Napustio nas je Mišo Kovač. Ode legenda. Ode čovjek kojem je bilo dovoljno podići ruke u zrak pa da na tisuće ljudi pjeva jednoglasno i taman tako da on i ne mora. Bilo je bitno biti tu, vidjeti izbliza Mišu kako pjeva. Bilo je bitno biti tu, jer valjda na ovom svijetu i nema čovjeka koji se u bar jednom od Mišinih hitova ne može prepoznati, koji ne može iz stihova iščitati svoju priču. Ode Mišo. A činilo se da nikada neće, ni on, ni Arsen, ni Oliver, ni Bare na koncu. Odoše, taman da se čini da je jedno čitavo razdoblje naših života jednostavno došlo kraju.

SVI su Dnevnici počeli s Mišom. Svi su anketirani u Dnevnicima kazivali kako je otišao onaj koji je legenda. A na društvenim mrežama valjda i nema nikog ozbiljnog da se nije prisjetio neke svoje anegdote vezane uz Mišu. Drugi joj raspliće kosu... Bit će da tužnije i ne može. Na HRT-u i podsjećanje na gostovanje Miše kod Ace Stankovića. Nekada neki uradci s vremenom dobiju na itekakvoj važnosti. Mišo Kovač otišao je uoči blagdana Svih svetih. Vijesti iz kulture samo su njemu bile posvećene. I u ova čudna vremena ponekad dogode se čudesa.

JE LI čudo rezultat izbora u Srbiji!? I nije da nije. I dobro je da je. Pobijedila je Studentska lista. Izgubio je Vučić, a imao je sve u rukama, sav državni aparat. I to je čudo. Ne zna, doduše, nitko što susjedima donosi pobjednička opcija, ali je itekako ljekovito znati da se sve može mijenjati i da sve ima svoj rok trajanja i da nema te sile da zaustavi promjene kada za promjene dođe vrijeme. Naše su televizije to pratile uobičajeno nekako, red živih javljanja s lica mjesta, red studijskih emisija sa stručnjacima kojekakve vrste. I ne čini se da je nama jasno što se to u susjedstvu događa, sve nešto kao da hinimo ravnodušnost makar ravnodušnosti i ne bi trebalo biti. Dojam je da je više emocije na našim programima bilo kada je u Mađarskoj padao Orban nego sad kada u Srbiji pade Vučić. Dobro je to, recimo, odradio “RTL Direkt”, Mojmira Pastorčić i njena ekipa koja i dalje ne da da je ubije čudan termin i ta stiješnjenost između telenovela i drugih nekih šećerlemnih čuda. A Vučićev pad puno je više od možebitnog silaska sa scene jednog čovjeka i dalo bi se tu iščitati štošta pa i o medijima kao takvima. Na javnom servisu Srbije isprika gledateljima za sve ove godine neprofesionalnog informiranja. I to je, ta isprika, na neki način i za ove prostore, čudo neko.

INFORMIRANJE, profesionalno ili neprofesionalno. Pričalo se o tome i na sjednici Programskog vijeća HRT-a, no o tome se ne da saznati ništa normalnim nekim kanalima. Godinama se činilo sve da javnost i ne zanima tko sjedi u spomenutom tijelu. A kadikad je šteta, recimo kad čujete da se otvorilo, makar koliko, pitanje valjanosti načina na koji je javni servis pratio i prati sve što se događa s otpadom u Gospiću, počevši od velikog zagrebačkog prosvjeda naovamo. Ma ide novi glavni ravnatelj, ide novi Zakon o medijima, idu drukčija pravila. Ide to polako i sporo, ali bit će, kažu da hoće.

POLAKO su u novu sezonu, i to na HRT-u, uplesale i zvijezde koje plešu. I na drugim nekim europskim televizijama zvijezde isto plešu. I nikako da se gledateljstvo zasiti zvijezda koje plešu. Uvijek je taj format nekako bolje produkcijski izgledao na HRT-u nego kod konkurencije, ali teško je, barem nakon prve epizode, ne zamijetiti da se ovaj put ipak malo šparalo, ako ništa, ono na kostimima. Njih dvoje mladih, roba malo preko dvadeset, gledaju prvu epizodu. Njemu treba poprilično vremena da shvati koja su pravila, a bome u čudu je što se kao sredstvo glasanja za svoj omiljeni par nudi fiksna linija. Ona bi da su redom svi mlađi nego što jesu u tom studiju, od voditelja i voditeljice do članova žirija. Ma ne treba puno da učas odrede svog favorita, da se dive profesionalnim plesačima i da se čudom čude zvijezdama. A hoće li se subotom navečer obitelji sjatiti pred male ekrane da gledaju šou!? Teško da hoće, odnosno ako i hoće, teško da će baš svaku subotu.

TEŠKO je i znati što bi to danas uopće moglo natjerati obitelj da u slozi bulji u televizor. Nekad je i pametnije osamiti se. Recimo, kad se gleda “Liječnica sa sela”. Kojoj su, avaj i kuku, i opet promijenili vrijeme emitiranja. Nije više neko rano popodne, već je kasno prijepodne. Ako zbog ičeg vrijedi imati kabelsku televiziju, onda je to snimalica. Jest, razvodnilo se, ni Nijemci eto ne znaju kada je mudro stati, ali može odustati dok ne vidi ljubav da kuca na vrata!?