U osječkoj je baroknoj jezgri Tvrđi počelo još u prvoj polovini 18. stoljeća osječko školstvo na svim razinama - od pučke škole, preko gimnazija, pa do studija filozofije i teologije - što bi se moglo smatrati prvim naznakama osječkog Sveučilišta. Gimnazijsko je školovanje počelo pod krovom nevelikog jednokatnog baroknog isusovačkog samostana, da bi se tijekom vremena toliko razgranalo da je gimnazija dobila svoju zgradu, koju je prepustila Višoj djevojačkoj školi. Ta se tradicija školstva od osnovnog preko gimnazijskog do sveučilišnih studija i stručnih škola zadržala i danas.

Osim zgrade dvokatne historicističke Velike kraljevske gimnazije koju je projektirao znameniti arhitekt Herman Bolle, i zahvaljujući čijoj je izgradnji 1883. bila stara gimnazijska zgrada prepuštena Višoj djevojačkoj školi, 1890. u funkciju je stavljena i dvokatna historicistička uglovnica Kraljevske realne gimnazije, djelo bečkog arhitektonskog dvojca Hintrager. Zatim je krajem 19. stoljeća đakovački biskup, Osječanin, Josip Juraj Strossmayer, preuredivši nekoliko baroknih kuća, otvorio Biskupsko dječačko sjemenište u kojemu danas djeluje osječka Glazbena škola koja nosi ime velikana Franje Kuhača, rođenog nedaleko od navedene škole. Danas u Tvrđi, osim Glazbene škole, još djeluju II., jezična gimnazija, III., matematička i prirodoslovna gimnazija, Isusovačka klasična gimnazija te Ekonomska i upravna škola. Tvrđa je i sjedište Prehrambeno-tehnološkog fakulteta koji u Tvrđi djeluje, u kompleksu zgrada Vojne bolnice, nakon devastacije novosagrađene zgrade koja je uništena tijekom velikosrpske agresije na Osijek i Hrvatsku u vremenskom razdoblju od 1991. do završetka mirne reintegracije. U najvećoj baroknoj zgradi, Generalatu, sagrađenoj 1726. godine na glavnom tvrđavskom trgu djelovao je donedavno Poljoprivredni fakultet, a danas u njemu djeluje dio Akademije za umjetnost i kulturu te Rektorat Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera koje je osnovano 1975. godine. U prošlosti je u Tvrđi djelovala i slavna Osječka risarska škola, u kojoj je među najznačajnijim učiteljima bio slavni slikar Hugo Conrad von Hötzendorf.

Među svim tim školama svakako pozornost privlači Viša djevojačka škola utemeljena 1882. I njezin je osnutak potaknuo veliki hrvatski rodoljub i mecena biskup Strossmayer, koji je ondašnjem osječkom gradonačelniku Nikoli Živanoviću dao inicijativu da svojim kćerima omogući nakon završetka pučke škole nastavak besplatnog obrazovanja na hrvatskom jeziku, obrazloživši to sljedećim riječima: “U Osijeku je to jedino sredstvo, da ljepši spol koji je toliko važan po obitelj i društvo, privikne hrvatskom narodnom jeziku i hrvatskim narodnim običajima”. Za prvog je ravnatelja 1882. godine imenovan ravnatelj osječke Velike kraljevske gimnazije, profesor Mato Gršković, koji je uživao ugled žarkog hrvatskog domoljuba i bio je jako cijenjen među građanstvom. Nakon profesora Grškovića ravnateljicom škole postala je 1887. godine jedna od najuglednijih hrvatskih prosvjetnih radnica, Klotilda Cvetišić. Za vrijeme njezinog ravnanja Višom djevojačkom školom škola se pretvorila u uzornu školu koju su hvalile sve nadzorne službe i koja je dobivala sve pohvale struke. Za njezina je ravnanja stara školska zgrada pruređena i modernizirana. Gradsko je poglavarstvo 22. svibnja 1888. odobrilo intervenciju vezanu uz modernizaciju stare gimnazijske zgrade koja je svečano posvećena 7. svibnja 1889. Škola je u toj zgradi djelovala do 1914., kada je zbog izbijanja Prvog svjetskog rata bila zaposjednuta za vojne potrebe.