Klimatske promjene ugrožavaju svjetsku baštinu: Na udaru Kineski zid i kipovi na Uskršnjem otoku
Ratovi, sukobi i revolucije već dugo ugrožavaju nacionalna kulturna dobra - najnoviji primjeri su Iran i Ukrajina. Međutim, danas im prijeti još jedna opasnost - klimatske promjene, naglašava Stuart Braun, čiji prilog za DW, uz neznatne prilagodbe u opremi, prenosimo u cijelosti.
UNESCO-ovi lokaliteti svjetske baštine - od 4000 godina starih piramidalnih hramova u Iraku do glasovitih oko 1500 godina starih statua na Uskršnjem otoku - sve češće su ugroženi erozijom i propadanjem. Više temperature, jače oluje i suše oštećuju građevne materijale. Studija iz 2025. pokazuje da je 80 posto lokaliteta svjetske baštine pod "klimatskim stresom", jer se drevni materijali poput drva i kamena teško prilagođavaju rastućim temperaturama.
“Kolijevka civilizacije" - Veliki zigurat u Uru: Tisućljetna povijest prijeti da nestane jer jug Iraka postaje sve topliji. Povećane temperature izazivaju snažnu eroziju. Usred pustinje nalazi se glasoviti Veliki zigurat u Uru, oko 4000 godina star hram posvećen bogu Mjeseca Nani. Građevina se sve više raspada, a pješčane dine koje pokreću jaki vjetrovi dodatno oštećuju strukturu. Istovremeno, podzemne vode zbog vrućine i suše postaju sve slanije, što nagriza cigle od blata starih mezopotamskih hramova. "Naslage soli posljedica su klimatskih promjena", kaže Kazem Hasun iz službe za antikvitete u provinciji Dhi Kar. Kristali soli prodiru u materijal, šire se i postupno ga razaraju.
Ugrožene su i ruševine drevnog grada Babilona na Eufratu, gdje visoka koncentracija soli također oštećuje građevine. Arheolozi pokušavaju ublažiti štetu, na primjer izradom desaliniziranih cigala od blata izrađenih prema metodama starima tisućama godina.
Džamije u Isfahanu, Iran: Rat s Iranom trenutno je velika prijetnja povijesnim lokalitetima u Iranu, ali i klimatske promjene ostavljaju vidljive posljedice. Među ugroženim su objektima i povijesne džamije u gradu Isfahanu. Saborna džamija prikazuje razvoj džamijske arhitekture tijekom dvanaest stoljeća. Gradnja je počela 841. godine, a objekt je poslije više puta proširivan i obnavljan. UNESCO tu džamiju smatra "muzejom iranske arhitekture".
Sa svojim impresivnim kupolama i bogatim štukaturama, služila je kao uzor za religijske i obrazovne građevine diljem regije - od Irana do Iraka i Sirije. U blizini se nalazi i trg Mejdan e imam iz 17. stoljeća, gdje stoji poznata Šahova džamija s plavom kupolom i bogatom kaligrafijom.
Međutim, objekti stoje na nestabilnom tlu koje se postupno spušta zbog opadanja razine podzemnih voda izazvanih sušama. Ekstremne temperature i velike promjene vlažnosti dodatno opterećuju građevine. UNESCO upozorava da bi ovaj spor proces bez zaštitnih mjera mogao dovesti do pukotina i nestabilnosti, pa čak i do urušavanja.
Moai statue na Uskršnjem otoku: Goleme i brojne statue na Rapa Nuiju (Uskršnjem otoku) mogle bi prema studiji Sveučilišta na Havajima za nekoliko desetljeća sve češće završavati pod vodom. Posebno je ugroženo mjesto Ahu Tongariki s 15 monumentalnih statua. Zbog porasta razine mora očekuju se jači valovi i poplave, što bi, prema studiji iz 2025., moglo ugroziti više od polovine kulturnih dobara na tom području.
Autor studije Noah Paoa upozorava da bi to bilo pogubno za živu kulturu i egzistenciju stanovnika Rapa Nuija. "Ova mjesta ključna su za naš identitet i tradiciju", kaže Paoa. Turizam na otoku u velikoj mjeri ovisi o njima. "Ako ništa ne poduzmemo, dugoročno bi mogao biti ugrožen čak i UNESCO-ov status otoka", upozorava Paoa.
Kineski zid: Divovska građevina duga više od 21.000 kilometara, jedno je od najznačajnijih građevinskih dostignuća na svijetu. Građen je i proširivan tijekom više od dva tisućljeća, a od 1987. na listi je UNESCO-ove svjetske baštine. Ipak, i on je sve ugroženiji. Mnogi njegovi dijelovi napravljeni su od nabijene zemlje, pa su osjetljivi na vjetar, kišu i naslage soli. To dovodi do pukotina, raspadanja i mogućih urušavanja. Danas se samo oko šest posto zida smatra dobro očuvanim, a približno je polovina već ozbiljno oštećena ili nestala. Istraživači zato pozivaju na hitne mjere zaštite, poput stvaranja prirodnih zaštitnih slojeva od mahovine, takozvanih biokrusta (biološke pokorice tla).
Sve u svemu, eskalacija klimatskih promjena na globalnom i lokalnom planu posljednjih godina ne ugrožava samo prirodu i ljude već i kulturnu baštinu čovječanstva, a time dio naše zajedničke civilizacijske povijesti.
