Za početak jedno uvodno pitanje: Kakav je osjećaj biti na glazbenoj sceni petnaest i više godina, biti ustrajan i ambiciozan, pritom izbjeći sve zamke i izazove u karijeri te u konačnici imati prvi studijski album "Lisica" pod bendovskom oznakom Libertybell? Drugim riječima, kako je živjela i kroz sve prolazila Zvonka Obajdin od prvih nastupa i snimaka s grupom Svemir preko Sjeverozapada i Rebel Stara do prvih nastupa i snimaka kao Libertybell?

- Iako mi je "Lisica" prvi album pod imenom Libertybell, već mi je osmi u karijeri, tako da mi je u neku ruku situacija već poznata, no uvijek nekako i drukčija - mijenjam se ja, mijenja se scena... Čisto za primjer, kad sam se počela baviti glazbom, još smo visili na MySpaceu, a Instagram nije ni postojao. Kad već pitate kako je taj moj put tekao, evo ukratko faktografski:

Prvi izlazak pred publiku: Zagreb, klub Soba, 2009., solo; prva snimka pod imenom Svemir: singl "Ne sjećam se kiše" na ljeto 2012.; zatim istoimeni debi-album poslije iste godine. Svemir je nakon toga izdao još četiri albuma, posljednji 2019., te prestao s radom 2021. godine. Svirali smo svuda, posljednji album izdali i na vinilu i bilo je to divnih deset godina u društvu divnih ljudi u bendu. U Svemiru sam uglavnom svirala gitaru uz samo povremene izlete na klavir, i bila sam autorica praktički cijelog materijala koji smo svirali.

Paralelno uz Svemir, u jednom momentu osnovala sam i bend Sjeverozapad, te u njemu s Nikolom Brkljačićem pisala glazbu na stihove našeg velikog pjesnika Stojana Vučićevića. To mi je do sad jedini izlet u zajedničko autorstvo. Osim toga na ovom albumu prvi put sam se odmaknula od gitare i napisala, pa i izvodila, većinu pjesama na klaviru, a gitara je postala sekundarni instrument. Sjeverozapad je dugo pripremao "Pomrčinu", naš konceptualni album prema Vučićevićevim pjesmama, i objavio ga tek 2022. godine.

Od 2021. sam i članica benda Rebel Star, čija sam obožavateljica bila još od njihova prvog albuma iz 2006. godine. Milan, frontmen i autor pjesama Rebela, raspustio je prethodnu, mađarsku postavu benda nekoliko godina prije toga, a onda okupio novu, zagrebačku, u kojoj sam se našla i ja, te smo u toj postavi snimili još dva albuma - "Početak i kraj" 2021. i "Sedmo nebo" 2023. godine. U Rebelima sam svirala isključivo klavijature, pjevala prateće vokale, te sam malo odmorila od autorskih dužnosti i bila samo izvođačica. Bend je trenutačno u mirovanju, Milan živi u Budimpešti, a mi ostali u Zagrebu.

Libertybell kao ideja novog benda postoji negdje još od 2020., kada sam u doba karantene iskoristila vrijeme da složim mali kućni studio i naučim kako se koristiti novodostupnom tehnologijom za stvaranje nove glazbe. Prve singlove snimila sam 2020. i 2021., ali je projekt ipak većinu vremena bio u ladici jer sam istovremeno radila i s Rebel Starom i sa Sjeverozapadom, pa nisam imala vremena. No od lani sam opet ubacila u višu brzinu, okupila bend i snimila ostatak albuma, i sad pred vama!

Ako ćemo malo manje faktografski, mogu reći da mi je tih petnaestak godina proteklo brzo, da mi se uvijek činilo da mogu više, da sam učila po putu i da mi je to konstantno učenje i dalje najveći gušt.

Usput, pažljivi čitatelj cijele kronologije možda je primijetio da sam u jednom razdoblju, tijekom 2021., imala čak četiri aktivna benda ili projekta. To je bilo divno i strašno istovremeno. Svi su me ti bendovi i projekti veselili, ali su me svi ponekad i frustrirali. Sve mi je skupa stvaralo kroničan stres i nedostatak vremena i, što je još puno gore, fokusa. Nije mi žao ni zbog čega čemu sam posvetila svoje vrijeme, ali ne bih se više upuštala u takve akrobacije. Sada je Libertybell na prvom, a većinu vremena i jedinom mjestu.

RENOVACIJA ŽIVOTA

Još malo o tvom autorskom i kantautorskom svjetonazoru, tvojem pisanju i skladanju pjesama, općenito tvojem bavljenju glazbom... Kad si i kako zapravo krenula u takve neizvjesne glazbene vode, odnosno što ili tko je bio "okidač", uzor i inspiracija da se i sama okušaš u kantautorskom poslu...?

