Poljska voli Hrvatsku. I Hrvatska voli dobre goste s debelim lisnicama. Pita se naša svekolika javnost, posebice mladež, kako nekom može biti zanimljivo putovati 19 sati iz Poljske do Jadrana za dvjesto zlota (pedesetak eura), a za dva sata može zrakoplovom za upola manje novca.

Muzika iz kupea

Iako je vrijeme novac, osim Poljaka na naše će more i tisuće Slavonaca, također vlakom! Što je to što dandanas privlači milijune putnika u vlakove, a avioni su daleko brži, autobusi su također jeftini, a automobil – svatko ima. Slično je pitanje zašto u današnje vrijeme sve više ljudi kupuje i sluša gramofonske ploče, a kvaliteta CD zvuka daleko je bolja. Teško je to objasniti, osim da je retro u modi. Vlakovima su i naši roditelji putovali na more, iz kupea se orila muzika jer je neki neotkriveni talent iz Samatovaca svirao gitaru, jeli su se sendviči s parizerom, pečena piletina, a pilo mlako pivo. Onda se jedva čekala sljedeća postaja da se prazne boce napune vodom, a u vagon-restoranima, koji su bili neizostavni dio svakog ozbiljnog vlaka prema moru, često je ponestajalo piva, pelinkovca i kisele. Restoran na tračnicama bio je pun vojnika koji su odlazili na dopust, stranaca i domaće gospode koja je iz susjednog prvog razreda svratila na elegantnu kavicu i novine. Vlakom je paradirala teta konobarica noseći kavu i sokove, a sve za nekoliko papirnatih dinara s puno nula. Mangupi su hvatali priliku i lovili mirisave strankinje po kupeima pa onda blokirali toalete na nekoliko sati, a džepari tražili svoj dio kolača i svoje umijeće manifestirali u sitnijim satima, kada koncentracija putnika popusti. Brkati kondukteri cvikali su sićušne kartonske željezničke karte, obično napravljene od recikliranog papira, od čega je bio i prigodni toaletni papir u gore spomenutim toaletima, a strojovođe su povlačili sirenu lokomotive kadgod su vidjeli siluetu zgodne žene na pružnom prijelazu ili kako u lambda pozi vodom polijeva stakla na bijelom fići dok vlak ne prođe i dok se ne digne rampa! Bože, kakva su to bila vremena, još uvijek žive ljudi koji su jedva čekali ljetne ljepote, miris tračnica i putovanja diljem velike države koja su bila prilično jeftina. Da, da, bezbrižno se živjelo, nećemo sada o politici, putovalo se sa znatno manje stresa i s puno više osmijeha, ljubavi, prijateljstva i pristojnosti. Nisu se dizale noge s blatnim cipelima na sjedala, sumnjive i neočešljane neuredne tipove bez karte "milicija" je redovito ispraćala iz vlaka uz prigodnu čestitku u obliku novčane kazne.

SLOBODAN KADIĆ

Slika današnjih vlakova i putnika nije tako romantična, danas žive ljudi koji vole brzinu, videoigrice, slušalice na ušima i koji se boje svakog kontakta. Nekada su se gosti u kupeima sprijateljili i ta su prijateljstva trajala godinama, prije su ljudi više razgovarali, družili se, slavili i plakali. Danas je sve to utopija i pacifizam, ali povratak vlakovima već je veliki plus za našu civilizaciju. Na prošlogodišnjem putovanju vlakom iz Moldavije u Bukurešt probudio me susjed u kupeu i pozvao na čašicu jeftinog konjaka. Naravno da nismo išli na počinak dok nismo iskapili posljednju kap iz boce, i vrijeme je brzo prošlo. Plavi stari ruski vlak s grijanjem na ugljen dimio je prema glavnom rumunjskom gradu kao singerica!

Malo novca

I onda je doista velika vijest da se Poljaci vesele jer će moći u svoju omiljenu turističku destinaciju za malo novca. I kupuju kupee, mladi bračni par često kupi spavaća kola predviđena za više osoba. I budu sami! I doručak će dobiti, bit će i restorana, možda malo i muzike i romantike. Putnici iz Poljske si mogu priuštiti avion, ali oni neće i to je to! To mnogi naši ljudi ne razumiju, ali se također nadam da vi, vjerni čitatelji, razumijete!

Vlak će od 27. lipnja do 31. kolovoza 2025. s polaskom u dva popodne prometovati do Rijeke, u kojoj će biti sutradan u devet ujutro (piše na stranicama kompanije PKP Intercity), vjerojatno s nastavkom prema Splitu. Sjajna je to prilika da i naši putnici otputuju u prekrasnu Varšavu ili u neke druge gradove u kojima vlak staje, Katowice, Beč ili Ljubljanu. Poljaci, dobro nam došli!

I mi čekamo naše strogo kontrolirane vlakove prema moru koji obično polaze iz Osijeka ili Vukovara. Također se nadamo restoranu i udobnim prozračnim kupeima, valjda će se Hrvatske željeznice oglasiti u sljedećih nekoliko dana i pokrenuti nekakvu marketinšku kampanju, ako nadležni već nisu na godišnjem odmoru! I na kraju krajeva, vlakom na more je sporo, al' je seksi!