Kuća Adamović: Nevelika kuća kojom se plemić koristio u gradu
Sagrađena je na raskrižju Županijske i Ružine u stilu klasicizma, kao i monumentalna županijska palača
Na zapadnoj strani Županijske ulice nedaleko od klasicističke palače Virovitičke županije, čije je sjedište bilo u Osijeku, stoji godinama vrlo zapuštena visokoprizemna uglovnica koja je pripadala slavnoj slavonskoj plemićkoj obitelji Adamović. Početkom 19. stoljeća vlasnik kuće bio je Andrija Weindl, a sredinom 19. stoljeća kao vlasnik kuće naveden je Ivan Capisitran Adamovich de Csepin.
Adamovići su staro slavonsko plemstvo, čiji su potomci bili u srodstvu s mnogim plemićkim obiteljima u Slavoniji. Plemstvo su Adamovići dobili 6. studenoga 1714. u Beču od habsburškog cara Karla III., Pavlu Adamoviću i njegovoj supruzi Juditi te sinovima Martinu i Franji i kćerima Mariji, Katarini i Margareti. Pavlovom i Juditinu sinu Ivanu Capistranu Adamoviću habsburška je carica Marija Terezija 23. ožujka 1770. dodijelila dobro Čepin, a plemićki naslov de Csepin dobio je 6. listopada 1770. u Beču. Godine 1785. Adamović je nakon Čepina stekao nova dobra, Tenju, Aljmaš i Erdut. Sinu Pavlu Adamoviću prepustio je Čepin, Antunu Tenju, a ostala dobra u Hrvatskoj predao je sinu Roku Adamoviću. Tom su podjelom imanja unutar obitelji nastale čepinska i tenjska loza plemićke obitelji Adamović.
Osnivač čepinske loze bio je Ivan Kapistran II. Adamović, rođen u Čepinu 1802., a umro u Osijeku 1876. godine, koji je bio i vlasnik ove osječke kuće. Njegov unuk Bela pl. Adamović bio je hrvatski skladatelj i autor prvog hrvatskog baleta “Jela”, koja je praizvedena 15. siječnja 1896. u novootvorenom zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu. Bela Adamović rođen je 15. rujna 1856. u Čepinu, a umro u Osijeku 28. veljače 1934. Bio je zastupnik u Hrvatskom saboru u Zagrebu i Ugarsko-hrvatskom saboru u Budimpešti. Plemićki grb Adamovićevih opisuje se ovako: “U plavom poluokruglom štitu zlatni lav, prednje šape ima položene na srebrni kameni stup, koji pred njim na srebrnom polumjesecu; u lijevom gornjem uglu prati ga zlatna šesterokraka zvijezda.” Iznad štita je kaciga sa zlatnom krunom iz koje raste zlatni lav, koji u prednjoj desnici drži sablju.
O ugledu ove slave slavonske plemićke obitelji kazuje nam i kratak opis dvaju budimskih sveučilišnih profesora Matije Pillera i Ljudevita Mitterpachera iz 1782. godine: “Primio nas je plemeniti muž Ivan Kapistran Adamović, carski savjetnik, koji je posjedovao cijeli ovaj kraj. Zbog poznate uljudnosti prema svima te stare gostoljubivosti kojom smo bili primljeni, tamo smo ostali tri dana. To vrijeme, iako je nama, koji smo žurili obavili određene zadatke, bilo dugo, zbog raznolikosti stvari koje su nas odasvud okruživale, činilo nam se kratko.” Dva su Adamovića, Antun od 1818. do 1825. i Ivan barun od 1914. do 1918. godine, bila župani Virovitičke županije u Osijeku.
Vlasnik kuće na uglu Županijske i Ružine ulice bio je od sredine do pretkraj 19. stoljeća Ivan Kapistran II. Adamović, a od kraja 19. stoljeća kao vlasnik kuće vodi se Ludwig Frankl, koji je vlasnik bio i 1911. godine. Iz opisa kuće te godine saznajemo da je kuća imala pet soba, jednu kupaonicu, jednu kuhinju, jednu pisarnicu i deset nusprostorija. Ludwig Frankl rođen je 1839. u okolici grada Trenčina u Slovačkoj, po zanimanju je bio trgovac, a po vjeroispovijesti židov. Oženio se Emom, rođenom 1850. godine u Retfali kraj Osijeka. Plac ove kuće u obliku je četverokuta nejednakih stranica, dužom stranom uz Županijsku ulicu. Kuća se danas proteže cijelom uličnom linijom s glavnim, kolnim, ulazom iz Županijske ulice. Izvorni izgled pročelja kuće ostao je donekle očuvan u Ružinoj ulici, a prozori prema Županijskoj ulici danas svi pretvoreni u velike izloge i ulaze u poslovne prostore.
Prema sačuvanim dijelovima pročelja možemo zaključiti da je kuća sagrađena u stilu klasicizma, u kojemu je sagrađena i monumentalna županijska palača, koja se nalazila tek nekoliko kuća niz ulicu od kuće Adamovićevih. U prošlosti je gotovo bilo pravilo da slavonske plemićke obitelji osim svojih velikih i brojnih vlastelinskih posjeda i dvoraca diljem Slavonije imaju svoju, često neveliku, kuću u Osijeku, gdje su boravile prilikom obnašanja brojnih funkcija u političkom, kulturnom, gospodarskom, sportskom i drugim oblicima društvenog života grada Osijeka.