Uoči koncerta u sastavu pijanističkog festivala Piano PoolA na rasporedu 23. svibnja u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula, razgovarali smo s čuvenim pijanistom Ivom Pogorelićem.

Rođen u Beogradu 1958., sin glazbenika, Ivo Pogorelić započeo je svoje glazbeno obrazovanje kada mu je bilo sedam godina, a debitirao je solističkim recitalom u dobi od deset godina. Nakon početnog glazbenog razvoja u Beogradu, preselio se u Moskvu 1970. gdje nastavlja školovanje. Ondje je proveo sljedećih deset godina, najprije pohađajući Središnju specijalnu glazbenu školu na Konzervatoriju P. I. Čajkovski, a potom, između 1975. i 1980., studirajući na Moskovskom konzervatoriju. Radikalan zaokret u njegovu umjetničkom razvoju dogodio se nakon susreta s istaknutom gruzijskom pijanisticom i pedagoginjom Alisom Kezeradze s kojom je 1976. godine započeo intenzivnu i plodonosnu profesionalnu suradnju. Zahvaljujući njezinoj pouci o osnovama zapadne tradicije ruske pijanističke škole, čije je temelje krajem devetnaestog stoljeća postavio posljednji Lisztov učenik Alexander Siloti, a nadogradile ih Nina Plesceeva i Alisa Kezeradze, Pogorelić je redefinirao svoju tehniku usvajajući znanja stečena iz višeslojnog iskustva različitih generacija istaknutih klavirskih umjetnika. Ekskluzivnost tog stečenog znanja, temeljena na generacijskoj liniji, sedmoj nakon Beethovena i petoj nakon Liszta, izdvojit će Pogorelića i zajamčiti mu posebno mjesto u povijesnoj plejadi svjetskog pijanizma. Prvi u nizu većih uspjeha Pogorelić je doživio već 1975. kad je pobijedio na državnom natjecanju u Zagrebu, nakon čega je uslijedilo snimanje prvog LP albuma za diskografsku kuću Jugoton s izvedbama djela Debussyja, Prokofjeva i Kelemena. Koncertnu aktivnost Pogorelić intenzivira 1978. godine, kada kao solist odlazi na dvomjesečnu turneju po SAD-u s Dubrovačkim festivalskim orkestrom. Samo nekoliko mjeseci kasnije doživio je svoje prvo važno međunarodno postignuće kada je pobijedio na pijanističkom natjecanju Alessandro Casagrande u Terniju. Još veću pozornost svjetske glazbene javnosti Pogorelić je privukao 1980. kao laureat prestižnog 14. međunarodnog pijanističkog natjecanja u Montrealu, gdje je u finalu spektakularno izveo Treći klavirski koncert Sergeja Prokofjeva. Iste godine Pogorelić je sudjelovao i na 10. međunarodnom pijanističkom natjecanju Fryderyk Chopin u Varšavi, gdje je iz nikad do kraja razjašnjenih razloga eliminiran prije finalnog kruga. Ova kontroverzna i neutemeljena odluka izazvala je nezadovoljstvo pojedinih članova žirija koji su iz protesta napustili natjecanje, dok je pijanistica Martha Argerich svoju odluku o odlasku obrazložila proglašavanjem Pogorelića genijem. Ovaj događaj, kao nijedan do sada u povijesti glazbenih natjecanja, odjeknuo je u svjetskoj glazbenoj javnosti koja je Pogorelića smatrala pravim pobjednikom ovog natjecanja.

Na pozive brojnih prestižnih koncertnih kuća, započinje intenzivan niz koncerata u Europi, Sjevernoj Americi, Australiji i Japanu. Bogata diskografija koja do danas broji ukupno 16 albuma i tri videospota s interpretacijama djela širokog stilskog raspona, od glazbe baroknih skladatelja do glazbe umjetnika 20. stoljeća, jedinstvena je po dosljednosti interpretativnog koncepta u svakom pojedinom albumu. Uz četrdesetogodišnju bogatu i raznoliku profesionalnu karijeru na svjetskim pozornicama, Ivo Pogorelić je i društveno angažiran, prvenstveno humanitarnim radom i pomaganjem mladim umjetnicima.UNESCO-vom popisu svjetske baštine.

