prerano preminulom prijatelju i kolegi, filozofu Goranu Starčeviću (1966. - 2015.). Na albumu je i “Galiotova pesan”, glasovita pjesma koju pjeva svezani galiot Ilija u romanu “Veli Jože” Vladimira Nazora, po kojemu smo i dobili ime. Obavezna je to osnovnoškolska lektira. Uglazbljivanjem ove Nazorove pjesme podsjećamo slušatelje od kuda nam je ime i zahvaljujemo tom bardu hrvatske književnosti. Dobro je znati da su pjesmu već uglazbljivali neki, ali nikad u cijelosti, već samo prve dvije kitice. Ja sam uglazbio svih pet, tako da je prvi put cijela otpjevana, i neka se čuje! Album je sniman i miksan u studiju Neo.wav u Velikoj Gorici, u produkciji Mirjane Zubak Mičetić i Nenada Zubaka, uz snimatelja Marinka Belavića Marca. Cilj nam je bio stvoriti zvuk koji se ne samo čuje nego i osjeti.

Postoje li u planu suradnje s drugim umjetnicima, koje biste željeli ostvariti?

- Do sada smo naučili sve raditi sami, ali zašto da ne, vidjet ćemo što donosi sutra.

Kako vidiš VJ u sljedećih pet godina?

- Mnoštvo pjesama koje čekaju da se snime i objave obvezuju nas na predani rad, sviranje i snimanje. Vizija je, uz dobro zdravlje, snimiti još dva albuma.