Kancelar Friedrich Merz krajem lipnja izišao je za govornicu Bundestaga kako bi, u svom tipično direktnom stilu, iznio stav vlade o, kako je rekao, jednom od sljedećih velikih prioriteta - namjeri da reformira naknadu za dugotrajno nezaposlene, odnosno Bürgergeld ("građanski dohodak"). Izrekao je i poznatu frazu o radu za kojom često posežu konzervativci: rad, tvrdi, mora biti isplativ. Merz, kako je rekao, želi osigurati da građani u Njemačkoj ponovno mogu postati svjesni toga kako se njihov trud isplati te da se ponovno primjenjuje načelo plaće povezane s učinkom. Bürgergeld je uvela prošla socijaldemokratsko-zeleno-liberalna vlada i od tada se nalazi na udaru Merzove Unije CDU/CSU da se radi o previsokoj naknadi koja zapravo i ne potiče primatelje da se zaposle jer im to ne bi značilo i više prihode. O toj temi piše Benjamin Knight, čiji prilog za DW prenosimo uz neznatno skraćenje i prilagodbu u opremi.

DW

No Merzovu izjavu donekle je oslabila statistika: u 2024. godini oko 826.000 zaposlenih osoba ovisilo je o socijalnim naknadama, odnosno o Bürgergeldu. To je porast od oko 30.000 u odnosu prema 2023. godini - prvi put da se broj zaposlenih osoba koje primaju dodatnu pomoć povećao od 2015. godine, kada je u zemlju ušlo više od milijun izbjeglica iz Sirije. To je, možda ne slučajno, bila i godina kada je Njemačka uvela prvu osnovnu minimalnu plaću. I tada je više od milijun radnika i dalje ovisilo o državnim potporama, a taj se broj od tada kontinuirano smanjivao. Te dodatne naknade državu su 2024. godine stajale gotovo 7 milijardi eura, osjetno više nego 5,7 milijardi koje je država za te svrhe isplatila 2022. godine.

VEĆI MINIMALAC

Vlada je te podatke obznanila na zahtjev zastupnika Cema Incea iz stranke Ljevica, koji je za DW izjavio: "Neprihvatljivo je da stotine tisuća građana ovise o državnoj pomoći unatoč tome što su zaposleni. To znači da poreznim novcem podržavamo niske plaće i održavamo eksploataciju rada." Ince vjeruje da ti podaci pokazuju kako je minimalna plaća u Njemačkoj jednostavno preniska. Iako ju je prethodna vlada znatno povisila i to na 12 eura početkom 2023. Od tada je povećana samo minimalno, na trenutačnih 12,82 eura po satu. Državno povjerenstvo za određivanje iznosa minimalne plaće, koja se sastoji od predstavnika udruga poslodavaca i sindikata, objavila da će se minimalna plaća povećati u dvije faze: na 13,90 eura 1. siječnja 2026. godine, a zatim na 14,60 eura godinu dana poslije. To je manje od 15 €, što je Socijaldemokratska stranka Njemačke (SPD), manji partner u demokršćansko-socijaldemokratskoj vladi Friedricha Merza, izrazila kao cilj.

Helena Steinhaus, osnivačica kampanjske grupe Sanktionsfrei ("Bez sankcija"), koja podržava ljude koji žive od naknada, kaže da ova mala povećanja minimalca nisu pratila rast stanarina i troškova života u posljednjih nekoliko godina. Tako je npr. prosječna najamnina stana u Njemačkoj, na primjer, porasla je prošle godine za 4,7 %, a u Berlinu čak za 8,5 %. "Rekla bih da je to odgovor na pitanje zašto sve više ljudi mora dopunjavati svoje prihode jer minimalna plaća, čak i kad se radi puno radno vrijeme, ne pokriva ono što bi trebala pokrivati", kaže Steinhaus.

Međutim, neki ekonomisti tvrde da visina minimalne plaće ima malo veze s brojem zaposlenih osoba kojima je potrebna državna pomoć kako bi podmirili troškove života. "Treba upozoriti na to da većina tih ljudi ne radi puno radno vrijeme. Većina njih je na daljnjem usavršavanju ili radi skraćeno radno vrijeme", kaže Holger Schäfer, viši ekonomist za tržište rada u Njemačkom ekonomskom institutu u Kölnu (IW), te dodaje: "Minimalna plaća im tu neće pomoći jer razlog zbog kojeg ti ljudi ne mogu živjeti od svojih prihoda nije niska satnica, već mali broj radnih sati."

U svakom slučaju, kako tvrdi Steinhaus, razlog zbog kojeg mnogi rade samo na pola radnog vremena jednostavan je: imaju djecu ili druge članove obitelji o kojima se moraju brinuti, a u mnogim njemačkim gradovima nedostaje infrastruktura za brigu o djeci. IW je prošle godine izračunao da 306.000 djece mlađe od tri godine u Njemačkoj nema mjesto u jaslicama ili vrtiću, iako na to imaju zakonsko pravo. Studija Instituta za istraživanje zapošljavanja (IAB) iz 2021. pokazala je da što radnici imaju više djece, to je veća vjerojatnost da će im trebati državna pomoć. Ince, zastupnik Ljevice, ustvrdio je da bi veća ulaganja države u povećanje broja mjesta u dječjim vrtićima "omogućila mnogim ljudima da iziđu iz zamke rada na pola radnog vremena".

Na probleme koje bi sa sobom mogao donijeti novi minimalac su upozorili i poljoprivrednici koji su poručili da sezoncima ne mogu plaćati njemačku minimalnu satnicu. Steinhaus ne vjeruje u ovu argumentaciju. "Udruge poslodavaca iznose taj argument već 10 godina, ali u tih deset godina se to nije ni jednom pokazalo točnim", rekla je, te dodala: "Naravno, postoje neka poduzeća kojima je teško kad se minimalna plaća poveća, ali mnoga poduzeća profitiraju od činjenice da mogu jeftino zapošljavati ljude."

MERZ I REFORMA

Ekonomist Schäfer također vjeruje da je nedavni porast broja građana koji trebaju pomoć kako bi preživjeli relativno malen i da je opći silazni trend od 2015. i dalje prisutan. Prošlogodišnji porast, tvrdi, vjerojatno ima više veze s općim gospodarskim uvjetima na tržištu rada. Merz će, u međuvremenu, vjerojatno nastaviti sa svojim planovima reforme sustava naknada za nezaposlene kako bi više ljudi ušlo na tržište rada, čak i ako će nekima od njih ipak trebati državna pomoć.

“Nažalost, Merzovi argumenti o radu idu u pogrešnom smjeru", kaže Steinhaus. "Kad kaže: 'rad se mora isplatiti', misli da treba smanjiti naknade za nezaposlene. No minimum potreban za život ne ovisi o tome koliko zarađuju siromašni radnici. Oni bi trebali zarađivati više, tu nema dvojbe. No jednostavno smanjivanje pomoći je kontraproduktivno i stvara konkurenciju među najsiromašnijima", zaključuje Helena Steinhaus.