- Glazbu obožavam od djetinjstva, kao klinka sam završila i osnovnu muzičku školu, ali sam u kantautorske vode krenula tek u kasnim tridesetima, to jest negdje oko 2008. godine. Iznutra gurala me nezaustavljiva potreba da se na taj način izrazim, a izvana me vukla u tom trenu cvatuća kantautorska scena na kojoj su djelovali Nina Romić, Mika Male, Voland Le Mat, Denis Katanec i njegov tadašnji bend Felon, i još mnogi drugi, koji su prokrčili put autoricama poput mene.

I dandanas mi je nevjerojatno da nisam ni pokušala napisati pjesmu do trideset i šeste ili sedme godine, i da sam na pozornicu prvi put stala tek s trideset i osam. To samo pokazuje da za temeljitu renovaciju života nikad nije kasno!

I konačno, nakon toliko godina na sceni, napose onoj podalje od svakog jeftinog, komercijaliziranog i estradiziranog "društva spektakla", kako si zadovoljna dosad prijeđenim putem, razvojem karijere i dosezima u karijeri? Bi li nešto mijenjala da sad krećeš baviti se glazbom ili je tvoj dosadašnji put bio onakav kakav je morao, mogao i trebao biti, spontane dinamike i nesputane ambicije, da se tako pretenciozno izrazim?

- Sigurno bih sad, s ovim znanjem i iskustvom, neke stvari napravila drukčije, no ne razmišljam o tome jer sam u svakom trenutku radila najbolje što sam tada znala. Nekim sam stvarima prezadovoljna i izuzetno ponosna. Primjerice, naučila sam enormno puno o pisanju, sviranju, produkciji i tehnici. Ona Zvonka otprije 15 godina znala je osnovne akorde na gitari i nije se znala ni uštekati u pojačalo, a ova sad ima svoj kućni studio, sinkronizira sintesajzere i bira mikrofone, tako da sam doaista zadovoljna i ponosna na svoj napredak, kao i na svaku pjesmu koju sam napisala.

Nisam zadovoljna time koliko sam se uspjela probiti u medijima i doći do publike. Voljela bih spoznati gdje griješim s time, ako uopće griješim. Nisam zadovoljna ni mogućnostima koncertne promocije jer je broj klubova koji organiziraju koncerte za male autorske bendove u Hrvatskoj moguće nabrojiti na prste ruke, da ne pričamo o tome kojim budžetom raspolažu. Nažalost, kulturi ne cvatu ruže.

SINGLOVIMA DO ALBUMA

Da se vratimo na album prvijenac Libertybella "Lisica". Zašto takav naziv? Koliko sam pratio, album se pojavio nakon tri singla, "Tako se prelazi pustinja", "Pismo Mileni" i "Ivana", a nedavno je objavljen i četvrti singl "Tko je ikad bio nevin" za koji je lyric video napravila Marina Uzelac... Nije li to malo previše singlova, ne bojiš se da bi takva "taktika" mogla naštetiti interesu za album, ili obrnuto, da pojača interes i za preostale skladbe s albuma?

- Moja je originalna ideja za singlove bila 2+1: dva najavna i treći uz album. Prvu pjesmu "Tako se prelazi pustinja", izdali smo godinu dana prije samog albuma, još u studenom 2023., i u tom trenutku imala sam tek tri pjesme snimljene polukućno tijekom karantene, koje su stajale na hard disku dobre dvije godine. Upravo sam pokretala bend i kovala grubi plan da napravimo album u sljedećih dvanaest mjeseci, i izdavanje prvog singla bio je i meni neki zalog da ću sad stvarno izgurati taj album do kraja, a ne raspršiti se opet na neke suradnje ili usputne bendove.

Drugi singl, "Pismo Mileni", objavili smo u veljači ove godine kako bismo održali prisutnost u medijima. U tom trenutku snimanje ostatka albuma već je dobro uznapredovalo, pa sam se osjećala sigurno s najavom da ta pjesma obećava album do kraja godine.

Za dodatni singl, pjesmu "Ivana", odlučila sam se kad smo dogovorili jedno zanimljivo zagrebačko gostovanje, kad smo trebali biti predgrupa bendu Oxajo u Vintage Industrial Baru. Činilo mi se da bi objava singla u tom trenutku mogla biti dobra prilika da pojačamo zanimanje za nas. Nažalost, taj je nastup otkazan zbog bolesti članova Oxaja. Svejedno, jako mi je drago da smo objavili tu pjesmu jer je dobila možda i najdraži lyric video do sada, te se dosta zavrtjela na nekim radijskim postajama.

