Masovni prosvjedi zahvatili su Francusku od sredine rujna, a studenti su se okupili protiv obrazovnog sustava i rastućih troškova života. No, kaos bi mogao biti blagoslov za ekstremnije francuske stranke prije izbora sljedeće godine - piše za Council on Foreign Relations Rafaela Uzan, istraživačka suradnica za europske studije pri Vijeću za vanjske odnose (CFR), te dodaje:

- Većina francuskog političkog establišmenta, uključujući premijera, okrivila je krajnje ljevičarsku stranku Nepokorena Francuska za poticanje nasilja i korištenje prosvjeda za stjecanje izborne prednosti. Krajnja ljevica, koja uživa snažnu podršku među mladima, posebno onima imigrantskog podrijetla, od samog je početka stajala uz studente. Jean-Luc Mélenchon, vođa stranke i predsjednički kandidat, pridružio se prosvjedima početkom listopada i opisao policijsku reakciju kao "neodgovornu žestinu s očitim rasističkim prizvukom". Nakon 17. listopada osudio je nasilje na nacionalnoj televiziji, ali je za ono što je uslijedilo okrivio vladu te je pozvao Macrona da se pozabavi pritužbama francuskog naroda.

Nasuprot tome, Marine Le Pen, predsjednička kandidatkinja krajnje desne stranke Nacionalni skup, izrazila je podršku policijskim snagama, te ocijenila vladin odgovor neadekvatnim i okrivila krajnju ljevicu za poticanje nasilja. Istodobno, Le Pen, koja je svoju kampanju usmjerila na troškove života, suosjeća s " legitimnim društvenim zahtjevima " prosvjednika. Neki u Le Peninoj stranci također su okrivili imigraciju za probleme koji muče francuske škole.

Koliko su prosvjedi ovakve radikalne vrste, od "Žutih prsluka" do ovih sadašnjih ujedno i udar na demokraciju kao takvu - upitali smo prof. em. dr. sc. Juru Zovka, hrvatskog filozofa s međunarodnim ugledom.

Robert Anić/Pixsell

- Prosvjedi "Žutih prsluka" započeli su u Francuskoj 2018., a imali su primarno za cilj borbu protiv visokih oporezivanja energenata, zalaganje za povećanje plaća u javnom sektoru, povećanje mirovina, poboljšanje studentskog standarda. Znakovito je da je pokret "Žutih prsluka" u svibnju 2019. podržalo tisuće francuskih umjetnika i intelektualaca, među njima i Alain Finkielkraut, ali on se ubrzo distancirao od pokreta zbog njihovih antisemitskih ispada.

Ove nove prosvjede na početku su pokrenuli roditelji i njihova djeca zbog lošeg stanja u francuskim školama, no mirni prosvjedi su ubrzo prešli u nasilje i pljačku, kao obračun s kapitalizmom, pa imaju nešto revolucionarno u sebi. Napad na skupocjene dućane Louis Vuitton, Christian Dior, Céline, Burberry, Kenzo, Hugo Boss, Hermès, prodavaonice nakita Rolex i da ne nabrajam dalje, izraz su ogorčenosti sirotinje i siromaha u francuskim velegradovima. Pljačka prodavaonica nije se događala u siromašnim četvrtima francuskih velegradova nego u centrima koji simboliziraju raskoš, luksuz, skupi restorani, skupi dućani. Kao primjer navodim poznati pariški bulevar Elizejske poljane (Champs-Élysées). Sve te pljačke rezultat su očaja i ogorčenosti prosvjednika koji su se mjesecima, godinama "divili" proizvodima s visokim cijenama, žalili da nisu u mogućnosti posjedovati takav luksuz, pa su se odlučili za revolucionarne metode pljačke, nasilja, paleži. Sve će to prosvjednici skupo platiti, ostat će do kraja života stigmatizirani, vlast će uspostaviti kontrolu, što čini uvođenjem izvanrednog stanja. Jesu li počinitelji doseljenici u Francusku ili domaća sirotinja, vidjet ćemo nakon završetka policijskih istraga.

Ne bih rekao da se tu radi o udaru na demokraciju jer demokratska vlast brani funkcioniranje demokracije, a na nasilje prosvjednika odgovorila je legitimnim metodom uvođenja djelomičnog izvanrednog stanja.

Tko bi mogao najviše profitirati od sadašnjih masovnih demostracija, napose u Francuskoj, Jean-Luc Mélenchon ili Marine LePen?

