U momentu kad nas, barem što se politike tiče, muče vazda ista pitanja prošlosti, na RTL-u je počela druga sezona telenovele koja bi da je dramski uradak zvane “Sjene prošlosti”. Sloganom se autori i PR služba pitaju “hoće li svatko dobiti što je zaslužio”. Samo, sjeća li se itko više tko je tu što zaslužio, tko je s kim šurovao i ukrstio što putove, što spletke. Gledat će se to kako god, onako kako se gledala recimo Farma. Poljoprivredni reality došao je kraju, da bi se sada u elitnom kvartu razriješilo čija majka crnu vunu prede.

NEGO, Farma. Valjda nikada manje poljoprivrednih radova nije bilo u uratku koji se imenom Farma kiti. Onda i ne čudi da pobjednika nije odlučilo to tko je uzgojio najveću tikvu i ubrao najviše povrća, već to tko je spretniji, zeru pametniji i nešto malo vještiji. Finale bi k’o onomad davno one “Igre bez granica”, ona epska bitka u kojoj su se ekipe europskih gradova natjecale jedna protiv druge recimo u plivanju zavezanih nogu. Tako je i pobjednik Ivan respektabilnih 50.000 eura zaslužio i zato što je znao kako s probušenim kanistrom najviše vode zahvatiti. Oni kojima je Farma spasila ljeto, učinila da makar kakav premijerni sadržaj mogu gledati, kažu da je Ivan zasluženo pobijedio. Jer, vele, da ne bi Ivana, nikog ne bi bilo da sagradi nastambe magarcu i kozama i da sazida one zidiće. Ma, dodaju, ne bi ništa manje zasluženo bilo ni da je pobijedila Rebeka. Uglavnom, prođe još jedna sezona, a ako je išta tu bolo oči, onda je to Nikolina Pišek u ulozi voditeljice. Ta se blatna farmerskog tla jedva takla dajući i svojom pozom jasnu poruku što od farmerstvu kao takvom zapravo misli.

BILO kako bilo, ljetne radosti polako se bliže kraju, a jesenske kreću. Na HRT-u to ide nekako najsporije. Tamo zato ima petak, krimi petak. Krimi petak se toliko isplatio programskom vodstvu da je krimi sadržaja svaki dan u programu, ali petak ostaje kamen međaš. Tko taj maraton od petka izdrži, taj je nesumnjivi krimi fan. Doktor T, pa Sommerdhalova ubojstva, da bi sve završilo debelo iza ponoći s onom londonskom gospođom koja eksplozivne naprave po gradu deaktivira. Čudesa! Zapravo, ovaj danski detektiv, stiješnjen između osebujnih Britanaca, dođe mu k’o predah, odmor i dokaz da su skandinavski scenaristi TV krimića opako pod dojmom kultnog serijala “Ubojstvo u Midsomeru”. Nije Midsomer, ali je vazda otočić idiličan u kojem svatko svakog zna, ali svejedno leševa ima taman za mali milijun epizoda.

OOOO, kako je dječački naivan i drag taj Sommerdhal! Policijska stanica praktički je u garaži, on i njegov partner Dan za najobičniju izjavicu sjedaju u automobil i hitaju na teren, a mogućnost izbora u svakog od junaka toliko se poštuje da na koncu pojma nemaju što bi izabrali. K vragu, takvo društvo teško je ne voljet. A još je lakše bilo voljeti švedsku seriju “Ubojstva u Sandhamnu”. Izmjenjuju se te dvije serije petkom, mrvu iznenada i bez najave, ali kad god da došle, dobrodošle su. Jer ni kod Sommerdhala ni u Sandhamnu sunce praktički nikada ne zalazi, na moru je vazda bonaca, a motivi su za nedaću taman takvi da im se načuditi ne možeš. Dobro, bi onomad i “Most”, teško crnilo od krimi serije što je spajala Švedsku i Dansku, ali bit će da se radilo o nekoj iznimci, barem sudeći po onom što nam krimi petak donosi.

KOME je do napetosti, neka gleda kroz tjedan na HRT-u, tamo gdje su bile zgode u Halifaxu, seriju “Doktorice”. Tri liječnice, tri drugačije a toliko slične sudbine, tempo od posla koji ubija i toliko nam blisko javno zdravstvo. Kad čovjek vidi tu javnu bolnicu negdje u Engleskoj, i nema se što previše žaliti na ono što kod nas dobiva. Može samo imati više razumijevanja za žene koje su u tom sustavu i koje se razapinju do maksimuma da bi obavile sve kako valja i na poslu i doma. Zato se za glavne junakinje i navija. A to zdravstvo valjda je kvarnije samo u slovenskoj seriji “Skriveno u raju”. Dobro, tamo bolnicu ni vidjeli nismo, jer je pravosuđe, barem u seriji, u još gorem stanju.

DRUGA sezona slovenske serije trajala je 75 epizoda. Dezodorans iz reklame štiti 72 sata. Reklo bi se, eto poruke da se prati i ne treba nego svaka tri dana. Ma, bolje se i ne prat’ nego svašta reć’. Ivan Penava, DP-ov čelnik, tako reče da se državni novac ne smije dodjeljivati kulturnim programima koji dovode u pitanje temelje Domovinskog rata. E da je moć’ ovom “kulturnjaku” štogod cenzurirati. Eto teme za dobru satiru, samo da je ima čovjek gdje plasirati, barem petkom.