“Tko je ikad bio nevin", koja je od početka bila predviđena za singl uz album, tako je ispala kao već četvrti singl, što je puno za album od sedam pjesama, ali mislim da nije previše. Ne vjerujem da netko neće poslušati album zato što je čuo tri pjesme prije njegova izlaska. Ako mu se pjesme ne sviđaju, neće ga poslušati ionako, a ako mu se sviđaju, to će valjda biti dodatni poticaj za preslušavanje.

Još malo o albumu "Lisica". Reci nam kako je išlo "porađanje" ovako zamišljenog albumskog "koncepta", tko je sve pomagao u realizaciji (aranžmani, snimanje, produkcija, miks...), tko je sve svirao, tko je izdavač i dr. što treba znati s one, uvjetno rečeno, tehničke strane...?

- Na početku nije bilo nikakvog koncepta, nego samo nekoliko pjesama i moj novoprobuđeni interes za elektroniku. Slučajno sam upravo krajem 2019. počela pomalo opremati najjednostavniji kućni studio, i na vlastito iznenađenje zaljubila se u sintesajzere, elektroniku i studijsku tehnologiju općenito. Nažalost, svi znamo što se dogodilo samo nekoliko mjeseci nakon toga - korona nas je zadržala u kućama, i ja sam vrijeme provodila igrajući se tom elektronikom i slažući prve pjesme koje će na kraju završiti na "Lisici". Tako je prva faza albuma nastala u suradnji s prijateljem, producentom i multiinstrumentalistom Dimitrijem Petrovićem - Mišom, s kojim sam snimila prve tri pjesme za album, a da se nismo ni vidjeli - ja sam slala svoje trake klavijatura i vokala preko maila, on je na njih dodavao ostale instrumente, a oko zvuka smo se konzultirali telefonom. Povremeno bi prijatelji snimili još pokoju dionicu, pa je tako Helena Ernoić snimila synth bass za jednu pjesmu, Ivan Ščapec bas za drugu, Nikola Brkljačić gitare za treću, a Mišo bi od svega toga napravio ovaj fini složenac koji je na albumu.

Kako je korona jenjavala, tako sam opet imala sve više angažmana s Rebel Starom, pa se rad na "Lisici" malo usporio, ali onda sam prošle godine odlučila da je krajnje vrijeme da album konačno završim, i okupila ekipu koja je završila album, ovaj put uz probe i studijsko snimanje uživo, bez mailova! Za bubnjevima sjedi Ernest Džananović, kojeg sam maznula iz Rebel Stara, na basu je Lana Filipin, a kompletnu produkciju, snimanje i miks preuzeo je Dražen Gavrilović - Gara, s kojim sam divno surađivala još u Svemiru.

Izdavač je Mast Produkcija, iza koje stoji Stipe Mađor Božinović, s kojim sam također surađivala i za Svemir, tako da sam znala da ćemo se sve brzo dogovoriti na obostrano zadovoljstvo.

Naslovnicu mi je nacrtala Petra Sučić Roje, prijateljica još iz srednje škole, i najtoplije preporučujem da ju potražite na Instagramu i pogledate kakve divne stvari dizajnira.

EMOTIVNI DNEVNIK

Za pjesmu "Pisma Mileni" inspiraciju si pronašla u Kafki, odnosno njegovoj istoimenoj knjizi objavljenoj posmrtno, a pretpostavljam da si čitala i knjigu same Milene Jesenskáje "Put prema jednostavnosti"... Što zapravo misliš o utjecaju umjetnosti, uključujući i književnost, na stvaranje glazbe, napose u okvirima popa, rocka i drugih žanrova, naravno i kroz kantautorske koncepte? Pokojni lider Doorsa Jim Morrison u tom je kontekstu još krajem 1960-ih postavio neke temelje koji vrijede i danas... Koliko vidim i singl "Ivana" referira se na umjetnost, konkretno slikaricu Ivanu Kranželić. Što nam o svemu možeš reći?

- Nisam čitala Milenu! Ali ovo me je pitanje inspiriralo da ju dodam na listu želja knjiga koje želim posuditi.

Da odgovorim na pitanje: sigurna sam da sve čemu smo izloženi utječe na naše stvaranje. U više sam navrata pročitala da neki slikari slušaju određenu glazbu dok slikaju, mnogi su književnici istaknuli određenu glazbu kao bitnu za njihovo pisanje, tako da nema ničeg neobičnog ni u tome da književnost inspirira glazbenike. Uostalom, cijela "Pomrčina" Sjeverozapada je uglazbljeni ciklus poezije, a takvih primjera da glazbenici, kantautori ili ne, stvaraju prema postojećoj poeziji, može se naći zaista puno.

