Da prokomentira aktualnu situaciji s lijevim i desnim opcijama u Europi i Hrvatskoj zamolili smo Matu Mijića, konzervativnog komentatora i političkog konzultanta iz Zagreba.

Gledajući širu sliku političke scene u Europi/EU, kakva je ljevica, a kakva desnica posljednjih godina? S tim u vezi, koliko su europska parlamentarna scena i društvo općenito bez jake ljevice i jake desnice zapravo deficitarni u smislu demokratskog političkog pluralizma?

Mate Mijić

- Desnica danas u Europi stoji značajno bolje od ljevice i to zahvaljujući nekadašnjim lijevim biračima - radničkoj klasi. Ljevica je diljem Starog kontinenta višestruko iznevjerila svoju staru glasačku bazu pristajući na globalističke politike koje su srušile cijenu rada domaćih radnika, a njihove životne sredine učinile nesigurnima i neugodnima za život. Desnica je to iskoristila i danas mobilizira upravo te birače koji se osjećaju zapostavljenima. Desnica snažno raste na protestnim glasovima, ali ima problema sa slabim koalicijskim potencijalom i činjenicom da ti birači ne podržavaju bilo kakvu postizbornu kombinatoriku koja bi ublažila ili usporila revoluciju kakvoj se nadaju. Kompromis se smatra porazom, a u takvoj je situaciji teško doći u priliku formirati vlast. Zato desnica svugdje jača, ali je rijetko gdje ključan faktor u vladi. Posebno je zanimljivo to što se desnica praktički u svim članicama EU-a, kako raste i postaje sve kredibilniji kandidat za vlast, odrekla ideja o izlasku iz Unije. Nakon Brexita, svi ostali "exiti" pali su debelo u drugi plan ili u potpunosti iščezli.

Može li se govoriti i o svojevrsnoj izolaciji krajnje desnih stranaka u pojedinim zamljama EU-a kao što je to u Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj...?

- Sanitarni kordon sve je slabiji jer su demokršćanske stranke desnog centra danas ipak u većoj mjeri prinuđene na suradnju s desnijim opcijama. Vidi se to i u Europskom parlamentu u kojemu je većina fluidnija nego u nacionalnim parlamentima, a Pučani zasad intenzivnije nego ranije surađuju s desnijim opcijama. Stranačka vodstva to možda ne žele, ali glasači od njih to traže jer cijela se europska scena pomaknula udesno. Danas je "veliku koaliciju" svuda u Europi teže prodati nego prije 10-15 godina. Zbog masovne imigracije i cijelog niza negativnih učinaka koje je sa sobom donijela identitetska su pitanja ponovno u fokusu, a to otežava suradnju sa suprotnom stranom spektra.

Koji je temeljni problem europske ljevice ne samo posljednjih godina nego, čini se, i kroz cijelo 21. stoljeće? Zašto ne uspjevaju ponuditi alternativne politike, između ostalog, a nemaju niti jakog lidera, ili imaju?

- Problem ljevice je to što su neke njihove temeljne politike postale mainstream. Danas praktički svi relevantni politički faktori zagovaraju relativno visoku razinu radničkih prava, snažne javne sustave poput zdravstva i školstva, a rijetko ćete na desnici više čuti ideje za privatizacijom javnih resursa. Općeprihvaćenost tih izvorno lijevih ideja dovela je do "gubitka duše" na ljevici jer, da bi se razlikovali od ostatka spektra, oni onda kreću prema rubovima i sužavaju sebi biračku bazu. Napuštanje radničke klase, prihvaćanje konzumerizma kao temeljne ideologije postojećeg sustava i okretanje raznim manjinama ljevicu je uvelo u probleme od kojih se ona teško oporavlja.

Da se na kraju dotaknemo i stanja u Hrvatskoj. Kakve su nam ljevica i desnica danas? Koji su temeljni uzroci kronične političke nemoći i jednih i drugih u širem smislu?

