Tamo negdje u prvoj polovini 60-ih godina prošlog stoljeća u svojoj pjesmi The Times They Are A-Changin' Robert Allen Zimmerman, poznatiji kao Bob Dylan, pjevao je stihove: "Vani je bitka i bjesni/Uskoro će vam se tresti prozori i zveckati zidovi/Jer vremena se mijenjaju". Bila su to, naravno, druga vremena, ali i u ovim sadašnjima glasovita Dylanova programatska budnica može biti itekako referentna uzimajući u obzir što se upravo događa s Amerikom, ali i Europom i ostatkom svijeta krcatog dramatičnim izazovima, crnim slutnjama i navještajima novog svjetskog poretka koje mijenja lokalne i globalne paradigme s kakvima smo dosad živjeli.

Za sve je kriv Donald Trump, složni su u osudi promjena koje je započeo novi/stari američki predsjednik šokirane članice (ne sve) EU-a, američki susjedi Meksiko i Kanada također, kao i Kina, osim Rusije, koja iz vlastitih interesa hvali svaki Trumpov potez uključujući i onaj koji ih se najviše tiče - vezano uz ukrajinski rat. Uglavnom, svjedočimo povijesnom trenutku u kojem su se Trumpovi suradnici rastrčali na sve strane hvaleći mesijanskim žarom svog šefa i provodeći u djelo njegove zamisli. Mnogi komentatori sad upozoravaju da to i takvo društvo spektakla nikad dosad u povijesti SAD-a nije u tolikoj mjeri bilo teatralno, napadno i prjeteće kakvo se kao nova paradigma međunarodnih odnosa počelo nametati s prvim danima drugog Trumpova mandata u Bijeloj kući. U takvom novom rasporedu snaga uzbudila se, zapravo je bolje reći probudila, dobra stara Europska unija, svjesna (konačno) da je velikoj iluziji kraj i da je novo doba, neko novo normalno (ne ono koronavirusno) nezadrživo nahrupilo kroz vrata koja je bez kucanja otvorio Trump sa svojim bojovnicima koji bez puno smisla za diplomatsku pristojnost dijele packe svima koji su stali na žulj DT-u dok je četiri godine ponavljao MAGA mantru oliti parolu Make America Great Again.

PROBUŠENI KIŠOBRAN

Koliko god situacija bila ozbiljna, Europa/EU i dalje se tješi da su što se vlastite sigurnosti tiče i dalje pod kišobranom NATO saveza, no taj je kišobran pun rupa, makoliko se još uvijek pokazuje i dokazuje kao moćna i snažna sjevernoatlantska zaštita. Drugim riječima, NATO je mastodont koji se doduše obnavlja i regenerira, ali mu je nužan preustroj sukladan s izazovima pred kojima se nalazi ne samo ovog trenutka nego i u budućnosti, ako kao Savez opstane s obzirom na to da Trump i njega ima na piku i traži od NATO članica više financijskih izdvajanja (5 % BDP-a) stalno ponavljajući da SAD s njime na čelu više ne želi u tolikoj mjeri kao posljednjih 70-ak godina (od kraja Drugog svjetskog rata) snositi troškove za zaštitu Europe od Rusije.

No vratimo se u surovu stvarnost u kojoj se vremena nepovratno mijenjaju zbog dva temeljna razloga. Prvi je trogodišnji ukrajinski rat, odnosno agresor Putin i njegova Rusija, a drugi Donald Trump na čelu Sjedinjenih Američkih Država. Što se tiče prvog razloga, prije Trumpova odlučnog zaokreta prema Rusiju kad se radi o pregovorima za postizanje mirovnog rješenja u Ukrajini, Europa/EU se u otporu prema ruskoj agresiji ponajviše vodila ekonomskim i financijskim pritiscima (sankcijama, ni broj im se više ne zna!) uperenim protiv Putinova ratnog stroja. Pritom je, sad se to jasno vidi, kronično nedostajalo planova kako pregovorima o miru zaustaviti rat, pa je u taj "vakuum" uskočio Trump izostavljajući Bruxselles i okrećući se Moskvi. Onda je EU shvatio u kakvoj se situaciji našao, pa je zahvaljujući Emmanuelu Macronu krenuo u akciju i u svom dvorištu i prema Washingtonu. U tom smislu, podsjetimo, održana su dva sastanka u Parizu, jedan s vodećim čelnicima EU-a bez lidera manjih zemalja, a drugi videovezom i s onima drugima (uključujući i Hrvatsku) koji se izostavljeni s prvog pariškog skupa. U međuvremenu se Macron pojavio u Washingtonu, rukovao se s Trumpom, razmijenio kurtoazne fraze i poručio kako EU "želi brzi dogovor, ali ne dogovor koji bi bio krhak".

Trump, pak, tjera po svome, pa dok je trgovinski/carinski rat nekako u drugom planu, njegovi ministri, savjetnici, diplomati i ljudi od povjerenja kreću u dogovore i pregovore s Putinovim ljudima (ministar Sergej Lavrov tu je neizostavan) oko rata i mira u Ukrajini, svatko sa svojim interesima. Istovremeno probuđena Europska unija "žustro" reagira najavom izvanrednog samita vezanog uz Ukrajinu i europsku sigurnost koji bi se održao 6. ožujka, kako je to obznanio predsjednik Europskog vijeća Antonio Costa.

