Nema nikakve dvojbe, Sjedinjene Američke Države društvo su spektakla na svim razinama, pa i onoj s političkim predznakom, u tom kontekstu možda i najviše, u što se možemo uvjeriti svakodnevno i sad kad je najveća zvijezda tog i takvog društva spektakla Donald Trump, nedavno inauguriran u novog, drugi put izabranog predsjednika SAD-a. Nema veće medijske i političke zvijezde ovoga trenutka od šefa Bijele kuće, kojeg su pune naslovnice svjetskih novina, magazina, portala i društvenih mreža. Donald Trump apsolutno je dominantna osoba dana, tjedna i mjeseca, a kako se sve razvija, to će biti i cijele godine, jer spektakl s Trumpom u glavnoj ulozi tek je započeo i samo mu je nebo granica, ili svemir, kako bi to kazao Elon Musk, njegov zasad prijatelj i suradnik.

Zapravo o Donaldu Trumpu vlada podvojeno mišljenje, oko njega se isprepleću dvije vrste emocija, percepcija njegova lika i djela događa se s dvije oprečne pozicije. Pojednostavljeno, to znači da se Donalda Trumpa ili obožava mesijanskim žarom ili mrzi jednako takvim intenzitetom, dok su negdje u sredini svi oni koji na DT-a, odnosno na novu američku doktrinu Make America Great Again, gledaju u koliko-toliko realnim okvirima, ali također s dozom opreza, nelagode i straha od promjena.

NA VALU PROMJENA

Donald Trump je politički i svaki drugi show bio i kad je hitao prema prvom mandatu i na tom putu jedva pobijedio Hillary Clinton, no sad kad je s lakoćom pomeo Kamalu Harris, show je u njegovu slučaju poprimio dosad neviđene razmjere. Donald Trump, primjerice, i u prvom je mandatu u ovalnom uredu Bijele kuće medijski spektakularno potpisivao kojekakve odluke/uredbe svojim prepoznatljivim "gotičkim" potpisom pokazujući izravno prema kameri ovjereni dokument javnosti, no sad je i taj inače rutinski posao u početku drugog mandata eskalirao u bar peterostruko opsežnijem i upadljivijem izdanju. Naravno, na radost brojnih Trumpovih pristaša, ali i na zgražanje njegovih protivnika, posebno šokiranih kad je DT potpisao oslobađanje iz zatvora više od tisuću svojih pristaša koji se redom bili u vrijeme Bidena osuđeni na višegodišnje kazne zbog rušilačkog juriša na Kapitol. Da, to jest pravo svakog legalno izabranog presjednika, da vrši pomilovanje koga i kad hoće, pa makar i među pomilovanima bilo i onih s najtežim sudskim presudama. To jest i demokracija, na američki način, no demokratska (mislim na stranku) elita SAD-a na taj čin, sam po sebi medijski dodatno naglašen, gleda kao na još jedan klasični populističku udar DT-a na stečevinu američkog pravnog i demokratskog društva.

Doduše, sve te odluke/uredbe, pa i one koje se odnose na pomilovanja i one koje će tek uslijediti (u strahu su i woke i cancel kultura, rodne teorije...), skupa s potezima od šireg globalnog značenja poput potpisa na izlazak iz Pariškog klimatskog sporazuma ili izlaska iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), između ostalih činova spektakla, umnogome su Trumpov medijski politički teatar za široke narodne mase s jedne strane, a istovremeno su izravna ili neizravna upozorba "gradu i svijetu", onoj Americi (Kaliforniji i Hollywoodu, recimo, koji ga ne mogu smisliti) da je on sad taj koji ima moć i koji u partiji šaha sa svakim i sa svima uvijek ima potez više kojim može ako hoće matirati svakog protivnika. Ili, kako je to sam Donald Trump poentirao: "Ako već o čemu razmišljaš, onda neka to bude nešto veliko i važno!"

Tog velikog i važnog već je sad, u nepuna tri tjedna od inauguracije, puno i previše da bi se nad novom realnosti s Trumpom na čelu ustrašili i zabrinuli i svi oni kojima ništa nije jasno kao i svi oni kojima je sve jasno. Konkretno, NATO savezu je sve jasno, jer to što Trump ponovo upozorava članice da konačno počnu uplaćivati u NATO blagajnu minimum 5 posto BDP-a vlastite države, to šefovi Sjevernoatlantskog pakta odavno traže, a ta je tema posebno aktualna u kontekstu sadašnjeg ukrajinskog rata i nužnog jačanja europske sigurnosti.

I saveznicima SAD-a poput Izraela i Egipta također je sve jasno, njima Trump ni u snu ne kani smanjiti vojnu i financijsku pomoć, naprotiv, obećao je još više novca i oružja. Usput je predložio da se Palestinci iz razorene Gaze hitno presele u susjedni Jordan i Egipat dok SAD i Izrael ne obnove enklavu uništenu ratom između Hamasa i Izraela.

