Teško je pobrojiti u desetljećima iza nas trenutke u kojima je netko dramatično NATO proglašavao raspadajućim, mrtvim i slično. No što je realnost? NATO je itekako živ i funkcionira, organizacija je to koja se prilagođava izazovima i problemima, ispunjavajući svoju ulogu - kaže Denis Avdagić, geopolitički analitičar, politički komentator i politički konzultant u konzultantskoj tvrtki INMS (Ideje novih medijskih strategija), te dodaje:.

- Primjerice, 1966. Francuska se povukla iz integriranog vojnog zapovjedništva NATO-a, a 2009. godine se vratila. Desetljeća su prošla, desetljeća su bila potrebna kako bi jedna Francuska zaključila kako je to savez koji opstaje. Radi se o organizaciji u kojoj od samih začetaka postoji iskustvo suočavanja s krizama. Radi se o organizaciji u kojoj se odluke donose s konsenzusom, u vrlo raznolikom euroatlantskom državnom okruženju, od Turske i skandinavskih zemalja, srednjoeuropskih i drugih saveznica sve do Sjeverne Amerike, Kanade i Sjedinjenih Američkih Država. Uz Europsku uniju radi se o najznačajnijoj organizaciji koja je opstala usprkos kraju svog glavnog izazivača, Varšavskog pakta i Sovjetskog Saveza. Savez se konstantno prilagođava novim okolnostima i cijelo vrijeme se širi, pri čemu i danas postoje zemlje koje žele članstvo. Nešto što je umiruće, sigurno ne bi bilo poželjno državama koje nisu dio te sjevernoatlantske obitelji.

Kako komentirate Trumpovu ljutnju na NATO jer, kako kaže, nije dao podršku SAD-u u ratu s Iranom, pa je zaprijetio izlaskom Amerike iz Saveza...?

- Bitno je kazati kako formalni zahtjev za NATO misijom u kontekstu Irana nikada nije, koliko je poznato, stigao u sjedište Saveza. Međutim, intenzivni razgovori saveznika, ne samo članica NATO-a, čitavo vrijeme su u tijeku upravo kako bi se odgovorilo na krizu vezanu uz Hormuški tjesnac, energetsku arteriju našeg svijeta. Neugodna je to potreba, kako god, ali jasno je većem broju zemalja kako je izvjesno da se takva operacija vjerojatno mora izvesti. Nažalost, kad god govorimo o krizama, potrebi njihova rješavanja, bez obzira na povod, uzrok, uglavnom se na zapadne zemlje gleda kao na one koje mogu i trebaju poduzeti konkretne poteze. Jednako tako, to će se, ako je potrebno, i dogoditi.

Shvaćam kako poruke američkog predsjednika zabrinjavaju, ali radi se o političaru koji ima takvu vrstu komunikacije. Ono što je bitno, uvjeren sam kako NATO članice stoje uz SAD, a vjerujem kako je jednako i s druge strane Atlantika. Mi smo, da to pokušam objasniti, obitelj zemalja, različiti, a opet ujedinjeni, nitko od nas ne želi raskidanje te obiteljske veze bez obzira na nesporazume, probleme, kojih ima u svakoj obitelji. Najvažnije, zamislite obitelj koja desetljećima donosi odluke konsenzusom. Teško, možda i nezamislivo. To je NATO.

Kad se pogleda šira i dublja slika, uključujući i sadašnje izazove, je li NATO uopće moguć bez SAD-a? I što bi to značilo za Europu/Europsku uniju?

- Vjerujem kako to ne želi nitko od saveznika, bez obzira na stranu Atlantika. Izlazak Amerike iz Saveza, kada bi to uistinu, bez obzira na povod, bila stvarna opcija, nepovratno bi promijenilo ne samo naše odnose nego i čitav svijet. Ali ako netko misli da to znači kako je Europa, ostatak NATO-a izgubljen, onda to misli iz nerazumijevanja. NATO je savez demokratskih zemalja koje mogu, sukladno s ugovorom, ako tako odluče, i istupiti iz njega. To je moguće i za Sjedinjene Države, ako bi to bila njihova odluka, a za što je potrebna i parlamentarna procedura. Kao i Europska unija i NATO je savez suverenih zemalja. Europsku uniju je napustilo Ujedinjeno Kraljevstvo, ali Unija je opstala. Opstao bi i NATO, čak i bez najvažnije članice, one zbog koje Savez i postoji. Ali moram reći kako tu opciju smatram vrlo drastičnom, malo vjerojatnom ili nerealnom.

Zaključno, tko bi mogao profitirati ako SAD doista iziđe iz NATO-a? Ako velike europske države još i mogu bez NATO-a, može li, i kako, Republika Hrvatska bez NATO-a? Ali i Crna Gora i Makedonija u regiji, koje su također članice NATO-a? Vaš završni komentar?

- Ako bi se to dogodilo, što je uistinu hipotetsko pitanje, izgubila bi na snazi Europa, ali jednako tako i Sjedinjene Američke Države. To je kao spomenuta situacija izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz EU-a, što je oslabilo obje strane, svi znaju kako je to bila pogreška, ali i pogreške su moguće u postupanju ljudi koji rukovode procesima uključujući i onim međunarodnim. Ako je nekome u interesu da slabe Amerikanci i Europljani, to nije nama koji živimo u zemljama Saveza. Koliko bi tko profitirao u takvoj situaciji, teško je reći, možda je lakše gledati tko gubi, a to bi nekako abecednim redom najprije bila naša mlađa prekoatlantska sestra Amerika.

Što se tiče Europe, svima nama, pogotovo onima koji su dio i Europske unije, jasno je kako naša snaga i utjecaj dolaze iz zajedništva. Jasno je da su najizloženije rizicima i prijetnjama male zemlje poput Hrvatske, ali ne puno manje i one srednje ili veće. Europsko i euroatlantsko zajedništvo najbolji su projekti u našoj zajedničkoj povijesti. Uvelike potaknuti upravo s one strane Atlantika. Kraju toga likovali bi svi oni koji nisu u stanju ispunjavati kriterije, svi oni koji su svojim odlikama postali provincija i svi oni koji ne žele demokraciju, slobodu, suradnju. Dakle, sve je kristalno jasno.