Hrvatsko je gospodarstvo u posljednjih nekoliko godina ostvarilo zamjetan napredak, počevši od realizacije članstva u europodručju, izgradnje stabilnog financijskog sustava, primjetnog rasta zaposlenosti i relativno snažnog BDP-a. Sve nam je to dalo povoda za opravdan optimizam - kaže ekonomist, dr. sc. Zvonimir Filipović, predavač na Veleučilištu "Lavoslav Ružička" u Vukovaru, te dodaje:

- No inflacija je, kao što to ona uvijek čini, razotkrila i određene slabosti koje se kriju iza tih pozitivnih pokazatelja. Pokazala je kako otpornost koja je postignuta nije dovoljna i kako strukturne prilagodbe koje su potrebne zahtijevaju daljnji, odlučniji iskorak. Najslabije karike nisu nepoznanica, i to je, iako paradoksalno, jedan od razloga za optimizam. Visoka uvozna ovisnost, nedostatna domaća proizvodnja, relativno niska produktivnost, manjak radne snage, izražena sezonalnost ekonomije i pretjerano oslanjanje na turizam i potrošnju, sve su to problemi koji se godinama prepoznaju, analiziraju i postupno adresiraju. Hrvatska nije uvozila samo robu i energente u ovom inflatornom ciklusu, nego je uvozila i samu inflaciju, upravo zbog toga što je naše gospodarstvo još uvijek nedovoljno diversificirano kako bi u cijelosti amortiziralo vanjske cjenovne šokove. Jasno prepoznavanje problema prvi je korak prema njegovu rješavanju.

Zašto je inflacija u Hrvatskoj posljednjih mjeseci znatno porasla? Koji su uzroci i posljedice?

- Inflacija s kojom smo suočeni nema isključivo vanjske uzroke, premda su vanjski čimbenici rast cijena energije, hrane, sirovina, transportnih troškova i geopolitička nestabilnost i te kako imali dominantnu ulogu. Dio inflacije ima i domaće porijeklo u snažnom rastu potražnje i rastu troškova poslovanja. Sve je to pridonijelo da se inflatorni pritisak ne zaustavlja na granicama, nego se sinergijski multiplicira. Upravo je tu ključna razvojna lekcija kako ubrzani gospodarski rast bez paralelnog jačanja domaće proizvodne baze i produktivnosti dolazi, prije ili poslije, na naplatu.

dr. sc. Zvonimir Filipović, ekonomist, predavač na Veleučilištu “Lavoslav Ružička” u Vukovaru

Ustupljeno

Koliko krizne mjere Vlade (kontrola cijene energenata, hrane...) mogu trajati?

- Takve mjere bile su opravdane u kriznim uvjetima, a njihov je cilj zaštita socijalno najugroženijih skupina, umirovljenika i kućanstava s nižim primanjima; cilj je legitiman i socijalno odgovoran. No tu nastaje opasnost kada se privremene krizne mjere počnu doživljavati kao trajni model ekonomske politike, što se, nažalost, već događa u percepciji dijela javnosti. Administrativna kontrola cijena narušava tržišne mehanizme, smanjuje poticaj za prilagodbu i stvara fiskalnu cijenu koju netko u konačnici mora platiti, bilo to kroz proračun, povećanje javnog duga ili odgođene cjenovne korekcije. Izazov koji sada stoji pred hrvatskom ekonomskom politikom upravo je u tome kako iz kriznog načina upravljanja što prije prijeći na proaktivni razvojni pristup. Privremene interventne mjere odradile su svoju ulogu, međutim treba se okrenuti dugoročnim strukturnim rješenjima. Što se pak tiče tzv. plivajućeg PDV-a, to treba promatrati kao pomoćnu mjeru, a ne kao antiinflacijsku strategiju.

Inflacija i turistička sezona? Što u tom kontekstu očekivati, koje i kakve probleme...?

- Turistička sezona nije nužno ugrožena, no inflacija itekako povećava rizike na nekoliko razina, podiže troškove dolaska turistima, povisuje cijene smještaja i ugostiteljskih usluga, a istodobno smanjuje raspoloživu kupovnu moć potencijalnih gostiju na emitivnim tržištima. Posljedica je da turisti ili skraćuju boravak, ili manje troše, ili počinju razmatrati jeftinije alternativne destinacije. Dugoročna konkurentnost mora počivati na produženju sezone, razvoju kulturnog i ruralnog turizma, jačanju lokalnih lanaca opskrbe i ulaganju u podizanje kvalitete usluge, jer upravo su to pravci koji turizam mogu učiniti otpornijim i gospodarski isplativijim za cijelu zemlju. Inflacija jasno poručuje i turističkom sektoru kako model rasta koji se temelji primarno na rastu cijena ima ograničen rok trajanja.

I najvažnije pitanje: Kako zaustaviti inflaciju ili je staviti u prihvatljive okvire?

- Dugoročni odgovor na inflaciju jest strukturna prilagodba, Hrvatska ima sve preduvjete za realizaciju iste. Dodatnom revitalizacijom prehrambene industrije, jačanjem poljoprivredne baze, daljnjim ulaganjem u obnovljive izvore energije, logistiku, IT sektor i turizam dodatno ćemo povećati ukupnu konkurentnost hrvatskog gospodarstva. Dodatnim jačanjem tržišne konkurencije, posebice u maloprodaji, distribuciji hrane i energetici, dugoročno bi se utjecalo na smanjenje cjenovnih pritisaka. Europski strukturni fondovi, kojima sada pristupamo u punoj mjeri, otvaraju realnu mogućnost za financiranje upravo takvih strukturnih transformacija.

Posebno je važno pitanje plaća i mirovina. Rast plaća i mirovina nije samo socijalno opravdan, on je jednostavno ekonomski nužan. Domaća potražnja temeljena na realnom rastu kupovne moći zdravija je i održivija od potražnje temeljene na zaduživanju ili jednokratnim mjerama. Ključno je taj rast postaviti na održive temelje. Inflacija predstavlja razvojno upozorenje, ali i razvojnu priliku, ovisno o našem pristupu. Ona nam poručuje kako je potrebno prijeći s modela rasta koji se oslanja na potrošnju, uvoz i sezonalnost, na model koji se temelji na produktivnosti, konkurentnoj domaćoj proizvodnji, izvozu, novim znanjima i većoj dodanoj vrijednosti.

Potencijali za taj zaokret leže u sve boljoj poduzetničkoj i investicijskoj klimi. Inflacija se ne može dugoročno pobijediti samo kontrolom cijena, moguće ju je zauzdati izgradnjom snažnog gospodarstva koje proizvodi više, kvalitetnije i konkurentnije, a rast realnog životnog standarda financira se iz rasta produktivnosti.