I Europskoj uniji jasno je da nastupa posve novo doba, nova geopolitička realnost u odnosu prema "idili" s Bidenom. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen smiruje tenzije i poručuje kako je EU spreman na suradnju sa zemljama diljem svijeta uključujući i prvog partnera u nizu - Sjedinjene Države. "Kada dođe vrijeme za pregovore, bit ćemo pragmatični u traženju zajedničkog jezika, pri čemu ćemo uvijek štititi naša europska načela", rekla je von der Leyen. I predsjednik Europskog vijeća Antonio Costa i von der Leyen naglasili su da Europa ima svoje adute da bude ravnopravna u oštrom geostrateškom natjecanju - veliko tržište od 450 milijuna ljudi, visokoobrazovanu radnu snagu, dugu poduzetničku tradiciju, najvišu razinu socijalne sigurnosti, itd. "To je naša sigurna luka u nemirnim vodama i naša najjača poluga u teškim pregovorima", rekla je von der Leyen. Ono pak "kada dođe vrijeme za pregovore" prije svega se odnosilo na eventualno uvođenje viših carina od strana SAD-a prema Europskoj uniji s obzirom na to da Trump stalno ističe da golem deficit u robnoj razmjeni Amerike s EU-om ubuduće treba srezati i novom carinskon politikom. O tom pitanju EU ima svoje jake karte, možda i jače od Trumpovih, iako bi oko carina moglo biti vrlo napeto.

U međuvremenu DT je nastavio po svome držeći se prokušanog pravila The Show Must Go On, pa je tako, primjerice, zaprijetio da će uvesti drastične carine i sankcije Kolumbiji jer je odbila prihvatiti vojne zrakoplove s deportiranim imigrantima, što je mjera koju je Washington krenuo provoditi bez milosti i koja u svom dramatičnom izdanju tek slijedi prema susjednom Meksiku. Onda je preko noći došlo do dogovora, pa su SAD i Kolumbija izbjegli trgovinski rat nakon što je ta južnoamerička zemlja pristala prihvatiti zrakoplove s deportiranim migrantima. Kolumbija je inače treći najveći američki trgovinski partner u Latinskoj Americi.

Sve to uobičajena je Trumpova "partija šaha" koja završava remijem od kojeg svi imaju koristi. No mnogo je uzbudljivije i za medije spektakularnije kad Trump počne objašnjavati svoje planove oko recimo Grenlanda. "Mislim da će Grenland biti s nama. Mislim da ćemo ga imati. I mislim da ljudi žele biti s nama, kao što znate. Tamo je 55.000 ljudi, koji žele biti s nama", rekao je Trump ponavljajući nekontrolirano vlastite riječi dok se vozio zrakoplovom Air Force One iz Washingtona u Floridu. Usput se narugao Danskoj, čiji je Grenland autonomni teritorij: "Stavili su pseće zaprege, misle da je to obrana!" Onda se na istom letu naglo prebacio na problem TikToka: "Razgovarao sam s mnogim ljudima o TikToku i postoji veliki interes za TikTok", rekao je Trump novinarima te dodao kako se pregovara s više ljudi o kupnji TikToka i da će odluku o budućnosti popularne aplikacije vjerojatno donijeti u sljedećih 30 dana.

S obzirom na ekonomske interese SAD-a, koji su bez obzira na to što Trump govori bili i ostali glavni faktor američke politike, ne čudi da se novi/stari stanar Bijele kuće oglasio i u povodu cijena nafte koje su na svjetskim tržištima prošloga tjedna znatno pale, nakon četiri tjedna rasta, jer je predsjednik SAD-a zatražio od OPEC-a da snizi cijene, a istodobno je najavio povećanje proizvodnje nafte u SAD-u. Također, važno prije svega za Ameriku, stigla je vijest da su na svjetskim burzama proteklih dana cijene dionica snažno porasle jer su ulagače ohrabrili bolji nego što se očekivalo poslovni rezultati kompanija i obrisi ekonomske politike predsjednika SAD-a Donalda Trumpa.

SVI ME VOLE!

Za kraj ovotjedne analize prvih poteza nove Trumpove politike treba spomenuti još jedan bitan aspekt o kojem mediji izbjegavaju raspravljati ili se o tome priča u zatvorenom krugovima. Radi se o korporativnoj moći i utjecaju na politiku koji u američkom liberalnom kapitalizmu imaju gospodarski divovi uključujući i IT sektor, ali i moćni vojnoindustrijski kompleks. Tu nikakav novi američki izolacionizam ne dolazi u obzir i to je instituciji kakva je američka država jasno bez obzira na to tko je njezin predsjednik. Drugim riječima, državna politika mora igrati prema pravilima koja su jača od bilo kakvog izbornog obećanja, pa i onih koje je Trump davao svakodnevno i sad ih teatralno nizom odluka/uredbi javno prezentira kao ispunjavanje obećanja na prvom koraku prema novom "zlatnom dobu".

No to "zlatno doba" ima jedan stari i prokušani alat - deregulaciju! Sjetimo se samo Ronalda Reagana, koji je bio ikona neoliberalizma, slobodnog tržišta i protekcionističkih barijera. Zato bi u konačnici moglo biti onako kako korporacije, odnosno svemoćni američki kapital (teoretičari urota reći će "duboka država") bude odlučio i tome će se državna vlast morati prilagoditi. Noam Chomsky je to sažeo u jednoj rečenici: "Mi nemamo kapitalizam - korporacije mazi država!" Trump će na to odmahnuti rukom i u zanosu u kakvom je s prvim danima na vlasti tek ponoviti onaj svoj glasoviti moto: "Everybody loves me!" Tom slavnom rečenicom završava i najnoviji video hommage Donaldu Trumpu slovenskog Laibacha, kad se na kraju obrade "I Want To Know What Love Is" (slavna balada iz 80-ih) na snimci s mozaikom sastavljenim od tisuću Trumpovih lica u desnom donjem kutu pojavi natpis: "Svi me vole!" Predstava se, naime, mora nastaviti...