- Lijevi centar i ljevica u Hrvatskoj biračima prvenstveno nude odium prema HDZ-u i narativ prema kojemu su sve negativne pojavnosti hrvatske politike prisutne isključivo u HDZ-u. HDZ doista jest najodgovorniji za stanje u državi, ali da birači doista vjeruju da je HDZ izvor svega zla, ta bi stranka do danas bila svedena na puno manji postotak podrške. Pitanje je bi li prelazila izborni prag. Dakle, birači ne vjeruju da je samo u HDZ-u problem i očito ne smatraju da je bilo kakva promjena dobrodošla. To znači da ljevica mora ponuditi konkretniji sadržaj od anti-HDZ parola. Desnica također svoje pozicije gradi u odnosu na HDZ, tako da je HDZ središnja točka hrvatske politike i u očima svojih najžešćih konkurenata. Toliko da se valja zapitati što bi oni sa sobom da HDZ iz nekog razloga nestane.

Zašto je SDP i dalje (ili nije) bolesnik koji se tješi da je najjača oporbena stranka HDZ-u, može li Možemo! biti važna i snažna opcija i na nacionalnoj razini?

- SDP je kadrovski i terenski devastirana stranka, što joj znatno otežava borbu protiv HDZ-a koji je, unatoč vidljivom padu kvalitete, ipak snažno prisutan u svakom kutku države. SDP više nije dovoljno snažan kao struktura i nema dovoljan politički utjecaj da bi zadržao status ozbiljne sistemske stranke pa, svjesni te nemoći, odlutaju u populizam koji je više svojstven novim i antisistemskim opcijama. To SDP-u jednostavno ne leži i nije nešto što im može privući birače. Na trenutke se stječe dojam da, kako neka rubna figura na ljevici poput Dalije Orešković pojača retoriku, pojedini SDP-ovci u strahu od gubitka dijela glasova "dodaju gas" i žele biti veća Dalija od Dalije. To samo pojačava dojam izgubljenosti i neozbiljnosti.

Što se tiče Možemo!, protekli su lokalni izbori pokazali da imaju dosta ograničen prostor za rast, što je i za očekivati budući da zagovaraju politike koje teško mogu proći u ruralnim i suburbanim krajevima. Progresivna ljevica u Hrvatskoj teško može iskoračiti izvan većih urbanih sredina i određenih regija, a i tu je Možemo! dopustilo da im se, prvo u drugom najvećem gradu, na istom dijelu spektra nametne Puljak, a sad u Rijeci i Iva Rinčić.

Kakva je danas stvarna snaga DP-a, Mosta, Suverenista i ostalih desnih...?

- Desnica u Hrvatskoj imala je gotovo cijelo jedno desetljeće priliku nametnuti se kao nezaobilazan faktor jer im je Plenković pomicanjem HDZ-a u centar ostavio ogroman prostor. Jedino kad su bili jedinstveni, na predsjedničkim izborima 2019., ostvarili su povijesni rezultat. U međuvremenu dobili smo još puno zle krvi iz međusobnih sukoba, biračko je tijelo u nekoliko navrata razočarano, stoga bih rekao da je desnica u Hrvatskoj propustila svoju priliku za ovu generaciju. DP je iskoristio situaciju nakon parlamentarnih izbora i ušao u vlast kao desni korektiv, što im je donijelo pad nacionalnog rejtinga, dok ostali i dalje pokušavaju prodati nekakvo ujedinjavanje kao spasonosnu formulu makar su prije toga koristili svaku priliku da jedni drugima nanesu štetu.

Da birači ne vjeruju u takva hinjena savezništva, pokazali su lokalni izbori na kojima smo imali alternativnu desnu koaliciju Domina, Suverenista i Mosta koja je nacionalno ostvarila dosta loš rezultat, a na kraju su postizborno svi osim Mosta pohrlili u zagrljaj HDZ-u. Lokalni izbori pokazali su da je to savez za puko preživljenje, a da na kraju vrhnje kupi HDZ. n