Kada su mudre glavice u trećem razredu na “naprednim matematičarima” zatražile od nastavnika da rješavaju jednadžbe, on je rekao da one to ne mogu. Trebaju prvo naučiti što su to decimalni brojevi, što su to razlomci, što su to opći brojevi, pa tek onda... Djeca u određenoj dobi neke stvari jednostavno ne mogu ni pojmiti ni činiti. Tako je i Isus u svojim učenicima vidio tek djecu, koja će trebati vremena i posebnog prosvjetljenja da bi razumjela što je ono bitno u Isusovu djelovanju. Zato im govori: “Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu.” Upravo je tako i bilo. Tek nakon što su apostoli primili Duha Svetoga, mogli su razumjeti značenje svega što je Isus učinio, mogli su jasno vidjeti koje je njihovo poslanje i kakvo je evanđelje koje trebaju naviještati.

To je naš život. Veli pjesnik: “Ko zna (ah, niko ništa ne zna. Krhko je znanje).” Malo toga razumijemo od svoga života i od svijeta u kojem živimo. Kojiput se na nas navaljuju strašna pitanja ispunjena tjeskobom. Zašto se meni u životu dogodila ova ili ona strahota? Kako to da sam onom prilikom donio posve krivu odluku? Zašto Bog dopušta da onaj silnik čini što hoće, a da čestit čovjek trpi velike nepravde? Zašto Bog dopušta da bolest pokosi dijete ili čovjeka u najboljim godinama, zašto dopušta suze siročadi i duboku tugu onih koji trpe zbog ratova, nasilja, nepravdi? Jednako je tako i Isusova majka mogla kršiti ruke pod Isusovim križem pitajući se je li to trebalo baš tako strašno završiti...

Na neka pitanja ovdje na zemlji nikada nećemo dobiti odgovor. Međutim, Duh Božji, kojega Isus daje svojim vjernima, govori nam ono što je bitno, a to je da vjernik treba nasljedovati Krista u njegovoj muci i smrti, ali i u njegovu uskrsnuću. Tako možemo razumjeti Pavla, koji s potpunim mirom govori vjernicima iz Efeza: “A sad, evo, okovan Duhom idem u Jeruzalem. Što će me u njemu zadesiti, ne znam.” Nije znao što će ga zadesiti u Jeruzalemu, ali ga to nije zabrinjavalo. Duboko je vjerovao da ga vodi Duh Božji. Sve je ostalo bilo manje važno. Tako je i s istinskim vjernicima. Nije im bitno da znaju sva otajstva i sve spoznanje. Dovoljna im je vjera da ih Bog po svome Duhu vodi i voli i da im pripravlja istu nebesku proslavu s Kristom. A što bi više mogli poželjeti?