Kolumne
Putničke svaštarije Piše: Slobodan Kadić
Ždral putuje k toplom jugu…
Datum objave: 6. prosinca, 2023.

Za toplinu blagdana ne treba samo ostajati kod kuće, duševno se ugrijati i ponovno zaljubiti može i u toplicama i gradovima udaljenim samo nekoliko desetina kilometara. Tamo gdje su nekada letjeli krilati ždralovi, sada šušti lišće, sviraju božićne melodije i pijucka se najfiniji vrhunski sauvignon i craft pivo, a baš zbog toga - putnici namjernici iz cijele regije pohode taj pitoreskni slavonski gradić. Ako već niste pogodili, o Daruvaru vam zborim.



Vino, ali i pivo


A toplinu sam osjetio svugdje, a o njoj svjedoče tisuće posjetitelja koji su grad pohodili iz raznih razloga, od onih lječilišne prirode pa do čiste znatiželje i istraživanja gastronomije. Najuređeniji je to grad kontinentalne Hrvatske i doista zaslužuje zrnca slave Putničkih svaštarija jer kad može Rio de Janeiro, Peking, Pariz ili Bogota, zašto ne bi mogao i Daruvar?! Tamo gdje je lijepo treba slaviti i pronositi glas o ljepotama. U antičko je doba Daruvar bio glavni grad Republike Iassa, a u rimsko lječilišno odmorište Aquae Balissae (jako vruća vrela). Grof Janković se smatra osnivačem današnjeg grada koji je ime dobio po – ždralu! Daruvar na mađarskom znači ždralov grad (daru - ždral, var - grad), a ime je dobio baš kad je spomenuti Antun Janković u njemu sagradio velebni dvorac kojeg je nazvao Daruvar i koji je od te 1771. najpoznatija gradska građevina sagrađena u kasnobaroknom stilu. I sve se zeleni, a tomu pridonose dva uređena perivoja i park-šuma u središtu grada. Ako malo osluhnete govor stanovnika, zamijetit ćete da svi ne govore samo hrvatski već i češki jezik. Početkom 20. stoljeća tu je osnovana Češka beseda, a baš je Daruvar središte društvenih i kulturnih zbivanja češke nacionalne manjine u Hrvatskoj. A jeste li čuli za Staročeško pivo? Iako nisam neki pivopija, rado sam "opivio" brk njihovom kolekcijom craft piva Peti element, ali sam zato neki vinopija, pa mi se degustacijski prostor daruvarske vinarije (poznate po bijelim vinima) u dvorcu Janković posebno omilio. I degustirao sam sve, od vrhunske graševine pa do Vezak Sauvignona koji mi je bio pravo otkriće, a kako je to slikovito rekla simpatična Suzana Jurišić, enologinja Vinarije Daruvar dok je sljubljivala vino sa sirom lokalne Sirane Biogal, nije to neki mlohavi sauvignon, već prava "sovinjončina". I bila je u pravu jer već nakon nekoliko čaša koje sam rado ispio s Karin Mimicom, voditeljicom Gastronauta i projekta gastronomsko-zdravstvene ture 6-elementi kojeg je provela u Daruvaru te englesko-hrvatskim blogerom Paulom Bradburyem, osjetio sam toplinu u duši. A onda je, pogađate, uslijedila prava euharistija, gozba uz početnu šljivovicu nagrađivane destilerije Wise Grus. I sada doista ne znam koji restoran da pohvalim, od Taverne hotela Termal pa sve do ostalih pet – kavanu Queen, Black and White, Srce, Terasa, zdravljak Orijent s najboljim burekom u Hrvatskoj te Little Italy Pub s junećim carpacciom. Nisam baš kušao sve što gastronomija Daruvara trenutno nudi, ali lagao bih kada ne bih spomenuo nevjerojatne zdrave obroke programa 6-i elementi zbog kojih bi se rado i sutra vratio u Daruvar, od divljači do ribe iz Ribnjačarstva Končanica. A kada sam degustirao sve što se degustirati moglo, fotografirao sam se ispod Adama i Eve, najstarijih stabala ginka na svijetu, čije krošnje prave hladovinu dvorcu Janković. A onda sam pio čaj od ginka s termalnom vodom na Antunovu vrelu u Julijevu parku, preživio sam, hvala na pitanju i zapravo – bio je baš sočan!

Topla voda


Noćno kupanje uvijek zagolica maštu. Daruvarske toplice pokatkad i to omoguće, a nama putnicima koji stalno lete s jedne strane svijeta na drugu, topla voda i džakuzi uvijek izmame osmijeh zadovoljstva. Osjećao sam se kao ponovno rođen i u Daruvaru sam ostao još dva dana, ukupno tri jer svakog gosta – tri dana dosta! Uvijek se treba vraćati tamo gdje ste dobrodošli i tamo gdje ste proveli lijepe trenutke. A putovati, kao što već znate, treba uvijek i svuda. Nije bitno je l‘ to blizu ili daleko, kuća ima rogove, pa od njega često treba bježati po nova iskustva, ali i ljubavi prema gastronomiji i svemu što se može voljeti. A vjekoviti ždral iz Daruvarskih toplica ovih prohladnih dana vjerojatno sanja o toplom jugu, baš kao u antologijskoj pjesmi Stanka Vraza koje ćete se sigurno sjetiti iz đačkih klupa: Ždral putuje k toplom jugu - u jeseni, a meni je put sjevera – u jeseni…