Prije dvadesetak godina nastupili ste i u porečkoj Eufrazijani, gdje Vas je kritika ocijenila kao pijanista koji progovara jezikom unikatnog znalca, ogromnog umjetničkog i stvaralačkog senzibiliteta - najvećeg pijanista ikada na ovim prostorima. Jesu li vam takve ocjene vjetar u leđa ili ponekad i svojevrsni teret, iako ste već desetljećima najbolji od najboljih?

- Vjerujem da rijetko koji umjetnik ima u prvom planu komplimente, pohvale i slično. Međutim, također vjerujem da je vrlo ugodno kada se nečiji rad i trud prepoznaju na pozitivan način.

Iznimno ste predani u odnosu prema glazbenim partiturama gdje pružate jedinstven ugođaj slušateljima, a to se posebno odnosi na izvođenje djela romantičara - Chopina i Liszta. No, za pulski ste koncert odabrali Beethovenove sonate.

- Beethoven je utemeljitelj pijanističke škole i u tom smislu Liszta možemo sagledati kao njegovog sljedbenika. Što se tiče romantične muzike ona je vrlo popularna i cijenjena te možda u nekom emocionalnom smislu bliska publici, međutim okvir romantične muzike u koji se smješta Chopina i Liszta proizlazi iz veličine Beethovenovog stvaralačkog genija koji se smatra posljednjim klasičarem i prvim romantičarom. Beethovenove kompozicije ne samo da imaju romantično nadahnuće u sebi, već također u kasnom stvaralaštvu poprimaju odlike impresionizma u svom zvukovnom potencijalu i zvukovnim obilježjima.

Oduvijek, od samih početaka Vaše karijere, publika Vas posebno voli, očarana Vašim nastupima. Kako pristupate svakom pojedinačnom koncertu, imate li neki poseban ritual? Kada nastupate, čini se da ste u nekom posebnom svijetu, samo Vi i klavir.

- Da, to je ono što vidi publika, ali postoji onaj dio koji publika ne vidi. To su pripreme, disciplina i ograničenja koja ta disciplina nameće. Znači, sve što prethodi koncertu je vezano s jednim strogim poretkom u dnevnom rasporedu. Od probe ujutro na dan koncerta do ručka u isto vrijeme, poslijepodnevnog odmora, tuširanja, zagrijavanja neposredno prije koncerta itd. To se nikada ne mijenja, uvijek je isto. Vrlo slično ponašanju profesionalnih sportaša uoči natjecanja. Također svaka dvorana je jedinstvena, ima svoj duh koji se sastoji od arhitekture i publike. Profesionalni pijanist uvijek mora uzeti u obzir specifičnost dvorane i instrumenta, prilagoditi se i izvući maksimum iz jednog i drugog kako bi koncert bio uspješan.

Iako postoji to "mišljenje" da mladi ne vole klasiku, Vaše koncerte slušala je i mlada publika u velikom broju.

- Ljudi teže nečem značajnom, lijepom i produhovljenom, no međutim u današnjoj stvarnosti koja je obilježena mnoštvom informacija koje se plasiraju neviđenom brzinom teško je pronaći mjesta za klasičnu glazbu, i to je velika šteta. U tom smislu mladi ljudi su prepušteni utjecajima oko njih, sredini u kojoj žive i svom intuitivnom izboru. Meni je drago da mogu pozdraviti mlade ljude na mojim koncertima i zainteresirati ih za klasičnu glazbu.

Uvijek ste nastojali podupirati rad mladih umjetnika i muzičkih ustanova. Možete li nešto reći o tome?

- Imao sam prilike sudjelovati u humanitarnim nastupima čiji prihodi su išli za različite potrebe školskih ustanova, razvoja i potreba mladih umjetnika, to sam radio često, kada god sam bio u mogućnosti.

Velika je i Vaša uloga što se tiče humanitarnog rada, općenito, ne samo što se kulture tiče.

- Smatram da je veliko zadovoljstvo pomoći čovjeku kada mu je to najpotrebnije i pri tom po mogućnosti ostati anoniman.

Nosači zvuka koje ste snimili bilježe najbolju prodaju klasičnih glazbenika uopće.

- Kao što sam već mnogo puta izjavio moj posao je prezentirati kompozicije genijalnih autora čija su djela svjetska muzička baština, rasvijetliti ih i prikazati, ispričati njihov sadržaj, priču, nacrtati sliku. To je moj pristup.

Što biste poručili mladima, u kojoj je mjeri potreban talent, a u kojoj marljiv rad za uspjeh kao pijanist?

- Jedno i drugo je vrlo važno, ali uz to je potrebno imati i malo sreće kao u svemu u životu.