Sve se ubrzalo upravo u kontekstu treće godišnjice početka invazije Rusije na Ukrajinu (24. veljače), pa je u tom smislu odjeknuo i panel o Ukrajini održan u Zagrebu u ponedjeljak. Zaključak tog skupa očekivano je deklarativne naravi - rat u Ukrajini mora završiti pravednim i trajnim mirom, a Rusija "mora platiti sve račune" za invaziju jer je u suprotnom samo pitanje tko bi joj mogao biti sljedeća meta, zaključili su sudionici panela.

Sve u svemu, burni su dani pred nama krcati napetostima, izazovima i očekivanjima. Gotovo kao da smo u nekoj sudbonosnoj partiji šaha u kojoj, dok poteze povlače Trump i Putim, EU čelnici pokušavaju biti figure ipak važnije od notornih pijuna koje s table bez ustručavanja miču američki i ruski igrači. I sad je pitanje koliko je takva situacija zrcalo stvarnosti ili stvarnost u zrcalu. Ili, još bolje, kako se Hrvatska snalazi u takvoj šahovskoj partiji moćnika, odnosno, bolje rečeno, u novom geopolitičkom i geostrateškom rasporedu snaga. Zapravo je situacija vrlo složena jer je međunarodna pozicija Hrvatske danas i sutra takva da s jedne strane imamo Ameriku, u sredini je Europska unija (čiji smo član), a s druge strane ostaje Balkan, regija i susjedstvo sa svojim izazovima i napetostima. Upravo zbog takvog složenog konteksta RH treba biti mudra, ali i odlučna i dosljedna. To, pak, znači da je podrška Ukrajini neupitna, na što stalno upozorava i hrvatski premijer: "Hrvatska se kontinuirano zalaže za postizanje pravednog mira, koji će osigurati teritorijalnu cjelovitost i suverenitet Ukrajine. Svi smo za mir i za prestanak ratnih operacija, ali želimo da taj mir bude principijelan i u skladu s temeljnim načelima međunarodnog prava. Hrvatska je advokat takve pozicije i iz svog iskustva i iz pozicije dugoročnih posljedica za međunarodni poredak bilo kakvog drugog scenarija koji bi nagradio agresora, a u ovom slučaju agresor na Ukrajinu je Rusija", poručio je premijer. I tu se nema što dodati niti oduzeti.

Plenković se također videovezom uključio u diskusiju na samitu "Obrana i sigurnosna strategija jedinstva. Akcijski plan", koji se održavao proteklog tjedna u Kijevu u povodu treće godišnjice ruske invazije na Ukrajinu. "Mir ne bi trebao biti shvaćen kao prilika da se kaže da su zapadni partneri Ukrajine dovedeni u položaj suprotan svemu za što smo se zalagali protekle tri godine. Mir bi trebao zaustaviti ubijanje, ali i neposredno uključivati plan za reintegraciju vaših okupiranih teritorija", rekao je Plenković. Pritom je usporedio ukrajinsko iskustvo s Hrvatskom, koja se 90-ih suočila sa "snažnijim protivnikom, agresijom i okupacijom svojeg teritorija" te kazao da hrvatsko iskustvo može biti od velike pomoći i koristi za Ukrajinu. I tu se također nema što dodati niti oduzeti.

DOBRI PREDZNACI

Ukupno uzevši, bez obzira na nesporazume s domaćeg terena (odnosi predsjednika i premijera), Republika Hrvatska pokazuje principijelan, odgovoran i dosljedan stav i kad se radi o ukrajinskom ratu, odnosno procesu priprema pregovora oko prekida rata i uspostave dugoročno održivog mira na istoku Europe. Zato nam umjesto svađa i politikantstva, treba više zajedništva i odgovornosti o najvažnijim pitanjima za sadašnjost i budućnost zemlje. Sigurnost je prioritet, EU i NATO savez bez alternative, što uključuje i više novca za naoružavanje, suradnju sa SAD-om i o tim pitanjima, uz jačanje ekonomskih odnosa i američkih ulaganja u gospodarstvo. Dobri predznaci s američke strane dobro bi nam došli...

Što se tiče te američke strane, vratimo se za tren ponovo do Trumpa. Između ostalog, vijest koju je donio pouzdani Bloomberg.com znakovita je jer potvrđuje tezu s početka ovog priloga da se vremena mijenjaju. Naime, objavljeni su prvi detalji o nacrtu sporazuma između SAD-a i Ukrajine o mineralima koji bi trebao ojačati američko-ukrajinsko partnerstvo i pridonijeti završetku sukoba s Rusijom. SAD će se obvezati na "slobodnu, suverenu i sigurnu" Ukrajinu i "trajni mir" kao dio sporazuma o mineralima, stoji u nacrtu sporazuma. Također će se pristati na "trajno partnerstvo" između Washingtona i Kijeva i signalizirati namjera ulaganja u Ukrajinu, navodi se u tekstu. To je ta ekonomska strana cijele priče, sama po sebi ujedno i mirovni jamac. No administracija predsjednika Trumpa dosad je ponavljala da će se o ukrajinskoj sigurnosti ponajprije morati brinuti Europa.

Bilo kako god, završimo u ciničnom tonu. Na prozivke Trumpa da je diktator koji opstruira održavanje izbora, predsjednik Volodimir Zelenski rekao je da je spreman odstupiti s predsjedničke funkcije ako to bude značilo mir za Ukrajinu, našalivši se pritom da bi svoj odlazak mogao zamijeniti za ulazak Ukrajine u NATO. Ipak je Zelenski karijeru gradio kao glumac!