Protekli NATO summit u Ankari definitivno je pokazao agilnije saveznike, spremne na konkretna povećana ulaganja - kaže Denis Avdagić, geopolitički analitičar, politički komentator i konzultant u konzultantskoj tvrtki INMS (Ideje novih medijskih strategija), te dodaje:

- Ponekad su NATO summiti bili svrha samom sastanku s produkcijom deklaracije u koju se stavljalo sve što bi se netko dosjetio. Uostalom, sjetite se svojedobnog zahtjeva predsjednika Zorana Milanovića, prije pet godina, kako se u taj dokument mora staviti spomen Daytona i tri konstitutivna naroda u BiH. Toga više nema, Trumpova administracija u ovom drugom njegovu mandatu donijela je konkretnost, kako na djelu, dakle kad govorimo o ulaganjima, ali i na riječima, kada govorimo o deklaraciji, koja je sada već drugi put kratka i jasna. Ono prije dovodilo je do toga da je bilo malo onih koji su takve dokumente uopće čitali, a sad ju možete prenijeti i u novinski članak. Zato moja ocjena je - agilniji summit, agilniji NATO.

Kako bi se zahtjev Washingtona (Trumpa) da Europa preuzme veću obrambenu odgovornost trebao promatrati u kontekstu transatlantskog strateškog partnerstva?

- Za razliku od većine koja ovu temu gleda vrlo problematično, smatram suprotno. Već nakon raspada Varšavskog pakta, Sovjetskog Saveza i pada Berlinskog zida bio je taj trenutak kada su tadašnje europske članice NATO-a logično trebale preuzeti mnogo veću odgovornost za obranu i sigurnost svojih granica, ali i sigurniji kontinent. Kasni se desetljećima, a nije nedostajalo američkih zahtjeva da se tim smjerom ide i prije, za vrijeme Trumpovih prethodnika, ali manje javno i umjerenijim rječnikom. Ako danas imamo i dalje razmještene američke vojnike na europskom tlu, ako se obavještajni podaci razmjenjuju, ako je tu i dalje američko nuklearno naoružanje, kao sredstvo odvraćanja, onda znamo kako je transatlantsko savezništvo postojano, tamo gdje je nama Europljanima najvažnije.

Koji je najjači argument za nastavak američkog vodstva u NATO-u? Ili NATO može i bez SAD-a?

- Transatlantske veze stvarane desetljećima nije jednostavno prekinuti niti postoji stvarna želja za time. Europska obrana i sigurnost moraju se na neki način emancipirati od SAD-a, a idealno je da to u budućnosti bude stvarno partnerstvo. Zato NATO treba ostati širi okvir, Savez koji je opstao usprkos svemu, ali Savez koji ima snažnu Europu i europsku komponentu obrane. Zamislite što doznajemo ovih dana, kako je bivša njemačka kancelarka Angela Merkel jednom od čelnika njemačke obrambene industrije u razgovoru o ulaganjima kazala: "Vi nam zapravo ne trebate. Ako postoji problem, zovemo Amerikance." To je uistinu previše, taj pristup je bio nekorektan, prije svega prema Europi. Zato je krajnje vrijeme da se Europa trgne, i to se i događa, ponajprije zbog čvrstog stava i retorike američkog predsjednika.

Ukupno uzevši, s Trumpom ili bez njega, je li NATO sposoban istovremeno odvraćati Rusiju, podržavati Ukrajinu, upravljati rizicima na Bliskom istoku i održavati unutarnju koheziju?

- Uloga NATO-a je da pruži snažno odvraćanje bilo kakvoj prijetnji euroatlantskom savezničkom području. Ta je uloga savršeno odigrana u prošlosti, a jednako se odvija i danas, što se neće mijenjati u godinama pred nama, uvjeren sam. U devedesetima prošlog stoljeća Savez je počeo preuzimati i druge uloge, pa se došlo i do NATO vođenih misija, poput uspješno završene IFOR/SFOR u Bosni i Hercegovini i još aktivne misije KFOR na Kosovu. NATO je intervenirao i izvan granica Saveza i pokazao kako je jedina takva organizacija koja može upravljati krizama uz pomoć organizacije desetaka zemalja. Naravno da je uloga SAD-a bila ključna, ali naučene lekcije znanje su koje ostaje, operativne sposobnosti trebaju logistiku, bila ona američka ili združena opcija. O tom se u okvirima NATO članica govorilo desetljećima i poduzimane su i brojne inicijative zajedničkog pribavljanja opreme i združivanja sposobnosti. Bilo je toga premalo, vrijeme je za prave iskorake i sada se pokazuje visok stupanj spremnosti na takve, ispravne, prave europske poteze.

Hrvatska u NATO savezu, jesmo li pouzdan partner, bez obzira na neke suprotne stavove predsjednika i premijera...?

- Hrvatska je u redu manjih članica NATO-a, ali s vojskom koja nikako nije beznačajna. Vrlo je solidno opremljena, održalo se ratno zrakoplovstvo s impresivnim Rafaleima, rade se investicije koje su u nekim godinama bile praktično zakočene. Uvela se i temeljna vojna obuka, što je samo prije pet godina bilo praktično nezamislivo. Mornarica i njezina obnova sad trebaju biti prioritet jer Hrvatska ima veliki resurs Jadrana, nezamislivo bogatstvo koje treba biti i prikladno čuvano. Suprotno ponekad negativnom mišljenju, hrvatska obiluje sjajnim kadrom i izvrsnim profesionalcima u svim službama vezanim uz sigurnost.

Nažalost, tomu je postala teret dnevna politika. Rade se problemi tamo gdje za njih nema potrebe, poput onoga o odlasku pripadnika počasno-zaštitne bojne na mimohod u povodu francuskog nacionalnog praznika - Dana pada Bastille. Politiziranje svega i inaćenje posve je nepotrebno, prije svega za zdravlje naših struktura, a šalje se i partnerima poruke koje nisu dostojne. Odmah sam kazao, ako ne mogu vojnici, mogu itekako specijalni policajci, kako se i odvilo. I znate što, Hrvatska se nije osramotila, a to je dokaz kako naše institucije mogu funkcionirati. Još kad bi bilo snage da se odnosi potpuno urede kako se ovakve situacije ne bi ponavljale, ali bitno je pokazati odlučnost i probleme rješavati.