- Sumnjam da će Marine Le Pen pobijediti na predsjedničkim izborima 2027. Dobit će vjerojatno u prvom krugu relativnu većinu, ali protiv nje krenut će kampanja u drugom krugu sa sloganom "borbe za očuvanje civilizacije". Nadam se da to neće biti vođa radikalne ljevice Jean-Luc Melenchon, nego sadašnji predsjednik vlade Edouard Philippe. Po mom sudu gospođa Marine Le Pen i drug Jean-Luc Mélenchon imaju stigmu gubitnika, no u slučaju da njih dvoje uđe u drugi krug, vjerojatnija je pobjeda Melenchona i njegove La France Insoumise (Nepokorena Francuska), koji zagovara pravednije odnose u okvirima EU-a. Njegov je pokret primarno protunjemački, što podrazumijeva opstanak Europske unije, ali u drugačijim okolnostima.

Mnogi kažu da će predstojeći izbori poput onih u Španjolskoj 29. studenog, te iduće godine u Francuskoj i Italiji, kao i na probleme koje Njemačka ima s usponom AfD-a, pokazati u kakvoj je zapravo stanju europska politička scena, odnosno Europska unija... Vaš komentar?

- Izbor 2027. bit će izazovi za Europsku uniju, ali ništa se supstancijalno neće promijeniti. Sjetimo se protueuropske kampanje koju je vodila Giorgia Meloni i njezina stranka Braća Italije (Fratelli d'Italia), no dolaskom na vlast, dolazi istodobno do političkog triježnjenja, retorika žestice postaje kamilica nakon suočavanja s problemima stvarnosti. Glede Alternative za Njemačku moram priznati da mi se uopće ne sviđa taj politički pokret koji je izrijekom protiv EU-a, a za suradnju s Rusijom i Srbijom. Rekao bih, ako postoji neki politički pokret koji možemo okarakterizirati kao protuhrvatski, onda je to AfD. Oni će neko vrijeme - primarno zbog rata u Ukrajini - dominirati na lokalnim izborima, ali na nacionalnoj razini nikada neće moći sastaviti vladu Njemačke jer bit će dovoljno protivnika koji će se ujediniti protiv njih, tu mislim na njemačke demokršćane, socijaldemokrate i stranku zelenih koji će moći uvijek sastaviti koalicijsku vladu protiv ekstremne desnice.

Kako komentirate prosvjede u Hrvatskoj? Znaju biti bučni (slučaj s otpadom u Gospiću i drugdje), ali srećom ne i radikalni, iako sporadično imamo i takve primjere poput nedavne naciparade dijela Torcide...

- Prosvjedi su sastavni segment demokracije, u totalitarnim režimima ne postoje, ako se pojave, prelaze u revolucionarno rušenje diktature ili bivaju krvavo ugušeni. Nimalo me ne zabrinjavaju demonstracije u Hrvatskoj, zabrinjava me zagađivanje okoliša. Ipak, osobno smatram da Hrvati nikada nisu bolje živjeli, Hrvatska nikada nije uživala ugled u svijetu i u Europskoj unija koji ima danas. Kao nestranački građanin i nepristrani promatrač, smatram da je to potrebno reći.

Ne sviđa mi se "naciparada" dijela Torcide jer nanosi štetu ugledu države. S obzirom na to da zagovaram slobodu govora, nisam za uhićenja i ekstremne kazne prosvjednika. Mislim da su reakcije medija te hrvatske "pseudoljevice" i "intelektualca" na splitska događanja kontraproduktivne. Navijačke skupine, dokle god ih se bude prozivalo po medijima, nastavit će sa svojim djelovanjem. Javljaju mi prijatelji iz Trogira i Splita da su vidjeli grafite "Hajduk-Jugend". Kao u svemu, tako i tu nam treba prosvjetiteljstvo građana koje ostaje trajni proces, kao što je Kant lijepo rekao. Jedan od argumenata protiv "naciparade" je usporedba NDH i današnje Republike Hrvatske. Tko bi, molim vas lijepo, htio državu bez dalmatinskih gradova i otoka, bez Rijeke i Istre.

Na kraju, hrvatska politička tradicija je "republikanizam", od Starčevića, Stjepana Radića i Vladka Mačeka. Sreća da nismo imali hrvatske kraljeve od 1102. godine, zato smo razvili ideju republikanizma, ideju demokracije. Demokracija, na kraju, nije "sveta krava", Platon i Tukidid su lijepo pokazali na primjeru kritike atenske demokracije - potrebna joj je kritika kao korektiv, ali ideja demokracije nikada ne smije biti upitna.