Djeca mlađa od pet godina mogu snositi negativne posljedice ako su njihovi roditelji konstantno zaokupljeni zvukovima i obavijestima elektronskih uređaja. Naime, upotreba tehnologije u prisutnosti djeteta može imati negativan utjecaj na njegov razvoj. Sve to povezano je s lošijim kognitivnim sposobnostima i socijalnim ponašanjem, slabijom privrženošću i pojavom drugih problema, uključujući emocionalne teškoće.

Znanstvenici sa Sveučilišta Wollongong u Australiji analizirali su podatke iz 21 prethodnog istraživanja koja istražuju negativne posljedice utjecaja tehnologije na međuljudske odnose, posebno unutar obitelji. Zbog pretjerane zaokupljenosti elektronskim uređajima roditelji ne uspijevaju odvojiti vrijeme za osnovne aktivnosti, poput čitanja priče djetetu prije spavanja.

Istraživači su analizirali odgovore 14.900 sudionika iz cijelog svijeta, čija su djeca bila u dobi od novorođenačke do pet godina. Proučavali su kako upotreba tehnologije u prisutnosti djeteta utječe na različite aspekte djetetova razvoja, uključujući motoričke i kognitivne vještine, psihosocijalno zdravlje, fizičku aktivnost, vrijeme provedeno pred ekranom i kvalitetu sna. Rezultati su pokazali da ponovljena ometanja i prekidi prouzročeni elektronskim uređajima mogu imati dugotrajan utjecaj na djecu.

- Takvi prekidi mogu izazvati osjećaj ignoriranja u djece, ili ju natjerati da misle kako se moraju natjecati za pažnju svojih roditelja. Ti prekidi mogu ometati prirodan tijek interakcija, što je ključno jer djeca upravo u tom razdoblju usvajaju važne socijalne i jezične vještine te razvijaju svoje obrasce ponašanja, uključujući način na koji se kreću - rekli su stručnjaci, piše New York Post.

Rezultati istraživanja o utjecaju tehnologije na obitelj iz rujna 2024. pokazali su da roditelji koji su ovisni o elektronskim uređajima negativno utječu na jezične vještine svoje djece. Čak i kada se koriste tehnologijom u obrazovne svrhe, djeca pate zbog pretjerane izloženosti digitalnim uređajima.

- Iako čitanje e-knjiga i igranje edukativnih igara mogu pomoći u razvoju jezičnih vještina, najvažniji faktor u prvim godinama života je svakodnevna, dvosmjerna verbalna interakcija roditelja i djeteta licem u lice - kaže glavna autorica Tiia Tulviste sa Sveučilišta u Tartu.