Epizoda je životna ova. On je na tržnici, kako modernom muškarcu u najboljim godinama i dolikuje subotom. Ona je u trgovini s alatom, kako emancipiranoj ženi u najboljim godinama subotom i dolikuje. On šeta među štandovima pa je zove, manje zbog straha da ne kupi nešto krivo, više zbog želje da joj čini zazubice spominjanjem bogate ponude.

- Ajme, cvjetovi tikvica! Taman za u tempuru. Tako to na malim ekranima rade. Da kupim - pita on. - Možeš, samo daj, pa ćemo sve cvjetove potrpat u vazu, k’o Saša Šekoranja - na to će ona, ne bi li što prije mogla natrag svom alatu.
E da, Saša Šekoranja postao je sastavni dio mnogih razgovora, na ovaj ili onaj način. I ako ćemo pravo, malo tko se tomu nadao nakon najave da će na program HRT-a njegova “Savršena mjesta”. Nije, doduše, da nam je čovjek bio nepoznat, gledali smo ga mi već kako slaže pruće u dekoracije vruće, ali ovo je nešto drugo. I ovo je, taj njegov serijal za koji obilazi njemu savršena mjesta po Europi, bome izazvalo popriličnu polemiku među mudrim nekim svijetom. Boro Rašeta, TV kritičar u Novostima, iznapada cijeli koncept, napisa otprilike da svatko danas može zaslužiti pozamašni budžet od javnog servisa pa se latiti kojekakvih nazoviputopisa. I nije Rašeta posve u krivu. No onda se javio naš znani redatelj Rajko Grlić, pa preko Telegrama poručio Rašeti da je u krivu. Jer, kako otprilike kaže Grlić, Šekoranja svojim serijalom u ova ružna vremena u naše domove donosi i više nego dašak i više nego nam potrebne ljepote. I nije da je posve u krivu.

Dalo bi se, naime, i o jednoj i o drugoj tezi razgovarati, biti kivan na neka opća mjesta svih tih sličnih serijala, ili biti naklonjen čovjeku koji znanje o lijepome, o umjetnosti, o estetici očito ima. Istina je, kao i obično, negdje na sredini.

Što se potpisnika ovog teksta tiče, njemu je važno da hiperventiliranje Saše Šekoranje, kad god, recimo, zagazi u nešto tako krasno kao što je polje lavande, nije završilo po zlu. A narod, što kaže narod, onaj obični gledateljski?

- Evo Šekoranja – oduševljeno je u WhatsAppu svoje prijateljice obavijestila Z.

- Ne mogu ja to, prebacujem na kanal sa životinjama – nakon nekoliko minuta gledanja u grupu je napisala Đ.

- Samo stavi na mute i sve je super – poručila je pak na sve N.

- Meni je super – ostala je pri svom Z.

I da, cvjetovi tikvica nisu kupljeni.

Šekoranja kontra grdih vremena. Cvijetom protiv, recimo, zapjenjenog Penave. Teško da to može, ali nije da javni servis ne pokušava, a i komercijala ako ćemo pravo. Dobro, kadikad svrati Penava pred kakvog novinara, a sudeći po posljednjim njegovim gostovanjima na malim ekranima, i nije da su mu akcije nešto visoko. Sjedi tako on prekoputa Dajane Šošić na RTL-u pa će žestoko: “Pravo i pravdu branit ću do kraja!” A ona će na to mrtvo ‘ladno: “Ali i fotelju?” Učinio je DP očito neku grešku u koracima, ma u nas je ionako pamćenje kratkotrajnije nego u zlatne ribice i brzo se sve može promijeniti.

Uostalom, čast domaćem terenu, ali prave bitke su na terenima europskih metropola, makar mi svojih dopisnika nigdje nemamo. Mladost je i dalje na ulicama i ako se izuzmu oni kojima je cilj pljačkati, ostaje posve opravdan prosvjed protiv budućnosti koja nije svijetla, koja je utopijska i distopijska. A i Srbija je tu, odmah, uz granicu. Da je moć’ pobjeći u neka svoja savršena mjesta, bilo bi najbolje. Deset parova, ako se ne varamo, svoje će savršeno mjesto potražiti uskoro na podiju “Plesa sa zvijezdama” HRT-a. Čast istinska svim natjecateljima, čast profesionalnim plesačima, ali taj zabavni format morao bi promisliti o opravdanosti svoga imena. Ili je za zvjezdani status danas potrebno puno manje negoli onomad kada je šou došao među Hrvate. Vlogerica, radijski voditelji i TV reporteri, modni dizajneri u zemlji u kojoj se najbolje kupuje kad se preko interneta kupuje, gimnastičarka u zemlji u kojoj puk dalje od nogometne lopte jedva da išta vidi. A opet, možda bude sve najbolje dosad. Kamo sreće da bude, ili da bar Rašeta i Grlić opet uđu u polemiku.

Polemike neke zato i nije bilo oko izbora glavnog ravnatelja HRT-a. Zaludu je bilo svijeta koji je tvrdio da postupak izbora nije usklađen s europskim Aktom o slobodi medija. Dražen Miočić je izabrani, tako misli vladajuća većina. A što će Miočić donijeti novoga javnom servisu? Ako je povijest učiteljica života, donijet će malo i ništa. Bitno da je sve, štono bi se reklo, pod kontrolom.

I da, drugi put kad se naleti na cvjetove tikvica, samo kupuj!