100. obljetnica rođenja velikog Julija Knifera obilježena je najvećom izložbom njegovih radova
Najveća do sada izložba njegovih radova nazvana je “Papiri – mjera slobode”
Stota obljetnica rođenja umjetnika osječkih korijena Julija Knifera obilježena je najvećom do sada izložbom njegovih radova, nazvana je “Papiri – mjera slobode”. Izloženo je tristotinjak radova, od njegovih prepoznatljivih meandara odrađenih različitim tehnikama – olovka, ulje na platnu, kolaž i mural – pa do novootkrivenih tekstova i dnevničkih zapisa koje domišljato naziva “Banalni dnevnici”. Autorice i kustosice izložbe su sama Kniferova kći Ana Knifer i muzejska savjetnica Muzeja likovnih umjetnosti Valentina Radoš, koja nam za početak i opisuje izložbu.
- Opisala bih ju kao savršenu jedinstvenu priliku da se pogleda Knifer onako kako ga dosad nismo imali priliku vidjeti. Ujedno i najveća izložba do sada, s nekih tristo radova, koja ne daje onaj klasični retrospektivni pregled, nego zapravo daje pogled u Knifera kao umjetnika, kao što smo večeras čuli, multidisciplinarnog umjetnika, dakle ima više izričaja, od kojih smo samo nekoliko ovdje započeli. Ova izložba zapravo nudi jako puno otvora u nova čitanja i tumačenja – kaže nam Radoš.
Ana Knifer dodaje da je naziv izložbe “Papiri – mjera slobode” došao udruženim snagama.
- Ja sam uvijek doživljavala papire kao neko područje slobode. Sloboda je bila nekako u fokusu i onda smo svi zajedno, još uz pomoć Janke Vukmir, došli do tih mjera slobode, što ustvari i jesu. Papiri jesu bili njegova mjera slobode – rekla je Knifer.
Vrhunac izložbe bio je okrugli stol na kojem su sudjelovale autorice izložbe, uz Janku Vukmir – povjesničarku umjetnosti, koja se već neko vrijeme bavi otkrivanjem i transkribiranjem Kniferovih dnevničkih zapisa. Sudjelovao je i Zvonko Maković, povjesničar umjetnosti i jedan od autora kataloškog teksta, koji je i sam dobro poznavao Julija Knifera, te Branko Čegec, književnik, koji je dao svoj uvid u Kniferove tekstove.
Iz razgovora na okruglom stolu moglo se prilično detaljno upoznati Julija Knifera, tko je on bio kao svestrani umjetnik i čovjek. Ana Knifer tvrdi, ovo nikako nije posljednja izložba njegova djelovanja.
- Mislim da smo sada otvorili jedno ogromno područje, iz kojeg se može na različite načine iščitavati, ali je jako važna izložba, jedna od ključnih. Mislim, u svakom životu umjetnika ima tako važnih izložbi, ova je stvarno jedna od ključnih za daljnje iščitavanje – objašnjava Ana Knifer.
Nije ni zamišljala da će se profesionalno baviti očevim radovima.
- U početku, moram priznat, bilo mi je teško uopće ući u to. Koliko god sam ja to studirala i bila u umjetnosti, meni nije bila namjera baviti se njegovim radom, bilo mi je to preosobno. Ali, na kraju krajeva, nekako sam morala pomoć mami, postalo mi je jako zanimljivo. Sva ta nova otkrića, to je jako uzbudljivo. A ovo, moram priznati, ovi tekstovi, to mi je bilo najuzbudljivije do sada. Jer znala sam da je pisao, vječito je pisao, preda mnom je pisao, nisam pojma imala da je on na taj način to složio, sve te tekstove, numerirao, tako da mi je to bilo jako uzbudljivo otkriće – prepričava Knifer.
Sudionici okruglog stola prepričavali su nam kako je Julije Knifer bio umjetnik koji nikada nije prestajao raditi. Tomu je svjedočila svakodnevno i njegova kći Ana.
- Sve je bilo isprepleteno, obitelj, rad, nogomet, odlasci na plac, sve je to išlo jedno kroz drugo. Radio je stalno. Dok bi razgovarao sa mnom, radio je grafite, zapisivao, tako da je bio i tata i umjetnik, sve je to bilo zajedno – kaže Ana Knifer.
Uz likovne radove, tekstovi i dnevnički zapisi koji Knifera predstavljaju kao multimedijalnog umjetnika uskoro će biti dostupni široj javnosti. Kažu nam da nas to očekuje vrlo brzo. Tek djelićak iz bilježnica dostupan je i vidljiv i na ovoj izložbi, koja je u Muzeju likovnih umjetnosti dostupna do sredine kolovoza.
