Podatak je fascinantan - društvene mreže danas globalno okupljaju više od 5,2 milijarde aktivnih korisnika, a koncept umrežavanja od svojih se začetaka razvio u nezaobilazan dio svakodnevnog života, poslovanja i komunikacije...

U nekom širem i dubljem značenju, jesu li društvene mreže ključna civilizacijska odrednica našeg vremena, iluzija stvarnosti ili stvarnost sama po sebi, između ostalog - upitali smo Ljubicu Uvodić Vranić, psihologinju, autoricu knjiga iz popularne psihologije i voditeljicu na YouTube kanalu (https://www.youtube.com/@1profesorica.psychologist).

- Narodski rečeno, svaka korist za neku štetu! Svi mi odrasli stalno više-manje držimo mobitele u rukama. Što nam je, tu nam je - sami pali, sami se udaramo! Ali mi odrasli sjećamo se topline komunikacije koju su nam dali roditelji, prijatelji, rodbina. Mi se sjećamo kako smo se zajedno smijali i kako smo se tješili kad je netko u vrtiću i poslije u razredu plakao. Bojim se da se našoj djeci neće iz iskustva usaditi emocionalna inteligencija, nego će ju ekran mobitela učiniti manje emocionalno inteligentnom. Mi mobitele dajemo djeci, a ekran ne može zamijeneti izraz ljudskog lica, toplinu glasa i tona. Emocionalna inteligencija važnija je od racionalne. Majka gura kolica samo jednom rukom - mislim da sam o tome kratko progovorila i na svom YouTube kanalu - zašto? Pa u drugoj ruci drži, nažalost, mobitel! Ali ne samo što ga drži nego i razgovara s nekim preko mobitela.

Sjećamo li se mi uopće još dječjih kolica koja smo gurali objema rukama i koja su bila okrenuta tako da djeca gledaju lice roditelja, koji s njima komuniciraju. Pogledom, osmijehom. Pucanjem prstiju i pitanjem "Di je moja mala srećica?"...

Danas, nažalost, imamo negativne posljedice nekomuniciranja s djecom. U prošloj godini 10 % djece koja su dostigla dob za upis u prvi razred - nije se upisalo u prvi razred. Nedostajalo je poznavanje jezika, slabije govore, slabije su razumijevala ono što su zadatci za provjeru sposobnosti od nje zahtijevali. Roditelji na mobitelu, ali i djeca na mobitelu čim ga mogu držati u ručicama!

Kako je svijet pristao biti jedno tako globalno komunikacijsko igralište? Može li se zaključiti da se dogodila mentalna promjena, nekakav mentalni okidač...?

- Opet ću narodski - lakše je ležat, nego sidit, lakše je sidit, nego hodat, lakše je hodat nego trčat... Stručnjaci koji se bave razvojem djece slažu se ne samo da je kretanje ključno za razvoj mišića i tetiva te njihova sklada nego i da se mozak razvija bolje u djece koja se više kreću. Nadam se da mi neće Luka Modrić zamjeriti, ali moram reći kako mislim da je njegovo kretanje po neravnom terenu u djetinjstvu sigurno znatno utjecalo na to što je postao svjetski nogometaš. Da ne spominjemo ostale naše vrhunske igrače sportaše. Uvijek se sjetim naše Blanke Vlašić, koja je u jednom intervjuu rekla: Ja sam mislila da se tata i ja igramo, a on je mene već tada trenirao. Dr. Rajević i naša Blanka napravili su ljetni kamp... I da ne dužim, reći ću samo da su satovi koje su djeca dobila da nose pokazali da ona u prirodi bez problema naprave 25 kilometara na sat.

Ona neupisana djeca nisu svoje posljednje ljeto pred školu bila na zraku. Pretpostavljam da su velik dio vremena gledala u neke ekrane!

FREEPIK.COM

Zvuči nestvarno da više od 80 platformi podijeljenih u sedam ključnih kategorija otkriva bogatstvo komunikacijskog ekosustava i pritom svaka pridonosi evoluciji globalne povezanosti... Jesmo li postali robovi društvenih mreža? Što ljude, ne samo mlade, nagoni da komuniciraju preko društvenih mreža? Pretpostavljam da psihologija o tome ima što reći...

- Lako je što su nam brojna djeca nezrela za školu i što su mnogi osnovci vezani uz društvene mreže. Teško je i strašno što se na tim mrežama slavi maloljetni ubojica, između ostalog! Anonimnost profila omogućava da se patološko navijanje za strašne događaje veliča. I to je taj negativni aspekt društvenih mreža danas...

Kad se sve uzme u obzir, kakav je utjecaj društvenih mreža na mentalno, psihičko zdravlje, koje su prednosti, a koji izazovi, koji benefiti, a koji i kakvi problemi?

- Ako imamo nož, možemo njime nekome odrezati komad kruha ili komad kolača. Ali, nažalost, ako imamo nož, možemo napraviti i nešto strašno. I ne samo napraviti nego i podlo anonimno lajkati. Navijati za zlo.

Mislim da roditelji, skrbnici i učitelji, pa i društvo u cjelini, može ne samo donijeti pametnije zabrane, zakonsku regulativu nego ih se i držati u provedbi. Ne može, međutim, to utjecati na one koji ne razumiju da je nedostatak empatije i zloba opasnost ne samo za druge nego i za njih same.

Kao što i znanost danas govori, ljudska bića su se razvila i namnožila po kugli zemaljskoj jer su znala što je dobrota i tako su se dobrotom međusobno pomagali i opstali. O tome je na društvenim mrežama poučno govorio prof. dr. sc. Ivica Puljak, fizičar iz CERN-a. Tako nam je pokazao da se na društvenim mrežama mogu promovirati i korisna znanstvena dostignuća, koja nas inspiriraju da budemo bolji ljudi, a to znači dobri, da čuvamo jedni druge. Onaj tko sačuva drugoga, onaj tko je dobar prema drugome, on čini puno i za sebe samoga.