Meni osobno je zanimljiviji moj odnos s pisanjem od onoga s čitanjem jer cijeli život vodim neku vrstu svog emotivnog dnevnika, bilježim crtice o onome što zapažam u sebi i oko sebe, i radim to bez neke posebne namjere ili pretenzije, međutim upravo iz tih sličica često poslije nastaju pjesme. Ponekad se sjetim neke poetske slike ili igre riječima, i stavim ju u tekst pjesme, čak godinama nakon što sam ju originalno napisala. U razdobljima u kojima iz bilo kog razloga prestanem s tom praksom, presahne mi i ovaj kantautorski output. Obično zamišljamo da misao ili emocija prethode pisanju, a meni se čini da je, bar u mom slučaju, obrnuto, ili, kako sam napisala u "Pismu Mileni", kao da ne mogu osjećati ono što ne mogu napisati.

Što se tiče "Ivane", ta je pjesma više vezana uz moja prijateljstva (s njom, ali i nekim drugim ženama) nego uz same slike, iako obožavam njezin rad i u prošlosti smo više puta spajale moju glazbu s njezinim slikama.

S obzirom na to da živimo u globalno umreženom digitalnom dobu, moram te pitati i za tvoj odnos prema konzumaciji svega što nam nudi internet, društvene mreže, blogovi, streaming servisi (glazba, filmovi, serije...), pa i knjige u elektronskoj formi, koliko si sa svim tim IN ili daješ prednost analognom dobu kao i mnogi kojima su recimo draža vinilna LP izdanja od CD-ova ili slušanja glazbe preko streaminga...?

- Ne diskriminiram, sve može! Glazbu slušam s vinila, ali ju i streamam, a nekad upalim i radio. Knjige čitam na papiru, ali i na ekranu, pa čak i mobitela. Volim sebi navečer uz čaj pustiti i neku audioknjigu poezije. Filmove radije gledam u kinu, ali serije streamam k'o i svi normalni ljudi.

NOVI BEND STARIH LIJA

Da završimo s nekoliko relaksirajućih pitanja. Kao prvo - kako se prihvaća album "Lisica", od publike (vidim da je i na Deezeru!), i od kritike, ako već imaš nekih saznanja? Kako je s koncertnom promocijom, bude li turneje s bendom, koncerata u Zagrebu, Rijeci, Osijeku...?

- Dobila sam divne povratne reakcije na album, pogotovo od nekih ljudi čije mišljenje izrazito cijenim, kolega glazbenika ili urednika. Nadam se da će album doći do većeg broja ljudi jer sam sigurna da bi se još mnogima svidio, i vjerujem da će biti spomenut i na nekim godišnjim listama, kad se budu objavljivale. Što se tiče koncertne promocije, zagrebačku dogovaramo, a za ostale gradove još nemam nikakvih planova. Otvoreni smo za sve ideje!

Što dalje, ostaje li Libertybell opcija za budućnost, razvijaju li se i neki drugim tvoji projekti, iz ne samo glazbenog faha, koji su ti još interesi u masovnoj popularnoj kulturi, između ostalog, ali i šire?

- Nakon tih nekoliko godina tijekom kojih sam stalno bila u više bendova, odlučila sam sljedećih nekoliko godina malo stati na loptu, pa se trenutačno bavim samo s Libertybell. Imamo redovne probe, dosta je posla oko toga da te bogate studijske aranžmane preoblikujemo u nešto što možemo samo nas troje odsvirati, osim toga dodajemo na repertoar i neke moje starije pjesme iz prošlih bendova, pa i pokoji omiljeni cover. Ta elektronika koju sam počela koristiti također je rupa bez dna jer uvijek ima još neki novi gadget koji se može isprobati i kojim se može cijela pjesma izvrnuti naglavačke, tako da uvijek imamo što raditi. Očito, vidim taj bend i u budućnosti.

Od ostalih interesa rado idem na svirke u Zagrebu, osobito ako su sjedećeg tipa i ako ne završavaju prekasno: u posljednjih nekoliko godina sam se prekvalificirala iz entuzijastične skakačice u prvim redovima na punk-koncertima, u kužericu na jazz-sjedeljkama!

Libertybell u tri-četiri-pet riječi? Zvonka Obajdin u tri-četiri-pet riječi...?

- Za opis u samo nekoliko riječi iskoristit ću ono što sam smislila da nas predstavim na društvenim mrežama:

Libertybell (bandcamp): "Novi bend starih lija"

Zvonka (Instagram): "I play music and knit stuff. Also, there's a cat".